Ti čitav život radiš samo 2 stvari – Bruno Boksic
349295
post-template-default,single,single-post,postid-349295,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-352165

Ti čitav život radiš samo 2 stvari

Ti čitav život radiš samo 2 stvari.

Nekada radiš samo jednu a nekada samo drugu. Većinom je to neki balans. Nekada je omjer veći na jednu a nekada na drugu stranu.

I to ovisi od mnogo faktora. Zanimanje, dob, potrebe, mogućnosti, vrijeme, geografske odrednice itd.

Previše prvog na štetu drugog će te uništiti. Previše drugog na štetu prvog će te uništiti.

Važan je balans. Ali ne svakakav balans.

Bruno matereti balans čega?

E to je tema ovog članka: konzumiranje i kreiranje

 

Kako bi shvatili ova dva pojma i njihovu ogromnu važnost u našim životima, prvo ćemo zamijeniti iste sa pojmovima sa kojima si više upoznat.

Konzumiranje = input u kompjuter

Kreiranje = output iz kompjutera

Ti= kompjuter

 

Konzumiranje

 

Konzumiranje = input u kompjuter

Kreiranje = output iz kompjutera

Ti = kompjuter

 

Znaš ono kada ti se ništa ne da poslije napornog dana vani. Pa dođeš samo kući i upališ TV kako bi gledao neki film, seriju ili utakmicu.

Zavališ se na kauč, digneš noge na tabure i to je to. Aaaaaah opuštajuće totalno, a na TVu dobre stvari.

Ti u tom trenutku zapravo konzumiraš. Sjediš tu, ili ležiš, i upijaš informacije u svoj mozak. Konzumiraš film, seriju, utakmicu, neku emisiju ili gledaš Youtube klipove, 9gag ili ostale stranice sličnog sadržaja.

Ili odeš malo na internetske portale da vidiš šta ima, ili na newsfeed Facebooka ili Instagrama pa malo skrolaš tu.

Ono što ti radiš u tim trenucima jeste konzumiranje nečijeg drugog sadržaja.

Pa i u ovom trenutku ti konzumiraš i to je čitanje mog članka.

 

Sada konzumiranje samo po sebi nije loše, ali postoje neke stvari na koje trebamo obratiti pažnju.

 

Sindrom vječitog studenta

 

Ovaj sindrom nas stavlja u ulogu vječitog studenta. Ne, ovo ne znači da studiraš na fakultetu 10 godina. Ovo znači da ti smatraš kako ti uvijek treba nekog dodatnog znanja kako bi mogao nešto uraditi.

 

 

vječiti student

vječiti student

 

Uvijek ti nešto nedostaje i dok god to ne dobiješ, nećeš ni početi raditi (kreirati). Ljudi sa ovim sindromom uvijek nešto uče i konzumiraju bez da išta od toga kreiraju.

Primjer ovoga mogu biti i perfekcionisti, osobe kojima nikada ništa nije dovoljno dobro jer nije savršeno (ništa nikada nije savršeno) i onda se njihovi projekti nikada ne lansiraju. Ti projekti ostaju zaključani za sva vremena u njihovim garažama (nova tehnološka inovacija) ili na njihovim laptopima (knjiga koju si napisao).

 

Ovaj sindrom znači da naše konzumiranje (učenje) nam potroši 95% vremena a kreiranje svega 5%.

Međutim postoji i jedna gora varijanta a to je

 

Teoretičar zavjere

 

Ovo su mi najdraži likovi. Sve na svijetu je iskontrolirano i ti kao pojedinac ne možeš ništa uraditi. Kada odeš srat na WC šolju, masoni to znaju pa ti šalju nanobotove kroz šupak kako bi te špijunirali a onda i ubili.

Sve su to masoni

Sve su to masoni

 

Teoretičar zavjere troši 100% vremena na konzumaciju jer zašto se uopće truditi kreirati išta kada ti “tamo oni neki to neće dati” ili “možeš do određene granice a onda te skinu/ohlade/privedu pa si najebo”.

Ovi ljudi smatraju kako se ništa ne treba raditi jer je sve već isplanirano i kako trebamo samo prihvatiti svoju poziciju tamo gdje jeste.

Najljepše je tako, skineš svu odgovornost sa sebe i prebaciš je na tamo neke masone kako ti ništa ne bi morao raditi. A za svaku stvar koju bi mogao raditi imaš neki izgovor i kako se to uopće ne treba počinjati.

Postoji i treća kategorija, simptomatična za našu dragu državu.

 

Promatrač

 

E sada što radi promatrač. Promatrač promatra (bravo Bruno).

