Za one koji žele biti u pravu i 5 razloga zašto nisi
Svi znamo barem jednog ovakvog lika i likušu. Ona ili on vazda u pravu, nitko drugi ništa ne zna osim njih. Pa i kada jesu u pravu ili kada nisu u pravu, uvijek to nekako okrenu kao da jesu u pravu.
Svi znamo takve ljude, ali koliko često bi rekli za sebe da smo mi upravo takvi ljudi? Kako često ti misliš da si ti u pravu a da svi drugi nemaju pojma? Danas ćemo to istražiti i vidjeti 5 razloga zašto jednostavno nisi u pravu.
1. Hanlonova oštrica
Hanlonova oštrica
“Ljudi su govna” ili “Ljudi su đubrad” su dosta česte izjave kod nas. Mislimo da nam drugi ljudi žele nauditi i da namjerno rade određene stvari samo da bi nama bilo gore.
Koliko si se puta našao ovako razmišljajući, kontajući da su onaj ili ona tamo pravi šupci jer “gledaj ih šta mi/nam rade. Oni to namjerno.”
I da, postoje neki ljudi koji nam stvarno žele loše, ali je to tako malen broj (jedan naprema milijun) da je potpuno beznačajno. Pa kako se i zašto onda ljudi tako ponašaju i kakve veze to ima sa tim što sam ja u krivu, ako uopće ja mogu biti u krivu.
Tu nam u igru uskače Hanlonova oštrica. Zove se oštrica jer naglo prekida niz razgovora odnosno ne vodi razgovor dalje u tom smjeru – ovih oštrica ima par.
A šta nam točno govori Hanlonova oštrica:
“Don’t atribute to malice what can be described by ignorance”
Odnosno
“Nemoj smatrati zlom ono što se može opravdat neznanjem.”
Šta ovo znači po tebe (a i po mene). Ljudi koji ti urade nešto što ti smatraš lošim ili zlim prema tebi ne rade to zato što ti žele loše, nego zato što jednostavno ne znaju (ili ne znaju bolje).
Ako su te tukli kao dijete, najčešće je to zato što su smatrali da te time odgajaju.
Ako te neki prijatelj nije pozdravio u gradu, nije zato što te mrzi ili ti je okrenuo leđa, nego zato što te uopće nije vidio.
Ako te netko uvjerava da se ovdje ne može uspjeti ili promijeniti nešto, ta osoba vjerojatno ne zna drugi put a ne misli tebi zlo.
Idući put kada misliš da su ljudi oko tebe zli ili ti hoće nauditi, samo se sjeti Hanlonove oštrice koja je definirana prije nekih 250 godina koja ti govori da je neznanje najčešći uzrok toga, a ne zloća.
A šta kada osoba misli da zna? Šta onda, Bruno? Tu je stvar perspektive i polaznih točaka.
2. Svaka istina je polu istina – perspektiva
U sredini je djevojka ili baba – ovisno od toga kakav ti je pogled na svijet – oboje u pravu
Uđeš u Unicredit i unutra se nalazi 50 ljudi. Čekaš u redu da uplatiš semestar kad odjednom uđe neki lik sa fantomkom i maše pištoljem govoreći “Pljačka, svi na pod i ne mičite se.” Lik se malo vrpolji i napadne ga zaštitar koji ga svlada, međutim u svemu tome pljačkaš ispali jedan metak.
I taj jedan metak tebe pogodi u ruku.
Je li to pozitivno ili negativno iskustvo?
E sad, ovisi iz koje perspektive gledaš.
Ono što je nepromjenljivo u tom trenutku jeste da imaš metak u ruci (činjenica). A kako ti gledaš na to (perspektiva) je ono što čini smisao čitave situacije.
Može za tebe to biti najbolje moguća stvar jer nisi umro.
Ili najgora moguća stvar jer je baš tebe od svih ljudi ili plafona ili poda ili zida, taj metak pogodio. Pa kud baš ume’.
I gle sad čuda – oboje su u pravu.
Sve ovisi od perspektive iz koje gledaš (na ovome je nastala Einsteinova Teorija Relativnosti). Komunizam je preloš kao način vladavine – ali će ti svaki ozbiljan filozof komunizma reći da nitko nikada nigdje nije živio komunizam, već tranzicijski period koji vodi komunizmu – diktaturu proletarijata.
Po čemu je onda komunizam gori od kapitalizma? Realno, ne znamo – znamo samo da je gora diktatura proletarijata od kapitalizma. Ista stvar – drukčije perspektive.
p.s. Ja sam “mrtvi” kapitalist i totalno protiv komunizma, ali razumijem tu perspektivu.
Je li država mijenja pojedinca ili pojedinca državu? Oboje
Neki alkoholičar imao 2 sina sa kojima je živio: jedan postao isti kao on, drugi postao sušta suprotnost. Jedan sebi rekao “a ne može se ništa, isti sam ćaća,” drugi rekao “ja neću nikada tako” pa se zainatio i postao dobar otac.
Ista činjenica (loš odgoj), druga perspektive, drugi krajnji rezultati.
Idući put kad se zaletiš nekome reći kako nije u pravu, prvo vidi iz koje perspektive to osoba gleda.
3. Je l’ ti važniji odnos ili da dokažeš nekom da je u krivu
Ubio majku da je uvjeri da postoji život poslije smrti
Imaš ljudi koji bi na prkno progovorili da nekome nabiju da su u krivu. Ne mislim baš da imaš ovakvih prijatelja, ali definitivno znaš ovakve ljude. Jedva čekaju da ti nabiju da si negdje nešto pogriješio i da onda to ponavljaju godinama.
Ali stvar je u tome da tvoj odnos sa tom osobom postaje sve gori i gori i gori, dok se jednog dana isti samo ne ugasi.
Jer nitko ne voli osobu koja ti non-stop naglašava svaki put kada pogriješiš (pa i kada ne pogriješiš). Često puta je puno bolje ne ukazati na te stalne greške jer:
a) ne znaš čovjekovu priču
b) ima drukčiju perspektivu
c) možda i nisi u pravu
Svaki put kada nekome nabijaš na nos da je u krivu, vaš odnos postaje sve gori i gori. Zapitaj se onda je li ti važniji odnos koji imaš sa tom osobom ili “činjenica” da si u pravu i da mu/joj to moraš nabiti na nos?
A šta ako stvarno jesi u pravu i do “dokažeš” drugoj osobi, šta onda Bruno?
Evo šta onda.
4. U raspravi i kada pobijediš, izgubio si
Pirova pobjeda – i on je bio u pravu
Je li ti se ikada dogodilo da nekoga pobijediš u raspravi i da druga osoba stvarno promijeni svoje mišljenje. E pa normalno da nije, nije ni meni, a ni nikome u svijetu.
Jer mi nismo logička bića, mi smo emocionalna bića koja pravdaju svoja mišljenja, riječi i djela logikom. A kada ti nekoga “uvjeriš” da je u krivu, ta osoba samo još više pobjegne u drugu (radikalnu) stranu. I to ti se zove polarizacija, i omiljeno je oružje političara diljem svijeta.
Primjer polarizacije: Ili sa s nama ili protiv nas
Nema toplih 20 stupnjeva, ima samo -25 ili +45 stupnjeva. Ili si komunist ili ustaša, HDZ/SDA/SNSD ili ovi anacionalni.
Kada logikom “napadneš” tuđa uvjerenja (koja su emocionalne a ne logičke prirode), onda ta osoba samo još radikalnije počne zastupati svoje stavove kao ispravne.
Tako da i kada se raspravljaš sa nekim, ne možeš ga u ništa uvjeriti.
Zato sam se prestao raspravljati sa ljudima.
Pa šta onda predlažeš Bruno, da se prestanem raspravljati?
Apsolutno!
Na ljude možeš utjecati svojim primjerom (i radom) i nadati se da će im to pomoći u primjeni istoga. Ako stalno nekoga ispravljaš i jednostavno moraš pobijediti u raspravi, znaj da sa time samo gubiš energiju i da nikome ne pomažeš osim što bildaš svoj ego koji te kontrolira.
I zadnja stvar koja nam je ostala:
5. Jednostavno si u krivu
ja sam najpametniji….
Mark Manson je dobro rekao:
“Mi smo u krivu skoro uvijek i o skoro svakoj mogućoj stvari”
Kada prihvatiš ovo, onda ti je puno lakše prestati ispravljati ljude i govoriti im da nisu u pravu. Jer zapravo mi ljudi ne znamo skoro ništa, pa i kada mislimo da znamo.
I Steve Jobs, Elon Musk pa i svi ovi “veliki” ljudi su tisuće i tisuće puta pogriješili – ali su došli tu gdje jesu jer su ipak poslušali nekoga i znali da su oni možda u krivu.
Naš mozak ima toliko malfunkcija (cognitive bias) i toliko nam ograničava pogled na svijet (mapa nije teritorija) da mislimo da smo u pravu, a zapravo smo toliko daleko od istine da je to nemoguće.
Čovjeku sa čekićem sve izgleda kao ekser – pa i kada nije.
Tako da idući put kada kreneš nekoga ispravljati u vezi nečega, sjeti se da je itekako moguće da jednostavno nisi u pravu.
Novi utorak novi tekst
https://brunoboksic.com/7-nepisanih-balkanskih-pravila-za-zivot/
Sorry, the comment form is closed at this time.