Sve što hoćeš u životu se krije iza jedne jedine stvari
Davno sam pročitao članak koji je napisala jedna medicinska sestra koja se brinula za ljude na smrtnoj postelji.
U razgovorima s ljudima na samrti, upitala ih je za kojom stvari najviše žale u životu.
Prva na toj listi — ona koja se najviše ponavljala je:
“I wish I’d had the courage to live a life true to myself, not the life others expected of me.”
“Žalim što nisam imao hrabrosti živjeti život vjeran sebi, a ne onakav kakav su drugi očekivali od mene.”
To ne samo da je tužna rečenica, to je najtužnija rečenica koju sam ikada pročitao.
Ta rečenica je definicija bačenog života — 70 godina provesti na Zemlji i nikada ne biti vjeran sebi.
Kada uzmemo gore navedeni problem življenja kako to drugi od tebe očekuju i dovedemo ga do svog logičkog kraja, dobijemo samo jedno jedino rješenje tog problema.
Ono radi čega se mnogim ljudima diže kosa na glavi, a drugima izaziva kurljanje straha u stomaku upravo je ono što trebaš raditi, ili bolje rečeno, prestati raditi kako bi živio život vjeran sebi, a ne prema očekivanjima drugih ljudi. A ta jedna jedina stvar je sljedeća.
Nemoj slušati
Yep. Šta, očekivao si neku Nietzsche-level kompliciranu rečenicu koja ti govori u dubokoj formi kroz 7 redova kako bi trebao živjeti život vjeran sebi?
Ok.
Evo ti jedan pjesnički uradak koji će imati isti efekt:
Yeah, it’s just the way it goes
Maybe you die young before you’re old
Yeah, it’s just the way it is
Nobody’s gonna tell you how to live
Nobody’s gonna tell you how to live.
Nobody’s gonna tell you how to live.
Cause nobody understands just what it is.
Nitko točno ne zna kako bi se život trebao konkretno živjeti— jer ono što je dobar i vrijedan život jednom budistu, nije dobar i vrijedan život jednom ortodoksnom Židovu.
Ono što jedan japanski mladić smatra dobrim životom, nije isto što obožavatelj Jale i Bube hoće od života.
Ono što je jednoj hercegovačkoj majci dobar život ne znači da isto to vrijedi za njezinu kćer—koja neće lika nego uspješnu karijeru i putovanja po svijetu. Tko je u pravu onda?
Svi i nitko.
Nitko ti ne može reći kako trebaš živjeti jer samo ti znaš kako— jedinstven si, kao i svatko drugi— i nitko drugi ne živi tvoj život za tebe (ili barem ne bi trebao).
Ovo je savjet za ljude koji se osjećaju kao da moraju i dalje ispunjavati očekivanja svojih roditelja, obitelji, prijatelja ili okoline. Za one koji osjećaju paralizu pred onim što je nepoznato ispred njih zbog straha od suprotstavljanja okolini i straha da će razočarati ljude koji su im najbliži i prema kojima se osjećaju dužno na neki način.
Što god da napraviš u životu, nekoga ćeš razočarati.
Što god da napraviš u životu, netko će ti reći da si mogao to napraviti bolje ili drukčije.
Što god da napraviš u životu, čak i s najboljim mogućim namjerama, naići će osoba koja će to protumačiti onako kako želi i ohakati te.
Što išta i ikoga slušati onda?
Slušanje i “neslušanje”
Znaš ono kad ti netko nešto sere kako moraš i trebaš i kako se to tako “radi.” E pa to ti je savršeno vrijeme, mjesto i prostor da iskažeš svoj neposluh.
Jer kada ti netko nešto “sere”, onda znaš kako trebaš reagirati.
Ali pazi ovdje situaciju– nećeš otići doktoru i reći mu da ti prestane srati ili pametovati. Poslušat ćeš čovjekovu ekspertizu oko stvari radi koje si mu došao.
Jer kada te zaboli stomak i imaš 39,8 temperaturu, ideš u doktora da te čovjek izliječi. Tako da jasno sebi u glavi postavi distinkciju između uzimanja čovjekove ekspertize i primanja njegovog “dobronamjernog” savjeta u vezi svojih životnih odabira.
