Život kao igra sa 5 Levela – Bruno Boksic
349264
post-template-default,single,single-post,postid-349264,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-352165

Život kao igra sa 5 Levela

Život kao igra sa 5 levela.

Ti si lik koji je stvoren kao Level 1 osoba čim se rodiš i imaš čitav život da dođeš do razine 5 i održiš se na istoj.

Rodiš se bespomoćan i takav si većinu svoga djetinjstva. Nekada na višoj razini, nekada na manjoj ali o njima ćemo pričati kasnije

Glavni si lik svoje avanture i iako ne biraš na kojem ćeš se mjestu roditi i kakve ćeš karakteristike dobiti rođenjem, definitivno biraš gdje ćeš na kraju igrice završiti.

I zato i pišem ovaj tekst. Da bi pošli zajedno na putovanje zvano 5 Levela i vidili gdje smo sada, što možemo uraditi i koliko smo daleko od našeg Levela 5.

Level 1 ti donosi fiziološke potrebe poput hrane, pića i disanja.

Level 2 ti donosi potrebe sigurnosti i socijalne stabilnost

Level 3 ti donosi potrebe ljubavi i pripadanja

Ako si sretan, ovo su ti roditelji omogućili i postavili te na put Levela 4. Ako si iamo lošiji odgoj, onda si negdje između Levela 2 i Levela 3.

Level 4 ti donosi potrebe samopouzdanja, uspjeha i postignuća

Level 5 ti donosi potrebe samospoznaje, prihvaćanje, svrhe i samoaktualizacije. 

Pa idemo vidjeti u detalje što znače ove kategorije

Život kao igra sa 5 Levela

Život kao igra sa 5 Levela – Level 1

Pixel dijete Level 1

Pixel dijete Level 1

Ovdje se rodiš kao beba. I svatko od nas se rodi kao Level 1 lik. Svaki Level nosi svoje potrebe, karakteristike i osobine pa tako i Level 1. U ovom slučaju na dnu naše piramide u Levelu 1 se nalaze osnovne fiziološke potrebe, ono bez čega nitko od nas ne može preživjeti.

Disanje, voda i hrana su naše početne potrebe. Na početku naših života smo bebe koje ne mogu ništa samo uraditi pa smo ovdje ovisni o našim roditeljima koji nam moraju pružati ove potrebe kako bismo preživjeli.

Kasnije se u ove potrebe, negdje oko 13 godine. ubacuje još jedna potreba a to je potreba za razmnožavanjem odnosno seksom.  Ove 4 potrebe čine Level 1 i većina svjetske populacija je prešla ovaj Level 1 daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaavno.

Ili nije?

Danas oko 9% svjetske populacije živi u ekstremnom siromaštvu što znači da oko 700 milijuna ljudi živi u uvjetima u kojima postoji velika nesigurnost idućeg obroka ili vode, a kamoli nekih drugih potreba. 700 milijuna ljudi živi sa manje od 1.90$ dnevno što nije dovoljno da se osoba prehrani i jednostavno preživa.

Tvoja krava u susjedstvu živi bolje nego mali Fred u DR Kongu. U prosjeku 22 000 djece umire dnevno u nekim udaljenim selima, daleko od tvojih, mojih ali i očiju medija. 

Siromaštvo nije tema ovog teksta pa idemo dalje, to ćemo nekom drugom prilikom.

Level 1 se mora savladati kako bi osoba uopće ostala u igri jer bez ovih potreba mi ne možemo preživjeti. Većina ljudi kod nas ima zadovoljene ove potrebe i savladali smo ovaj level.

E sada idemo dalje

Život kao igra sa 5 Levela – Level 2

Level 2 - sigurnost

Level 2 – sigurnost

To što si savladao Level 1 ne znači da si ga se potpuno riješio. Gledaj na ove Levele kao na žongliranje sa loptama. Savladavanje Levela 1 znači da možeš uspješno žonglirati sa jednom loptom i onda dodaješ polako i drugu lopticu, Level 2.

Što imamo na Levelu 2?

Level 2 nam nosi potrebe sigurnosti u koje spadaju zdravlje, socijalna i obiteljska stabilnost, mir, privatno vlasništvo te zaposlenje.

