Šta znaš, koga znaš, čemu se nadaš i kome to ostavljaš
Na dana kada je Paul Erdos rođen, obje njegove sestre su umrle od šarlaha.
Nezer.
I šta mu majka onda uradi.
Normalno, zatvori ga u kuću pod stakleno zvono.
Paul, nema ti nigdje mrdati iz kuće. Prijatelji? To je neko strano tijelo? Šta je to?
Tako je Paul morao naći zamjenu za prijatelje jer iste nije imao.
I šta će mali, tako od dosade uzme se baviti prvom stvari koja mu je bila pri ruci.
Ispade da je to matematika a Paul prozvan genijalcem.
Sa 3 godine, on je računao troznamenkaste brojeve. Za usporedbu, šta je većina nas mogla uraditi sa 3 godine su sljedeće stvari:
- Reći naše ime i prezime
- Hodati korak po korak
- Sagnuti se a da ne padnemo
Sve ti to dođe na isto…
Paul, genijalac kakav jest, u 21. godini života završi doktorat iz matematike. Bio je nehumano produktivan. Kljuknuo bi se amfetaminima kako ne bi spavao i onda bi po 19 sati dnevno radio matematiku.
Znao je u jednoj godini napisati i 50 znanstvenih članaka. Ovaj broj ljudi ne bi objavili za čitavog svog života, a on bi to znao u jednoj godini. Na koncu, Erdos je objavio više znanstvenih radova u matematici od bilo kojeg drugog matematičara ikada.
Čak su mu neki radovi objavljivani i posthumno, 7 godina nakon što je “otišao” (smrt je zvao odlaskom).
Kao i svi genijalci, Paul je imao svoje čudne tikove.
Djecu je zvao epsiloni zato što je grčko slovo epsilon u matematici predstavljalo “male brojeve”.
Ako si mu bio prijatelj, znao ti je doći u kuću u 5 ujutro i lupati dok ne otvoriš i ne počneš sa njim raditi matematiku jer ga je “nešto probudilo i reklo haj riješi ovo”.
Znao je doći na sprovode sa malom bilježnicom i rješavati matematičke teoreme skačući od sreće kada bi iste riješio.
Bio je čudan ali takva je bila većina genijalaca.
Živio je sa spakiranim kuferom stalno. U godini dana bi znao posjećivati preko 25 zemalja, tražeći matematičare sa kojima može raditi i rješavati teoreme. Čak je napravio i nagradne igre u matematici, gdje bi iz svog džepa davao nagrade ljudima koji bi riješili teoreme sa kojima je on imao probleme.
Jednostavno, on je uživao u matematici i htio je to podijeliti sa drugima. Tako je svake godine radio sa preko 500 matematičara i iz njih izvlačio najbolje. Sa njima je rješavao teoreme, otkrivao nove probleme ali i nova rješenja i pomagao im koliko je god znao i umio. Jednostavno, čovjek je volio matematiku.
U matematici je najprestižnija nagrada Fieldsova medalja. Nažalost, usprkos svim znanstvenim člancima i otkrićima Paul Erdos nikada nije uspio dobiti ovu nagradu.
Ovakav genijalac koji je znao po 19 sati dnevno raditi matematiku nikada nije uspio dobiti najprestižniju nagradu u matematici. Zamisli kako bi to samo utjecalo na čovjeka. Na mene. Ili na tebe. Da tolike godine provedeš u nečemu, toliko se posvetiš jednoj grani, samo to radiš u životu i nikada ne dobiješ najveće priznanje u toj grani.
Mnoge bi to porazilo, natjeralo da zamrze čitav svijet, okrenu se samo sebi, hrane svoj ego i rade šta bilo drugo.
Ali ne Paul. Paul je sve to ostavio po strani. Jer je znao da je u pitanju matematika, a ne on. Znao ja da mu je vrijeme ograničeno te da čovjek “umire kada prestaje raditi matematiku”.
Znao je da se mora dalje.
Tako da on nije ni trepnuo kada nije dobio ovu nagradu. I 20.9 1996. u 83. godini života je “otišao” (riječ kojom je on označio smrt). Bez da je ikada dobio Fieldsovu medalju. Međutim…
…drugi ljudi su dobili Fieldsovu medalju zbog rada sa njim. I to ogroman broj ljudi koji su radili sa njim.
Time je Paul dobio je nešto što nijedan drugi matematičar nije. