Zadnji utorak, zadnji tekst

Kada se Aragorn spremao za bitku kod Minas Tiritha, večer prije je zajahao svog konja i krenuo prema Dimholtu i Putu Mrtvih. Većina vojnika koja ga je vidjela kako jaše navečer je mislila da bježi od borbe, ali je Aragorn znao da im treba još vojnika. Znao je da ako s trenutnim snagama dođu pred neprijatelja, bit će sravnjeni. 

Zato je otišao po vojsku Mrtvih kako bi Ljudi imali šanse pred snagama Mordora. 

Današnji utorak je početak mog puta prema Dimholtu za pronalaskom onog dijela koji nam nedostaje kako bi ispunili cilj promjene društva kroz promjenu svijesti pojedinca. A taj put ne uključuje pisanje novog teksta svakog Utorka. 

Zadnji 227. utorak, zadnji tekst

Kada sam počeo pisati Utorke prije 4 godine, nisam imao pojma da će to godišnje čitati 40ak tisuća ljudi i da će ti tekstovi, malo po malo, gurati ljude naprijed, a time i naše društvo. 

Kada sam počeo, znao sam kako moram dati sve od sebe kako bi promjena uspjela i kako bi živjeli boljim životima. To je moj plan, vizija, cilj i svrha i od toga ne odustajem. 

Znao sam da ću morati posvetiti čitav svoj život tome i da će jedino to, za mene, imati smisao. A nitko nikada nije istrčao maraton u sat vremena pa neću ni ja. Ovaj moj maraton će trajati 40 godina i više, ali ja sam odlučan istrčati ga. 

Do sada je taj put uključivao pisanje jednog teksta svakog tjedna (utorka) i objavljivanje na mojoj stranici. Ali taj put već duže vrijeme stagnira, ne donosi željene rezultate niti rast i razvoj. A raditi konstantno jednu te istu stvari i očekivati drugačije rezultate je glupost. 

Nije stvar u konzistentnosti ili izdržavanju– došao sam do limita toga kroz primjenu tih principa kroz ove 4 godine. Ono što sada trebam raditi jeste ono što je Marshall Goldsmith konstantno napominjao kroz svoju knjigu: 

“What got you here, won’t get you there”

Utorci su me doveli do ovog trenutka, ali me Utorci neće moći dovesti dalje. Potreban je taj korak dalje jer društvo unutar kojeg živimo još uvijek nije ono kakvo smo krenuli praviti. 

Šta će se dalje događati sa stranicom

prvi Utorak na stranici 13.11.2016

Stranica se neće gasiti i ja ću još uvijek ažurirati istu. Pokušat ću optimizirati neke starije tekstove kako bi dobili veću posjećenost, a s vremena na vrijeme ću napisati i objaviti neki tekst na stranici. 

Ali više nećeš dobivati mailove utorkom ujutro koje te obavještavaju kako je stigao novi tekst. 

Kako je došlo do ovoga 

Već dugo razmišljam o ovom potezu i vjeruj mi da je ovo jedna od težih odluka koju sam donio u svom životu. 

Poznajem sebe dosta dobro i znam koliko sam dugo trebao razmišljati o ovome kako bi shvatio da ovaj zid neću slomiti tako što konstantno udaram glavom od njega. 

Morao sam sebi razgraničiti da promjena puta, ali ne cilja, ne znači odustajanje, već pametno i korisno skretanje. Morao sam sebe uvjeriti da 4 godine pisanja tekstova nije bilo uzalud (jer nije bilo) i da je došlo vrijeme da izaberem između dvije stvari: 

• All out na stranicu
• Uzeti teži, okolni put, izgradnja sebe i onda povratak sa snagom koja će pobijediti

Trenutno nemam kapacitet posvetiti 100% svojih resursa na stranicu, a ova stranica zaslužuje takvo tretiranje. Već godinu i pol dana ne ulažem 100% svog napora na brunoboksic.com i to se osjetno vidi u mojim tekstovima. 

Tako da je došlo vrijeme da stanem s Utorcima jer to ne donosi daljnje rezultate, a i ja sam to prestao raditi punim srcem. 

Šta ću dalje raditi

Plan kroz par narednih godina je upisati doktorat vezan za razvoj javnih i socijalnih politika zemalja u razvoju, napraviti biznis o građenju navika čitanja za englesko govorno područje, te razvijati freelancing biznis do te  mjere da mogu otići u “mirovinu” za 7 godina.

A “mirovina” znači 100% ulaganje cijelog sebe u promjenu Mostara. 

Iako je ovo okolni put i puno duže traje, ovo je put koji će me dovesti do promjene društva kroz promjenu svijesti pojedinca. 

Ova godina me naučila puno lekcija, ali najvrjednija od svih je bila ta da ako stvarno radim na nečemu par godina, ne odustajem, konstantno napredujem i ne stajem, da ću jednog dana doživjeti plodove tog truda, rasta i rada. 

Ova godina me naučila i pokazala mi da stvarno mogu napraviti promjenu i da ta riječ ne živi samo na motivacijskim videima koje puštamo u pola noći na YouTubeu. 

Iako je ovo zadnji utorak, zadnji tekst, to je daleko od toga da ćeš me se riješiti. Jer nisam zaboravio odakle sam potekao. Nisam zaboravio šta je na početku upalilo tu vatru u meni. I nisam zaboravio radi čega živim ovaj svoj život. 

Jer kada pomisliš da je sve izgubljeno, okreni se prema Rijeci, a ja ću se pojaviti s onima iz Dimholta koji će na kraju napraviti prevagu u borbi. 

Do tad, čuvaj se! 

Zadnji utorak, zadnji tekst,
-Bruno

Preporuka za iduće čitanje

• Godinu dana od pokretanja bloga
• 150. utorak, 150. tekst. Kako sam 150 utoraka zaredom objavljivao tekstove
• Zašto mi se više ne pišu Utorci
• Kako se pripremiti za 2022. godinu