Eh ovdje smo većinom mi zapeli u Bosni i Hercegovini.  Level 1 smo savladali i imamo pitku vodu, hranu i zrak koji udišemo te mogućnost razmnožavanja. 

Level 2 je ono gdje je većina nas u BiH i kada čuješ pitanje “Ima li posla igdje” to ti pokazuje zabrinutost za Levelom 2 odnosno potrebama sigurnosti i zaposlenja osobe. 

Na ovom Levelu nam je izuzetno važno dobiti vještine i sposobnosti koje će nam riješiti probleme zdravlja, sigurnosti i stabilnost. Tako da nam je glavni zadatak ovdje naći posao i osigurati sebi istu stabilnost.

Izreka poput “Samo da se ne puca” itekako potvrđuje gdje se mi nalazimo kao društvo.

Potrebe Levela 1 je puno lakše zadovoljiti u miru (odeš u supermarket) nego u ratu (Sirijska djeca koja traže hranu kroz bombardiranje). 

S obzirom odakle je naše društvo izašlo, ovo stanje je razumljivo ali itekako nije prihvatljivo. Ne trebam samo govoriti o društvu kao društvu ovdje već i o obiteljima koje žive ovaj Level 2 i ne uspijevaju ga savladati.

Ne savladavanje ovog Levela, pogotovo od malih nogu nas stavlja u jednu od dvije moguće paradigme (pretpostavka ili pravilo koje uzimamo zdravo za gotovo kako bi lakše shvatili stvarnost). 

Te dvije paradigme su :

Oskudnost

Obilje

Oskudnost

Oskudnost - zero-sum game

Oskudnost

Oskudna paradigma nas stavlja u mentalitet kako ničega uvijek nije dovoljno jer smo naviknuli sebe na to da nam uvijek nešto krucijalno nedostaje. Konstantnim ponavljanjem ovog modela u našim ranim godinama i djetinjstvu mi zapadamo u paradigmu oskudnosti.

E šta se dalje događa sa nama kao likom u igrici kada zapadnemo u ovu paradigmu.  Na svijet gledamo kao zero-sum game. To ti znači da na svijet gledaš u vide pobjede ili poraza gdje jedna strana dobija dok druga uvijek mora gubiti. Zbroj tih pozitivnih i negativnih uvijek daje 0. 

Nikada se konačna suma ne može povećati te je svijet uvijek u balansu. to što ja pobjeđujem znači da netko drugo tamo negdje mora biti gubiti zato što ja pobjeđujem. 

Ovo se primjenjuje na sve sfere našeg društva.

Idemo vidjeti kako to utječe na našu svakodnevnicu.

Prvo gledamo dobiti bilo kakav posao jer posla nema nikako i mi se moramo pobrinuti da uhvatimo što bilo. Zvoni li ti ovo u glavi ikako?

Oskudnost u vezama (daj šta bilo samo da nisam sam) ili ona još bolja koja tako jako pokazuje oskudni mentalitet – od birača nema jebača. A što tek reći za ono kad ti baba ili dedo kažu da se moraš udati/oženiti do 25 godine jer ćeš inače postati insan ili neki slična riječ za debila.

Ali o vezama više u sljedećem dijelu.

Ne daj bože da krenemo u neki biznis, odmah ljudi kreću u razmišljanja kako je ta osoba prevarila nekoga jer ima puno para. Ne može se drukčije uspjeti i netko tamo ispašta sigurno jer ova osoba ima toliko bogatstvo.

Oskudna paradigma je zajebana jer nam samo mentalitet oskudnosti ne da da dobijemo upravo ono što tražimo i onda to pokreće potvrdu oskudnog mentaliteta koji nam opet ne da ono što tražimo i trebamo i onda tako u krug.

I tu si dobio negativnu spiralu iz koje se dosta teško čupa, nešto kao ona da bi se zaposlio treba ti radno iskustvo a kako bi dobio radno iskustvo trebaš se zaposliti (još jedna iz oskudnog mentaliteta).

