Zašto se nikada nisi kladio na sebe?
Sigurnost. Živimo u takvom društvu, gradu, državi i situaciji gdje je jedina stvar na pameti– sigurnost.
Pare, ljubav, obitelj, prijatelji, biznis, država, nada– sve je to žrtvovano radi sigurnosti koju toliko želimo imati… i onda se dogodi Aluminij, a ti staneš i upitaš se vrijedi li to išta.
Vrijedi li žrtvovati sve ono što možeš biti radi sigurnosti koja je, na kraju, najnesigurnija stvar na svijetu?
Radi sigurnosti kredita kojeg ne možeš vraćati s plaćom, a kamoli ako te poslodavac otpepa iz firme.
Radi sigurnosti šutnje gdje se nikome nikada ništa ne mijenja pa tako ni tebi.
Radi sigurnosti gdje se svaki vikend kladiš na Liverpool, ali nikada na sebe.
Ako je to vrijedilo do sad, ne znači da mora vrijediti od sad jer kada razumijemo zašto radimo to što radimo, tek onda možemo to promijeniti.
A prva kategorija gdje se ne kladiš na sebe je…
Ljubav
Često bi mi rekli da sam glup što u Hercegovini ne znači da si intelektualno zaostao, nego da doslovno shvaćaš ono što bi se doslovno trebalo shvaćati, a to nitko ne radi. A ovo se itekako tiče ljubavi.
Jer ne znam za druge krajeve svijeta i države, ali se ovdje kod nas podrazumijeva da svatko svakog vara i da je to najnormalnija stvar na svijetu, da se brakovi održavaju zato što se moraju održavati, a ne zato što se ljudi stvarno vole, te da kada biraš osobu s kojom želiš provesti čitav život jer je ljubav tvog života… da je to samo farsa ispod koje se krije trudna žena, puno para ili “vrijeme nam je bilo” motivacija.
Ne znam za tebe, ali mi je drago kad mi kažu da sam glup jer:
- vjerujem da ne trebaš varati svog partnera nikada
- vjerujem da brak može biti dobar, funkcionirati i biti nešto što ti pomaže biti bolji, a ne nešto što te ubije u životu
- vjerujem da trebaš oženiti samo onu curu koju bi svakog jutra gledao kako se budi kraj tebe… i nijednu drugu
Ali ovo nije stvar koja se događa samo u našem društvu. Ljudi se masovno vjenčavaju radi pogrešnih razloga, varaju gdje god stignu i gdje im se god pruži prilika te postaju ogorčeni na sve i svašta jer im je život postao noćna mora iz koje se ne žele izvući jer…. Sramota! Šta će narod reći.
A ovo se sve događa zato što ljudi nisu spremni kladiti se na sebe. Jer da si spreman kladiti se na sebe, ostao bi vjeran onome što stvarno hoćeš od ljubavi u svom životu.
Ne bi oženio curu koja je bomba u tijelu, a šuplja u glavi jer ti je važno da ima klikere na pravom mjestu.
Ne bi se udala za lika koji ima para, a tretira te kao zadnju rupu na svirali.
Ne bi se vjenčali za nekoga kome ste zadnja slamka spasa.
Ali ovo zahtijeva igranje na sebe– kladiti se na neodređenu kvotu i ne stajati sve dok ne dobiješ ono što stvarno želiš od ljubavi u životu. A taj proces je težak i dug– pun rupa, rana, boli i strahova. Ali zato i jest klađenje na sebe– postoji šansa da ćeš “pasti.”
Bolje igraj na siguru… onu koja ti nikada neće dati sve što hoćeš od ljubavi, ali ćeš barem imati nekoga. Ne znam za tebe, ali ja se biram kladiti na sebe jer je bolje kladiti se na sebe i pasti nego igrati na sigurno i dobiti.
Jer dobitak na sigurno nije dobitak, to je Pirova pobjeda.
Pare i posao
Moj dedo čita ove tekstove (pozdrav Đede) i čovjek je nasekiran i zabrinut za mene jer radim kao freelancer već 3 godine i nemam normalan i “siguran” posao.
Razumijem čovjeka jer želi ono što je sigurno za mene, ali ne i ono što je u ovom trenutku najbolje za mene. Kada sam nedavno pričao s jednim prijateljem koji je postao roditelj, onda mi je rekao da ću rečenicu “Roditelji žele ono što je sigurno za svoju djecu, a to skoro nikada nije najbolje” shvatiti tek onda kada dobijem svoje dijete.