Promatrač promatra šta se događa oko sebe, iskomentira to međutim ništa ne uradi po tom pitanju.

Neka nas. Ne može se ništa ovdje

Neka nas na kavi. Ne može se ništa ovdje pa ćemo odmarat

 

Njegovo stanje konzumiranja je manje više isto kao i kod teoretičara zavjere samo što promatrač ima druge izvore nedjelovanja.

Njegovi izvori su naučena bespomoćnost, sindrom definiran kroz rad Martina Seligmana, mentalitet žrtve te konzumacija lošeg materijala.

 

Naučena bespomoćnost se temelji na tome da će ljudi prihvatiti situaciju kakva jest, istrpiti bol i smatrati da to tako treba biti (jer je to život).

Mentalitet žrtve se temelji na tome da se ljudima život uvijek događa te da oni nikada nemaju nikakvu kontrolu nad sobom ili svojom okolicom. Ovdje ljudi znaju imati i osjećaj privilegiranosti koji samo pojačava mentalitet žrtve (kako vazda meni, šta će on meni pričat, tko si ti bona/bola, svi protiv mene itd.)

Konzumacija lošeg materijala. Kako ćeš imati išta drugo osim mentaliteta žrtve kada ti je glavni izvor informacija internet portali, vijesti i/ili određene facebook grupe koje su smeće. Kada samo to gledaš i konzumiraš, onda smatraš da čitav život takav.

Evo ti primjer jedan. Facebook grupa Odliv Mozgova ima dosta dobrih postova, međutim imaju neku politiku gdje skoro svaki dan objave neki post kako se u BiH ništa ne može, kako ljudi masovno iseljavaju iz države, kako je sve tužno, jadno i žalosno.
Da koristim samo tu grupu za sliku Bosne i Hercegovine, pa odmah bi pomislio kako se ovdje ništa ne može i kako svi trebamo seliti iz BiH. Jer takve vijesti ti šalju za konzumaciju.

Isto ti je i sa TV kanalima, internetski portalima i ostalim kvazi-vijestima.

 

Prestani konzumirati ove informacije i počni čitati dobre knjige. Knjige o uspjehu, mentalitetu, sustavima, osnivanju biznisa, postajanju dobrim radnikom, definiranju životnih ciljeva, roditeljstvu, socijalnim vezama, ljubavnim vezama, zdravlju, duhovnosti, kreativnosti itd.

Konzumiraj stvari koje te čine pametnijim, boljim, sposobnijim, učenijim, vještim i koje možeš iskoristiti u današnjem svijetu.

Jer kada konzumiraš visoko kvalitetne stvari, onda imaš bazu za kreiranje visoko kvalitetnih stvari.

Ti si kao kompjuter.

 

Kreiranje

 

Konzumiranje = input u kompjuter

Kreiranje = output iz kompjutera

Ti= kompjuter

 

Ovako ti to ide sa kompjuterima. Možeš uzeti program Paint i u njemu crtati gluposti koje smo svi radili kada smo imali 7 godina. Ono napraviš sliku nečega što izgleda kao loš horor film i onda to isprintaš.

Super! Upravo si nešto kreirao. Ali to što si kreirao je sranje. Jer si konzumirao gluposti od ranije i crtao u Paintu.

 

Nakon par tih slika skontaš da su iste bezveze i da ti možeš bolje. Međutim skontaš da ti Paint neće u tome pomoći.

Pa onda kreneš učiti (konzumirati) Photoshop. Nakon što naučiš raditi u Photoshopu, počneš praviti (kreirati) slike koje izgledaju ovako.

Ova kreacija dere gaće

Ova kreacija dere gaće

 

E ovo izgleda predobro.

Ali kakve ovo sve ima veze sa mojim životom?

 

Ti si u ovom slučaju kompjuter. I sve ove stvari se trpaju u tebe i onda izlaze iz tebe.

Ako stavljaš sranja i smeće u sebe, pogodi što, onda ćeš sranja i smeće izbacivati iz sebe. U prenesenom ali i doslovnom značenju.

Ako pušiš (konzumiraš) na veliko, onda kreiraš rak pluća.
Ako piješ (konzumiraš) na veliko, onda kreiraš cirozu jetre.
Ako jedeš (konzumiraš) kebab na veliko, onda kreiraš hemeroide.
Ako mrziš sve i svakoga, onda truliš u sebi pa malo ubiješ ženu, malo dijete, malo susjeda.

Sasvim je jednostavno. Kao što bi naši stari rekli “Ne može se pita od govana napraviti”.