Idemo vidjeti kako izgleda ta druga paradigma i kako doći do nje

Obilnost

Obilje

Obilje

Paradigma obilja gleda na svijet kao divno mjesto gdje svega ima u obilju. I kako svega ima u obilju mi imamo mogućnost birati i ne biti zabrinuti za gubitke trenutne realnost. E sada šta ti ovo sve znači kao igraču.

Ti na svijet gledaš kroz oči Adama Smitha osnivača današnje ekonomije, kao win-win game. Što je taj pametni čiko rekao davne 1776.godine

“Kada gazda, vlasnik ili postolar ima veći profit nego ono što je njemu potrebno za održavanje svoje obitelji, onda on koristi višak da zaposli asistente kako bi napravio još veći profit. Što više profita on ima, to više asistenata može zaposliti. Slijedi da je povećanje profita poduzetnika baza za povećani prosperitet i bogatstvo kolektiva”.

Moj profit je i tvoj profit (win-win game) i ne samo da možemo povećati naš dio kolača, već se i sam kolač povećava. I moj dio će postati veći ukoliko i tvoj dio postane veći. Ako sam ja siromašan, onda ćeš i ti biti siromašan jer ja ne mogu kupovati tvoje proizvode. 

Kapital se reinvestira kako bi se kolač opet činio većinom i onda se višak profita opet reinvestira (kroz kapital i odatle i ime) kako bi se opet stvorio veći kolač (kroz istraživanja, razvoj itd.) i tako u nedogled.  Jer kada taj kolač raste, svi profitiraju od toga!

E sada što to znači za tebe u svakodnevnom životu. 

“Nije život jedna žena”  mentalitet ti govori da u životu uvijek imaš opcija te da se ne moraš zaključavati sa nekim samo zato što je ta osoba tu. Govori ti da život nije ograničen na 5 ljudi koje svakodnevno viđaš te da postoji toliko toga više i da imaš opciju birati.

Ista stvar je i sa poslom. Ukoliko imaš posao koji ti se ne sviđa, daš otkaz i tražiš drugi (jesi ti normalan u današnjem svijetu dati otkaz, tko ti je to utuvio u glavu i ostale gluposti:P ). Jer nije to jedini posao niti je to jedini poslodavac/zaposlenik.

Paradigma obilja ti stvara to obilje jer nisi opterećen trenutnim stvarima kao konačnima. Ne pokušavaš se pošto poto zadržati za neke stvari pa nisi očajan u svojim izborima. To neočajavanje te dovodi do toga da si prizemljen u svojim odlukama jer uvijek znaš da nećeš propasti zbog jednog prekida ili jednog lošeg posla.

Taj mentalitet te dovodi dalje do prosperiteta i oskudnosti koji te opet dovodi obilja koji te opet…… znaš dalje, kreće ti pozitivna spirala. 

Kada imaš opcije, onda možeš postavljati uvjete. Imaš moć i odlučuješ gdje povlačiš liniju u pijesku i što hoćeš a što nećeš tolerirati. 

Kada misliš da nemaš opcije, onda prihvaćaš sve stvari koje ti se nameću jer smatraš da to moraš. 

Tako je i sa poslom (ako ne poslušam, dobit ću otkaz i nemam za kruha onda) i sa vezama (ako joj/njemu ne udovoljim, ostavit će me i nikada se više u životu neću seksati i umrijet ću sam/a).

Samim time što živimo mentalitet da imamo opcije jer živimo u svijetu izobilja, postajemo privlačniji (jer nismo očajni), sretniji i zadovoljniji svojim životom.

Tako nas jedan mali pomak u mentalitetu, u paradigmi gledanja na svijet dovodi do potpuno različitih rezultata i ishoda u našim životima.

Kada počnemo život voditi prema paradigmi obilja, onda možemo prijeći na Level 3 koji se fokusira na naš socijalni i društveni život.

Život kao igra sa 5 Levela – Level 3

Ukoliko dolaziš iz normalne obitelj, onda već imaš jaku bazu za Level 3. Stvari je u tome da kod nas obitelj nisu normalne i objasnit ću zašto ali prvo…

Level 3 nam dodaje još jednu loptu koju moramo žonglirati i zadaje nam svoje posebne brige, osobine i potrebe. 

