Zašto sam sretan ali nisam zadovoljan
Želim zaraditi 1 000 000 maraka i tada ću biti zadovoljan… do idućeg cilja.
Iako, uvijek ću biti sretan. Paradoksalno? Nije uopće. I evo ti čitav tekst zašto.
Sreća sada…danas…u ovom trenutku
Da bi ovaj paradoks bio jasniji, prvo trebam definirati šta je sreća, šta zadovoljstvo i gdje to sve leži.
Sreća i zadovoljstvo nisu uopće na istom spektru i dva su potpuno različita pojma, sa različitima konotacijama i različitim periodima djelovanje (prošlost, sadašnjost, budućnost).
Sreća može dolaziti samo u trenutku. Ne onom prije, ne onom poslije. Ne u prošlosti, ne u budućnosti. Samo danas, sada i ovdje. U tebi. U nama. U svakom od nas.
Sreća je savršena mirnoća i prihvaćanje svega onoga što u ovom trenutku jesmo, ali i nismo. Svega onoga što imamo ali i nemamo. Svega onoga što možemo izgubiti ali opet biti sretni isto kao i svega onoga što možemo dobiti i opet biti sretni.
Sreća je u sadašnjem trenutku, bez očekivanja, predrasuda i razmišljanja. Ona je sada i ono što našem životu daje ugodu i užitak, ma kakav nam on god objektivno izgledao.
Jer šta nas kurac boli kako to objektivno izgleda, sreća je subjektivna. A prema tome, ovisi samo o nama i našem stanju.
Da bi bio sretan, trebaš prihvatiti sebe. Sve one mane i vrline, sve ono što jesi ali i nisi, sve ono što možeš i ne možeš. To lako izgleda na papiru, ali u praksi se ostvaruje samo mukotrpnim radom na sebi. Jer kada se uključe demoni prošlosti i strahovi budućnosti, imaš osjećaj kao da si razapet na konjskoj zaprezi koja će svakog trenutku pući i prepoloviti te na pola.
A mi, fini kakvi jesmo kao ljudi, da bi spriječili takve misli, uživamo u distrakcijama ma kakve god one bile. O tome sam više pisao u drugim tekstovima pa neću sada ovdje u to ulaziti.
Ali ako (ne i kada, jer mnogi ljudi nikada ne odluče uzeti život u svoje ruke) odlučiš preuzeti kontrolu nad svojim životom i svojom srećom, prvo skontaš da ne možeš živjeti u prošlosti niti u budućnosti.
Možeš živjeti samo u sadašnjosti. A sve što je važno u životu je u sadašnjosti, u trenutku koji je sada. U trenutku gdje gledaš u drvo i vidiš drvo, a ne uspomenu na ono što je bilo ili ono što može biti.
Kada shvatiš da se život živi u sada, napravio si prvi korak ka sreći. Ali, kao i sa svime što radimo u životu, ovdje dolazimo do prvih većih grešaka sadašnjeg trenutka.
Zamka Trenutne Sreće
Znači Bruno ako uzmemo ovaj slijed događaja, ispada da samo trebamo živjeti u trenutku bez ikakvog razmišljanja o budućnosti ili prošlosti. Idemo se onda opijati 24/7, pušiti travu i drogirati se jer će nam tako biti dobro u svakom trenutku.
Super Bruno, hvala ti!
I tu smo došli do hippie likova i likuša. Daj da nam je samo dobro u ovom trenutku, a šta ćemo dalje, to tko ga jebe.
To je jedna od najvećih zamki u koje možemo upasti kao osobe. Mjesto gdje sve osim sadašnjeg trenutka nije važno i ne treba da nas brine ili tiče. Potpuna indiferentnost prema svemu što nije JA ili OVAJ TRENUTAK. E to kada se dogodi, to je belaj. Itekako veliki belaj.
Jer životom SAMO u sadašnjosti dolazimo do toga da će se ta sadašnjost ubrzo pretvoriti u noćnu moru. Možeš ti 20 godina da svaki dan piješ litar rakije i svaki dan će ti biti super, s tim što ćeš u 21. godini pijenja rakije umrijeti od ciroze jetre. Super sada?
Ista se stvar može primijeniti na kockanje, pušenje, drogiranje i seks. Iako je danas fino, sutra će te zaboljeti glava, duša, bubrezi, jetra, noge, stomak ili život. A kada život zaboli, onda nema lijeka za popravak. Kada život udari, nema tog Rocky Balboe koji neće pasti na pod nokautiran.
Caka je u tome da ne dođeš u poziciju gdje te život može (ovako) nokautirati.
Zadovoljstvo budućnosti
I šta onda ja trebam, Bruno? Trebao bi biti sretan sada ali ne previše sretan sada? Ne razmišljati o prošlosti i budućnosti jer ne živim tamo ali ipak razmišljati o tome jer me čini tko sam i daje smjer gdje idem?
Zato i jeste paradoks ali srećom, postoji rješenje.
A to je zadovoljstvo budućnosti.
E sada, kada si skontao da trebaš živjeti u trenutku, moraš naći i nešto što će te vući naprijed.
NE GURATI, NEGO VUĆI. OGROMAN RAZLIKA. Kada te netko gura naprijed, to je protiv tvoje volje i ne da ti se. Nema onog internog motiva, one vatre koja te podiže iz kreveta već samo nekoga iznad tebe koji te gura ili galami.
Međutim kada te nešto vuče naprijed, onda je to tvoje. Tvoje i ničije drugo. Osjećaš kako ti šapće po noći, po danu, dok jedeš, piškiš i kakiš (ali i ne dok si na Facebooku).
Ta vuča ti daje motiv da budeš bolji. Da postaneš bolji. Testiraš sebe. Tražiš granice i onda ih prevazilaziš. I to je ono zadovoljstvo života prema kojemu težiš. Želiš vidjeti dokle možeš ići. Gdje leži tvoj maksimum ako ga uopće imaš. Kakvi su ti ciljevi i kako ćeš im se za 10 godina smijati jer su tada glupi.
Taj motiv ti daje nagon. Nagon za osobnim uspjehom ma kako ga god ti definirao. Ali je tvoj. I izaziva glad u tebi. Ne glad od rezultata, već glad od procesa. Nije mi do osvajanja na Mount Everest tako što će me avion gore spustiti. Osvaja mi se isti jer hoću biti osoba koja to može.
Moje zadovoljstvo neće biti u tih 1 000 000 maraka koje ću zaraditi. Vjeruj mi, bit ću (i jesam) sretan bez istih. Neće mi stvarati razliku u sreći, ali hoće u zadovoljstvu.
Hoću gurati sebe do te granice da postanem osoba koja može, hoće i sposobna je zaraditi 1 000 000 maraka. Ne da bi bio sretan. Jer to jesam sada. Hoću uspjeh, ali moj uspjeh. Taj broj kao takav mi ništa ne znači. Da ih sada dobijem na lutriji (koju ne igram) ili kladionici (koju isto ne igram), ne bi bio zadovoljan. To mi ništa ne znači.
Hoću ih sam zaraditi tako što ću svaki dan pobijediti sebe u areni zvanoj život. Svaki dan će borba trajati dok ne postanem osoba sa kojom sam zadovoljan.
Sve to dok imam osmjeh od uha do uha na licu.
Moj sretni osmjeh.
A ti, koji je tvoj sretni osmjeh?
Jelena
Vrh
Bruno Bokšić
Hvala Jelena 😀