 

Međutim i u kreiranju trebamo paziti na neke stvari.

 

Ponovno izmišljanje kotača

 

Ovo su ljudi sa sindrom “Sve ja znam”. Da su naši stari prije 30 000 godina svaki put iznova izmišljali kotač ili pronalazili vatru, mi ne bi nikada iz špilja izašli.

Ako si jedan od onih koji izmišljaju kotač, to znači da ne konzumiraš apsolutno ništa i da do svega dolaziš svojim saznanjima ili testiranjima (kreiranjima). Ovo je puno duži i bolniji put jer do svih spoznaja i kreacija dolaziš preko svog primjera.

Postoje ljudi koji su to napravili prije tebe i samo ih trebaš naći. Neki su živi, neki umrli, neki nadohvat ruke a neki preko oceana. Ali najbolja stvar što se tiče današnjeg svijeta je što možeš do tih ljudi doći i preko jednog običnog maila.

Ili ako su umrli, ostavili su pisani trag u vidu knjige (ili knjiga) koje ti čitanjem postaju kao razgovor sa tim autorom.

Zašto ponovno izmišljati vatru kada možeš naći formulu kako se ista pravi. Važno je samo naći dobar izvor.

 

Glavom kroz zid

 

Kada imaš zid ispred sebe u koji stalno udaraš, onda stani i povuci se jedan korak unazad. Pogledaj gore, dole, lijevo i desno i vidi imaš li prozor ili vrata sa bilo koje strane pa onda prođi tuda.

A ne, to se mora ovako i na ovaj način uraditi i nikako drukčije.

Trebaš stati i sagledati situaciju, ostaviti isti cilj ali mijenjati svoj pristup.  Mijenjaš pristup tako što mijenjaš svoju kreaciju i u ovome ti izuzetno puno pomažu mentori (dobri i pravilni mentori a to je tema za sebe) i tvoje vlastito iskustvo analizirano do temelja.

Ovo se događa kada se riječ “upornost” uzima u svakoj situaciji pa i kada se treba stati na loptu i sagledati situaciju.

Jer čitav život učimo da se bez upornosti ne može uspjeti i to je stvarno istina. Međutim sama upornost ti neće donijeti uspjeh, moraš je kombinirati sa različitim elementima kako bi ista došla do izražaja.

 

Evo ti primjer:

 

Zamisli da si u biznisu prodaje rukavica sa 6 prstiju. Prodaješ rukavice osobama koje imaju 12 prstiju. Ma koliko god ti bio uporan, napravio predobru marketinšku strategiju i taktiku i našao majstorske prodavače, opet nećeš uspjeti u svom naumu.

Jednostavnim činjenicom da manje od 500 ljudi na svijetu ima 12 prstiju na rukama. To nikome ne treba.

Kao što bi moj prijatelj iz knjige Nathaniel Branden rekao:

Drveni šporet i gumene maše

Drveni šporet i gumene maše

 

OGROMNA PAŽNJA

Budi svjestan da ovo ne znači da trebaš stati na prvoj prepreci. To je najgora moguća stvar koju možeš uraditi. Trebaš uraditi sve što možeš i sve što je u tvojoj moći ali i dati dovoljno vremena da se to sve razvije.

Jer nekada je, usprkos svemu što radiš, samo potrebno još vremena.

 

Potrebno je vrijeme

Nekada je samo potrebno vrijeme

 

Što uraditi na kraju?

 

Konzumiranje = input u kompjuter

Kreiranje = output iz kompjutera

Ti= kompjuter

 

Kako bi bio najbolji što možeš biti, konzumiraj samo najbolje pa ćeš onda imati opciju kreiranja najboljih stvari.

Imaj omjer oko 30%-70% u korist kreiranja.

Što znači da imaš 1 naviku za konzumiranje (čitanje, gledanje youtube videa itd.) i 1 naviku kreiranja (pisanje, pravljenje videa, održavanje govora itd.)

Ja sam imao naviku čitanja svaki i pisanja svakih tjedan dana, međutim shvatio sam da je to premalo pa sam sada počeo pisati svaki dan.  Kroz naredne mjesece ću vidjeti na koji će se način to isplatiti.

Što se tebe tiče.

Ako budeš uporan u ovome, održavao 1 naviku konzumiranja i 1 naviku kreiranja, magične stvari će se početi događati u tvom životu.

Svi veliki ljudi na svijetu su konzumirali od najboljih kako bi kreirali najbolje.

I ti spadaš u velike ljude.

Što čekaš, kreni konzumirat i kreirat.

 

Novi utorak novi tekst.

 

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.