Potrebe na Levelu 3 su potrebe našeg socijalnog i društvenog bića, odnosno ljubavi i pripadanja. Potrebe na ovoj razini su: prijateljstvo, obitelj, intimnost, osjećaj povezanosti.

Idemo sada na ovu prvu rečenicu ovog dijela gdje sam rekao da većina naših obitelji nisu normalne. Na Levelu 3 gradimo naše društveno i emocionalno biće i ovdje često ima jasnih i mjerljivih rezultata u realnom životu. Ali ono što možemo mjeriti su posljedice takvih ponašanja.

Emocionalno zlostavljanje u mladosti uzrokuje probleme i oštećenja koja se kasnije manifestiraju kroz razne probleme i devijantna ponašanja. 

Pa će naši ljudi reći da je iz “fine kuće” jer ima takvu javnu sliku o sebi i svojoj obitelji, međutim u svojoj kući je tiranin koji maltretira ženu, tuče djecu i prokockava plaću svaki na kladionici, aparatima ili bingu. Ali neka se priča da je on dobar u gradu.

Ta osoba je isto to naučila od nekoga jer vidiš mi se ljudi rađamo kao tabule rase (prazne ploče) i u prvih 5 godina smo kao rastaljeno staklo. Možeš nas oblikovati kako god ti hoćeš.

E sada ako je dijete naučilo, odnosno kopiralo ponašanje da je u redu da se zgubidani po čitave dane, da se tuče žena ili maltretira neko drugi, da su osjećaji za pičke a litar rakije za dobro jutro, e pa iznenađenje, upravo si odgojio debila. Jer ono koji povređuju su bili povređeni. Razumijem ali ne opravdam.

Jer dijete samo kopira od svojih “bogova” a to su roditelji u ranim godinama. I onda svo to emocionalno zlostavljanje ili ignoriranje potreba stvori oštećenu osobu.

Toksično okruženje

Toksično okruženje

Bogatstvo ovdje ne rješava ništa,  zato je izuzetno teško procijeniti razinu emocionalne oštećenosti na prvu ali se ona definitivno vidi kroz kroz odnose sa drugim ljudima.

Narkomančina čiji su roditelji bogataši (doktori) nije imao ništa bolji odgoj od narkomančine iz siromašne obitelji, ovaj prvi je samo mogao kupiti bolju drogu. 

Ovdje obitelj igra ogromnu ulogu jer je upravo ona ta prva odgojna institucija djeteta i daje smjer kojim će isto dalje ići. ne kažem da je to zauvijek to, osobe se mogu mijenjati kasnije. No to zahtjeva izuzetno puno truda a i muda da se suočiš sa svojim osobnim nedostacima kao osoba.

Ukoliko ti je kao djetetu uskraćivana ljubav, imat ćeš problema uspostavljati veze u budućnosti. Ako si imao uvjetovanu ljubav, smatrati ćeš da nisi dovoljno dobar i da se uvijek moraš dokazivati (ako napraviš X, mi ćemo te voljeti. Ako napraviš bilo što drugo osim X, mi ćemo te izbaciti iz obitelji). Evo imam i primjer prijateljice pa pročitaj reakcije obitelji na njezinu odluku.

Ako si naučio da je uredu biti emocionalno nedostupan, ne imati vremena za svoje bližnje ili zažmiriti na slona u sobi, pogodi šta, i ti ćeš postati takav.

E sada da ne pričamo samo o problemima, postoje načini na koje možemo ovo riješiti.

Prvi korak je uvijek svijest kako postoji problem. Kada uradiš introspekciju i shvatiš kakav si karakter i na čemu moraš raditi, ili još lakše kada dobiješ feedback od bližnjih ljudi koji TE DOBRO ZNAJU i koji ti kažu tvoje mane ali i tvoje vrline, onda shvatiš gdje si.

Vidiš koja je tvoja startna pozicija i na čemu sve moraš raditi.

Ako si smatrao da moraš biti zlatno dijete u obitelji kako bi te voljeli i da ne smiješ raditi ništa osim toga, onda trebaš u sebi naći svoje samopouzdanje i smjer života. Trebaš otpustiti očekivanje koja tvoji roditelji, bake ili djedovi imaju prema tebi i naći svoj put.

