Zašto je svatko drugi bolji od mene?
Dođeš kući umoran i sjedneš na kauč da malo odmoriš. Poslije moraš sa rajom na kavu ali prvo da ohaneš malo.
Uzimaš mobitel u ruke ili ga uopće ne ispuštaš iz ruka. Pališ Facebook pa Instagram. Skrol dole, skrol dole – na svakoj od platformi imaš šta vidjeti.
#zabava #SavršeniŽivot #LivingDaVidaLoca #WithMyFriends #Uživamo na Instagramu
original slika se nalazi na dnu članka
Na Facebooku slike sa večera u restoranima, prikazi sa koncerata ili partija ovih i onih. Sve divno, krasno i savršeno – zabava i pol.
Pališ LinkedIn (ako ga imaš) i tamo ti iskoče neki ljudi koje možda poznaješ. Hajde da vidimo koga tu znamo.
Skrol dole, skrol dole.
Ispada da su svi ljudi experti, manageri, CEO-ovi firmi, Social Media Manageri, Specijalisti itd.
Nitko nezaposlen u državi sa 512 000 nezaposlenih.
Šta je brate ovo. Svima život predobro savršen. Svi imaju cure i momke, para na bacanje, zabava im svaki dan, neodoljive stvari. Zar je moguće? Kako je samo u mene život ovako onda loš.
Loš u poređenju sa onim što vidim.
Loš u poređenju sa onim što osjećam kada vidim ove statuse i slike.
Dobrodošao u realnost fasade. Fasade najbolje noge naprijed, a običnog života i tužne svakodnevnice nazad.
A zašto je svatko drugi bolji od tebe (na Facebooku i Instagramu) skontaj do kraja teksta.
Oj fasado i Bogu si mrska
Ovo na slici je V2 raketa.
Raketa sa kojom je Hitler gađao London i uništio Coventry.
Ista ta raketa je korištena za slanje ljudi na Mjesec.
Sve je u tome kako je koristiš.
Ista stvar je i sa društvenim medijima.
Ako iste koristiš u svrhu povezivanja i jačeg utjecaja, onda ti donesu rezultate poput “odlaska na Mjesec.” Poslovi, bogaćenje, ogroman pozitivan utjecaj, skalabilnost.
Ako iste koristiš da slikaš sebe kako sjediš na kavi sa prijateljicama i daješ lažni osmijeh kako ti je dobro, onda imamo problem.
I upravo će ovaj drugi dio biti tema današnjeg članka.
Koncert
Koncert iz snova
Nedavno mi je prijatelj bio na jednom koncertu. I kaže kako su ljudi čitavo vrijeme stajali i naslikavali sve živo na koncertu da bi ni sekundu poslije toga išli na FB i Instagram i natipkavali heštege kao da im život od toga ovisi.
Pa za 5 minuta opet isto. Glavni hešteg je zabava. Broj osoba koji su zapravo bili prisutni na tom koncertu i uživali u svakom trenutku istog: 5! Ostalima je to služilo kao dokaz njihovog dobrog socijalnog života gdje je fasada osmijeha i prividna zabava važnija nego stvarno dobra zabava.
Jer ako si stvarno tu i prisutan na koncertu i zabavljaš se, dobro ti je, onda nećeš ići na mobitel da pošalješ svima kako ti je u tom trenutku dobro i kako se dobro zabavljaš. Uživat ćeš u tom trenutku maksimalno dok traje.
U trenutku kada uzmeš mobitel da to svima pokažeš i pošalješ, pogodi šta. Prestaje biti uživanje i zabava. Ti u tom trenutku tipkaš na mobitel i zaustavljaš zabavu i za sebe i za druge.
Jedina stvar koju u dobrom trenutku želiš jeste da se taj osjećaj nastavi i nikada ne stane.
Ako ti je ovo nepoznanica, zamijeni koncert sa seks pa vidi kako će ti cura/momak reagirati kada 10 sekundi prije orgazma izvadiš mobitel da bi objavio status #zabava #NećuUNju #KakoNamJeDobro #NikomeKaoNama
Paradoksalno pokazivanje da ti je dobro samim činom zaustavljanja akcije dobrog – čini da ti je loše.
Ali i znam zašto ovo nastaje i kako se percipira.
Ja sam kako se predstavljam
Danas ljudi znaju sve o tebi preko društvenih medija i prema tome ti postaješ osoba kakvom se predstavljaš na istima. Kako bi svi znali da ti je život predobro genijalan, moraš svaki dan objaviti X broj statusa/slika.
Jer moraš održavati tu sliku sebe koju sada stvaraš. A one loše stvari o tebi, o tome kako zapravo izgleda tvoj život, kako se osjećaš kada legneš u krevet, kakvu facu napraviš 1 sekundu poslije okidanja te slike ili pisanja tog statusa – O tome se drugima ne govori. Jer bi to značilo da imaš probleme, probleme u svijetu savršenih ljudi, savršenih profila na jednoj, drugoj ili petoj mreži.
Jer kako da ja prihvatim svoje probleme, izazove i “nedostatke” kada tamo oni drugi imaju sve fino i sređeno. Znam ja to jer to vidim preko Facebooka.
“Vidi bola, sve joj/mu dobro u životu.
Što samo ja imam ove probleme.
Bolje da okačim nešto dobro da ljudi znaju da je i meni dobro,” reče skoro svaka osoba na društvenim mrežama.
Prestalo je biti važno prihvaćanje samog sebe, a ono što je postalo važno jeste prihvaćenje od zajednice. Od drugih koji su istih godina koji žive istu fasadu – fasadu savršenog života.
Osjećaj nesigurnosti u nas same, samosvjesnost o tome što jesmo, a što nismo nas tjera u očaj koji se zove prihvaćanje drugih.
“Neka vide da mi je dobro” – vrišti skoro svaka slika na Instagramu. Ta javna slika o nama kao nečemu važnom i dobrom mora takva ostati jer nam ti ljudi daju potvrdu našem identitetu. Potvrdu da smo vrijedni, da je naš život dobar i da nam svi zavide.
I to fino brojimo lajkova i pratiteljima. Kako si dobio tu potvrdu od drugih, tako ti je mogu i oduzeti. I onda postaneš paranoičan jer moraš održavati tu sliku. Pa sumnjaš u sve i svašta, počneš raditi ovo ili ono kako bi održao tu sliku.
Jer kako je moguće da je samo meni život sjeban dok svi moji prijatelji imaju sve tako dobro.
Na kraju, jedina osoba od koje ti treba potvrda se nalazi u ogledalu.
Pročitaj opis slike pa se sjeti slike s početka
Šta sada?
Ako misliš da imaš problem sa društvenim medijima, onda uzmi 15 dana i samo sve isključi bez da ikome to kažeš. Sjedi kući, čitaj knjige, gledaj filmove, idi u duge šetnje, igraj lopte.
U tih 15 dana skontaj sebe i vidi koliko je uopće ljudi primijetilo to što te nema na društvenim medijima. Čiji je život stao radi toga? Vjerojatno ničiji.
Tvoj život je samo tvoj život i nikome drugome ne duguješ objašnjavati ili pravdati. A kamoli da pokazuješ svoju fasadu. Budi osoba od integriteta, krvi i mesa i prestani nabijati drugima a i sebe komplekse.
Živi život punim plućima i ostavi se mobitela tijekom iduće kave.
Nikada ne znaš, možda se stvarno i zabaviš!
Sorry, the comment form is closed at this time.