Tako da znam šta znači kada su ljudi oko tebe zabrinuti za tebe– i isto tako shvaćam šta znači podlijeći pritisku da nešto uradiš radi “mira u kući,” a to se često tiče para i posla.
Ja sam se kladio na sebe ne zato što sam morao, nego zato što bi me živog pojelo da nisam to uradio jer sam znao da bi se kajao do kraja života i pitao “šta bi bilo kad bi bilo” da to nisam uradio.
Ti ne moraš raditi ono što ja radim niti ja ikoga tjeram na to– biti freelancer ima svojih prednosti i mana— ali ono što ti hoću reći jeste da se kladiš na sebe kada je posao u pitanju u onom okviru unutar kojeg želiš djelovati.
Ne moraš postati poduzetnik niti freelancer, ali odvaži se pitati za onu povišicu ili promjenu pozicije unutar firme. Traži više, jače i bolje za sebe jer ti to zaslužuješ– kladi se na sebe, svoje ideje, rast i razvoj i guraj sebe jer skoro nitko drugi to neće uraditi za tebe.
Možeš čitav život živjeti od 800 maraka i biti zadovoljan s onim što si dobio na početku, ali ćeš duboko u sebi znati da je ona vatra ostala neupaljena i da nisi ni približno dao onoliko koliko si mogao– ne drugima, sebi.
Ovo nema veze s parama– pare dođu kao nuspojava klađenja na sebe– ali traži prvo od sebe onoliko koliko zaslužuješ da bi mogao tražiti od drugih onoliko koliko zaslužuješ.
Neće to ići lako, ali će ići ako kreneš naprijed korak po korak. Jer zapamti, samo te par loših mjeseci u firmi dijeli od toga da ne možeš platiti hipoteku za stan/kuću i da te izbace na cestu. Ako te to ne primora, onda ne znam šta hoće.
Prijatelji
I došli smo do zadnje kategorije gdje se ljudi ne klade na sebe, a to su prijatelji. Ne samo da se ne klade na sebe, nego se ne klade na druge– na svoje prijatelje.
To su ti ljudi koji se s nekim druže 10 godina da bi onda, s jednom “svađom” prekinuli čitavo prijateljstvo. Ako te jedna svađa natjerala da prekineš čitavo prijateljstvo, onda to nije ni bilo prijateljstvo.
Jer bi se ti trebao redovito svađati i raspravljati sa svojim prijateljima. Trebate biti sigurni unutar konflikta, a to znači da prijatelju moraš znati reći u lice kada je nešto zasrao i šta treba popraviti.
Ovo je zanimljivo kada su moji prijatelji u pitanju– svi koji nas upoznaju nam kažu istu stvar “svi ste vi tako različiti.” Ali ono što zapravo žele upitati jeste kako to da smo mi svi prijatelji, a toliko smo različiti jedni od drugih?
Jer unutar ekipe imamo ljude koji imaju različite vrijednosti, različito misle i različito djeluju. Ali nam je zajednička stvar (jedna od mnogih) ta što možemo otvoreno pričati jednim s drugima i što se možemo svađati i raspravljati bez da to ugrožava naše prijateljstvo.
Ali do ovoga dolazi tek onda ako si spreman kladiti se na sebe i na svoje prijatelje:
- Kladiti se na sebe tako da ako prijatelju kažeš nešto što ne želi čuti da si spreman na to da ta osoba može otići iz tvog života
- Kladiti se na prijatelja tako da ako on tebi kaže nešto što ne želiš čuti da si spreman to čuti i da nećeš otići iz života te osobe
Ako si otvoren s prijateljima, onda vam vaša prijateljstvo jača. Ako niste, onda se događa situacija da se 10 godina družite i da vas jedna svađa rastavi do kraja života.
Dvoje je potrebno za tango– i ti moraš biti spreman čuti kada si zasrao bez da se ispališ iz ekipe, ali i reći prijatelju kada je zasrao s tim da ćeš se nadati da on radi toga neće otići iz ekipe.
Bio sam u situacijama i kada sam ja bio taj koji je otišao, ali i u situacijama kada su drugi otišli i ono što ti mogu reći jeste da taj promašaj boli više nego pad na zadnjem paru za 5000 maraka. Ali to znači kladiti se na sebe.
Izgubit ćeš… često. Budi spreman na to.
Ali situacije u kojima ćeš pobijedit će isplatiti sve gubitke višestruko.
A sve što je ostalo sada nije čekati subotu i Liverpool, već staviti okladu na jedinu osobu na koju nikada nisi– na sebe.
Koji je ulog?
Tvoj život.