Vjeruj mi da to uopće nije lagano i treba ti ogroman rad i još veća muda da takvo nešto uradiš. Nakon što si spoznao gdje si i tko si trenutno kao osoba, vrijeme da shvatiš tko želiš biti. 

Želiš li biti osoba od ljubavi koja uspijeva kontrolirati svoj ego i koja ne dopušta da mu implusi i emocije kontroliraju tijelo i život? Ili želiš biti osoba kojoj je lakše raditi što se i do sada radilo i samo pustiti to da ide svojim nekim tokom.

Sve ovisi od toga što želiš napraviti u životu i kakve odnose želiš imati.

Ja želim imati iskrene odnose sa svojim prijateljima koji mi mogu dati i pozitivan i negativan feedback (i to već rade) gdje jedni prema drugima pokazujemo ljubav koja nema uvjeta. 

Želim vezu sa osobom čije se vrijednosti poklapaju sa mojima te koja je uspjela rasti i razvijati i se kao osoba. 

Hoću emocionalnu stabilnost i kontrolu nad svojim djelima i nedopuštati sebi da me emocije ili izljevi mržnje i nasilja kontroliraju.

Želim biti zreo i imati ego kao najboljeg slugu a ne kao najgoreg gazdu.

Sa emocionalnom (ne)stabilnošću prelazimo na Level 4 koji se temelji na samopouzdanju i ostvarenju.

Život kao igra sa 5 Levela – Level 4

Na Levelu 4 imamo potrebe ostvarenja nas kao posebne individue koja ima svoje jedinstveno mjesto u svijetu. Potrebe Levela 4 su : samopouzdanje, postignuće, poštovanje drugih, potreba sa unikatnošću pojedinca.

E sada smo došli do razine kojoj teži Zapadni svijet. Ovo je ono kada kažemo da je osoba “uspjela”. Ima sve što jedna osoba može poželjeti. Uspješna je, ima novca i stabilnost, obitelj i samopouzdanje, postignuće i divljenje svih susjeda i ljudi sa kojima ta osoba komunicira i radi. 

Osoba je unikatna i jedinstvena jer radi ono što nitko na svijetu ne može raditi na toj razini. Osoba je najbolja u X u svijetu ili je jedna od najboljih u X. Osoba je jedinstvena i nezamjenljiva u društvu.

Ovoj razini većina svijeta teži čitav svoj život i generalno se smatra uspjehom u svakoj sferi. Međutim kako si već ranije pročitao, kako bi uspio doći do Levela 4 moraš biti sposoban žonglirati sa 3 druge lopte u isto vrijeme i onda još prihvatiti i četvrtu loptu.

Ovdje se događaju ogromni problema balansa prva 3 Levela i 4 Levela. Jer Level 4 zahtijeva tako puno truda, rada i odricanja da se najčešće zanemare Level 1-3.  Radiš 15 sati dnevno kako bi postao najbolji violinist na svijetu, dok ti je žena kod kuće sama svaki dan i emocionalno je neispunjena. Nemaš nikoga sa kime možeš podijeliti taj svoj uspjeh jer si radi istog zanemario sve ostalo.

Postoji način prema kojemu možemo žonglirati sve 4 loptice u isto vrijeme ali on isto zahtijeva preodgoj sebe kao osobe pa idemo polako u te načine.

2 načina odgovaranja na životne probleme:

Distrakcije

Rješenja

Distrakcije

Distrakcije

Distrakcije

Sjediš na poslu i dođe ti šef koji te pozove u ured. Sjedneš sa šefom u ured i on počne pričati priču i na kraju ti kaže da si otpušten zbog restrukturiranja firme. Bum!

Svi te problemi spopadnu u glavi i kažeš sebi “ma jebo sve ovo, odo se ja napiti!”

I odeš u kafanu i potrošiš pola plaće da se olešiš kao stoka.

Bravo. Upravo si majstorirao Distrakcije. Distrakcije su načini na koji odgovaramo na probleme tako da ih pokušamo ignorirati nadajući se da će proći (ili da će nam nestati sa radara) ili jednostavno otupljujemo bol koju nam taj problem donosi.