Za neke stvari u životu itekako treba pratiti ono što ti ekspert govori. Ako želiš naučiti svirati klavir, slušaj šta ti lik priča jer on zna kako se klavir svira. Ako želiš naučiti voziti, upiši autoškolu i neka te nauči instruktor. Ako želiš naučiti plivati, nek’ te ćaća baci s mola jer on zna kako.
Ali nećeš dopuštati da ti bilo tko od gore navedenih govori kako da živiš svoj život. To je samo u tvojoj domeni ma koliko god ti imao ili nemao talenta za klavir ili plivanje. Tvoj život nije omeđen statistikom.
Ali nitko to nije uspio napraviti….
97% ljudi može čitati 200 riječi po minuti, samo 2% muškaraca je gay, 80% restorana se zatvori 5 godina od otvaranja, poduzetništvo je riskantno jer 9/10 firmi propadne u 3 godine, u BiH je 75% mladih nezaposleno.
I znaš šta ovo gore sve znači?
Ništa. Apsolutno ništa za tebe.
Jer šta tebe briga što 97% ljudi može čitati 200 riječi po minuti ako si Paul Scheele koji može čitati 100 000 riječi po minuti, odnosno pročitati prosječnu knjigu za manje od minute.
Jer šta tebe briga što pedera nema skoro nikako ako si ti jedan od tih “skoro nikako” pedera.
Jer šta tebe briga ako se 80% restorana zatvori 5 godina od otvaranja ako ti uspješno vodiš jedan već 20 godina.
Jer šta tebe briga što je 9/10 poduzetnika propadne ako si ti jedan od onih uspješnih.
Jer šta tebe briga što je toliko mladih u BiH nezaposleno ako ti imaš 2000 maraka plaću s 25 godina.
U BiH bi često rekli da nam niti jedan političar nikada nije valjao osim Tite. Pa što onda ti ne bi bio novi Tito (nemoj samo komunizam i Goli Otok).
Zato se nemoj osvrtati na ljude koji koriste brojeve da bi te uvjerili kako ti trebaš baš na određeni način živjeti svoj život.
Statistika je super i pokazuje nam puno toga, ali koga briga za statistiku kada je tvoj život u pitanju. Kažu da svako pravilo ima svoj izuzetak pa zašto onda ti ne bi bio taj izuzetak.
Ja ću ti reći šta trebaš raditi, a ti me nemoj slušati
Ima jedna dobra stara učiteljska poslovica koju pravo često koristim u životu. A to je da će ti pravi učitelj pokazati gdje da gledaš, ali ne i šta trebaš vidjeti.
Šta je pisac mislio reći je potpuno na tebi— točno se sjećam situacije kada je profesorica govorila liku u srednjoj školi šta je pisac mislio sa svojom pjesmom, a on je uvjeravao u suprotno. Profesorica mu zavalila keca, a lik doveo autora te pjesme (jer mu je bio susjed) i onda pred njom pitao njega “a šta je pisac mislio.”
Profesorica je nešto počela srati, ali je autor poklopio i rekao da je naš kolega u pravu.
Ali to uopće nije važno. Jer nije važno šta je pisac htio reći, nego kako si ti to shvatio. To ti je kao otac alkoholičar koji ima 2 sina— jedan postane alkoholičar, a drugi nikada ne okusi alkohol— zbog istog oca.
Postoje činjenice, a onda postoje naša gledišta prema njima.
Najbolje životne situacije su me upravo čekale iza odluka gdje “nisam slušao.” Govorili su mi da nema ništa od bloga pa ga godišnje čita 100 000 ljudi. Govorili su mi da se okanem tog nekakvog pisanja na internetu pa od toga danas živim. Govorili su mi da nikada neću naći onu koju tražim jer ne prilagođavam svoje visoke standarde pa sam uspio i to. Sve od neslušanja perspektive drugih ljudi o tome šta se može, a šta ne može.
To je 500 godina stara lekcija Miyamoto Musashija, najboljeg samuraja koji je ikada hodao svijetom.
Kada meni kažu da se BiH ne može promijeniti, više se ne smijem ljudima jer znam da to govore zbog one iste perspektive oca alkoholičara koju sam gore spomenuo. To je pogled ljudi na situaciju unutar koje se nalaze. I da je to perspektiva koju uzima 99,99% populacije ove države, to svejedno ne znači da je bilo koja druga perspektiva pogrešna ili nemoguća.