Distrakcije nam pomažu da se osjećamo da problem uopće ne postoji te da ga možemo lagano zaboraviti jer ne možemo utjecati na isti. Ili mislimo da nemamo moć da isti promijenimo.

Ako mislimo da nešto možemo promijeniti, onda najčešće biramo Rješenja. Ako mislimo da smo govna i da mi tu ništa ne možemo, onda biramo Distrakcije.

Ako svaki dan gledaš TV satima ili ispijaš kave od kojih nemaš ništa, onda si vjerojatno majstor Distrakcija.  A stvar je u tome da što više koristiš Distrakcije, to one lakše postanu za korištenje.

Ako upališ svaki dan TV kada dođeš kući i prebaciš na Arenu Sport da gledaš 3. francusku ligu, pa 2. košarkašku tursku ligu, onda si definitivno majstor Distrakcije.

I to postane lagano uraditi. Nakon određenog vremena postane automatizam da to radiš. I pogodi što, onda imaš LOŠU NAVIKU.

Što nešto više radiš, to lakše postaje raditi tu stvar. Ta stvar se automatizira i postaje navika. Ako koristiš Distrakcije često, onda iste postanu tvoja navika. Tada živiš u mentalitetu žrtve jer smatraš kako se ništa ne može promijeniti.

Najveći današnji rezultati Distrakcije kao načina života su kladionice i kafići. Sjedaš u kladionicu i čitav dan lupaš po bingu, listićima i aparatima i kukaš kako je loše, kako nam nitko ništa ne da i kako smo mi nemoćni išta promijeniti. 

I naravno da nikada nećeš ništa postići u životu jer ne ulažeš svoje vrijeme u Rješenja već samo u Distrakcije. Pravit ćemo se da problem ne postoji ili ćemo se totalno sakriti od njega jer niti je to naša odgovornost (a jest) niti mi tu nešto možemo uraditi (a možemo).  Distrakcije nas drže na istom Levelu i utječu također na niže Levele poput Levela 3 (problemi sa našim vezama radi Distrakcija i ne suočavanja sa problemima).

Ali dosta više o Distrakcijama, idemo vidjeti kako trebamo reagirati na iste.

Rješenja

Pametni Harv Eker

Pametni Harv Eker

Rješenja su načini na koji reagiramo na probleme tako što se suočavamo sa istima i sprečavamo iste da se ponavljaju i događaju u budućnosti. Rješenja nam daju osjećaj moći i paradigme obilja gdje uvijek smatramo da imamo opcije koje će nam pomoći.

Kontinuirano korištenje Rješenja nas dovodi do toga da to postaje sve lakše i lakše. I pogodi što onda. Da, u pravu si.

Korištenje Rješenja onda postane NAVIKA. A to je itekako dobra navika za imati. Prvo što nam uvijek daje osjećaj izbora (obilje) u životu gdje možemo naći način na koji možemo utjecati na sve probleme koji nas napadnu.

Uzmimo primjer zaposlenja u Bosni i Hercegovini, vjekovnog problema u našoj državi.

Možemo ili čekati da nam netko tamo da posao preko štele ili stranačke iskaznice, a u međuvremenu žugati kako nam to nitko ne rješava dok gledamo TV ili lupamo bingo/kladionicu (mentalitet žrtve zajedno sa Distrakcijama).

Ili možemo naučiti engleski jezik pa se prijavljivati online za poslove preko raznih platformi ili otići na radionice pisanja projekata ili CVijeva pa iste slati firmama ili na natječaje. Moežmo volontirati pa naučiti vještine koje će nam pomoći da postanemo unikatni na tržištu rada pa onda naći super posao.

Možemo čak pokrenuti i svoj posao sa tim znanjem i vještinama. (mentalitet obilja zajedno sa Rješenjima). 

Sve ovisi kako ćeš gledati na svijet i koje ćeš opcije koristiti. Davno je Stephen Covey rekao u 7 navika najefikasnijih ljudi: 

Postoje 2 kruga u tvom životu. Krug utjecaja i krug brige. Prvi krug možeš mijenjati a drugi ne možeš. Međutim ukoliko budeš radio u prvom krugu, on će se širiti. I onda ćeš za X vrijeme imati elemente iz kruga brige u krugu utjecaja. To jest, kako se širi tvoj utjecaj, moći ćeš riješavati probleme koje prije nisi mogao jer nisi imao taj utjecaj.

I tako se mijenja nešto. Ne moraš uvijek znati kako točno od A do Ž, važno je samo znati da poslije A dolazi B a kada dođeš do B, onda ćeš skontati da poslije B dolazi C. I tako sve do kraja.

Sada kada znamo kako se trebamo nositi sa problemima (Rješenja), vrijeme je da vidimo što se događa nakon 20+ godina rada na sebi i primjenjivanja svega naučenog.

Život kao igra sa 5 Levela – Level 5

Maslow i piramida potreba

Maslow i piramida potreba

Level 5 kao zadnji level. Ovo je vrijeme održavanja i samoaktualizacije. Potrebe Levela 5 su: prihvaćanje, iskustvo svrhe, ispunjenje unutarnjeg potencijala, život orijentiran ka misiji i nasljedstvo.

Sada žongliraš 4 lopte i vrijeme je za zadnju loptu koja daje točku na i. Imaš sve zemaljsko i sada samo ispunjavaš potrebe svog unutarnjeg duha. Ostavljaš nasljedstvo ne u smislu nekog materijalizma već u smislu doprinosa tebe kao osobe ka većem dobru. Ostavljaš svoj utjecaj na svijet, svoju malu točku i udubinu na svijet kao što bi rekao Steve Jobs.

Ovdje je važna tvoja vizija i tvoja misija. Ono što želiš postići sa životom, na koga želiš utjecati i kako se želiš osjećati u preostalim godinama svog života.

Ova faza je ono prema čemu svi mi težimo kao ljudska bića gdje smo ostvarili skoro sve što hoćemo ostvariti i sada je na nama da to održavamo i još važnije da naša ostavština (svrha) živi poslije nas.

Jer vidiš svatko od nas želi znati i osjećati da je naš život imao smisla. Da smo uspjeli dirnuti što veći broj ljudi i promijeniti im život na bolje. Ne znam za nijedan bolji osjećaj na svijetu od toga kada ti osoba kaže “Hvala što si mi promijenio život”. 

To daje potpunu drugu perspektivu tvom životu i pokaže ti da nisi bezvrijedan. Pokaže ti da tvoj život itekako ima smisla i da ima ljudi koji bi primijetili da te nema. 

Čitav tvoj bitak, svako tvoje djelo ili nedjelo dobiju novu perspektivu jer znaš da nije samo riječ o tebi, već o široj slici, drugim ljudima i svemu što se nalazi oko tebe. 

Ovaj Level zahtijeva skori prelazak igre i toliki rad i trud na sebi koji je neprestan. U svakom trenutku moraš biti svjestan tvog mogućeg utjecaja jer na kraju života najveća bola će doći u razlici onoga što si postao kao osoba i onoga što si mogao postati kao osoba.

A zamisli samo koliko bi ljudi imalo bolji život da si ti imao bolji život, da si dao malo više sebe u onaj projekt, da si dao malo više sebe u onu vezu, ono predavanje ili prezentaciju, onaj prilazak ili neprilazak. Zamisli samo kako si mogao promijeniti još života a nisi na kraju.

E to znači samoaktualizacija. To je proces težnje prema izvrsnosti sebe ne radi sebe. već radi drugih. Jer nisi ti bitan u toj čitavoj priči kao što Igra zvana Život kaže, bitna je sama Igra i svi drugi igrači. Bitna je vizija, ostvarenje sna i mijenjanje realnosti u nešto bolje što je do tada živjelo samo u tvojoj glavi.

Zaključak

Na kraju ti želim sreću u prolasku kroz svih 5 Levela igre i na kraju postizanja Levela 5. Jer ne dođe svatko tu i nije svatko spreman a ni hrabar suočiti se sa nižim Levelima kako bi došao do više. Budi uporan i svjestan sebe i svoje okolice i sjeti se uvijek 

Život je samo igra – sa 5 Levela

Novi utorak novi tekst

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.