Jednostavno ne trebaš slušati te ljude ma koliko ih god bilo i ma koliko god oni mislili da su u pravu.
I ne trebaš slušati ni mene kada ti govorim kako se treba živjeti (iako ti pokušavam ne govoriti kako bi trebao živjeti). Ja ću ti uvijek pokazivati gdje trebaš gledati, ali ne i šta trebaš vidjeti.
Trebaš tražiti životno ispunjenje u svojoj najvećoj boli ma kakva god ona bila.
Trebaš raditi teške odluke da bi imao lagan život.
Trebaš vjerovati u ispunjenje svojih snova kada nitko drugi neće.
Time ti ne govorim da trebaš putovati svijetom, naučiti 5 stranih jezika i biti poduzetnik niti da moraš imati obitelj, petero djece i kuću na moru. Nikada nikoga tu ne trebaš slušati nego sebe.
Jer kada budeš ležao u onom krevetu sa 75 godina i osvrneš se na svoj život, hoćeš li se htjeti vratiti u današnji život i živjeti svoj život drukčije?
Ili ćeš se jednostavno osmjehnuti, reći da si proživio život onako kako si to htio i poći u jedan novi.
Marko
Kralju!
Bruno Bokšić
Hvala Marko 😀
slavica
tako sam sretna
Govorili su mi da nikada neću naći onu koju tražim jer ne prilagođavam svoje visoke standarde pa sam uspio i to.
Bruno Bokšić
Hvala mama 😀
BMG
A sad malo ja 😀 bila sam vukovac u osnovnoj skoli, odlican ucenik u srednjoj, upisala fakultet, udala se na drugoj godini fakulteta, rodila sina, svi rekli nema od mog fakulteta nista. Medjutim muz isao u dnevnicu, pola zarade meni davao da mogu ic na ispite, zavrsila za prof. matematike, zaposlena, muz ne ide u dnevnicu vise, ima stalni posao, posle 13 godina braka imamo 5 sinova. U medjuvremenu smo preko organizacije AFS ugostili ucenika iz Meksika na 10 mjeseci, ucenicu iz Italije na 3 mjeseca, volonterski naravno. Od drzave ne dobijamo ni 1 pfenig za toliko djece, al nismo djecu ni radjali drzavi, vec sebi, tako da o tome u glavnom i ne razmisljamo. Zivimo u malom mjestu, pa nas vecina gleda cudno, al mi njih ne gledamo, tako da nas za to boli k…. 😀 imamo u planu jos nekih projekata, ne mislim djece 🙂 al sve u svoje vrijeme. U svakom slucaju kad me malo pogode price ljudi sa strane, jer ipak smo mi ziva bica, koliko god se covjek distancirao, nekad ne uspije, Bruno tvoji tekstovi me podsjete u kakvoj sredini zivimo i daju mi elana da ih sve posalj odakle su dosli i da uzivam u svom zivotu sa svojom porodicom 😉
Bruno Bokšić
Branka, ovo je najdirljiviji komentar koji sam ikada pročitao na stranici. Hvala ti što si ovo podijelila sa svima nama i još stostruko hvala što tako hrabro koračaš kroz život i pokazuješ ljudima da trebaju živjeti po svojim pravilima. 😀
P.s. nadam se da je Meksikanac pravio neki dobar taco! 😀
Veliki pozdrav za tebe i tvoju obitelj,
-Bruno
Marijana
Nasmijala sam se kad sam čitala onaj dio- što je pisac htio reći jer mi je to bilo najgore pitanje u školi. Ja sam se uvijek pitala što je htio reći, ali kako da znam ako je čovjek umro i ne mogu ga pitati. Ili što je pjesnik htio reći pjesmom- to se nikada ne može znati jedino ako njega osobno pitamo. A ako pjesnik nije živ mislim da će svatko na svoj način protumačiti pjesmu. Tako i život, svi prate tuđi život umjesto da prate svoj i da žive svoj. Svi znamo kako živjeti tuđi život, a znamo li živjeti svoj život da budemo sretni i zadovoljni? Uglavnom, tekst je super, to sam htjela reći.
Bruno Bokšić
Sta je pisac htio reci 😛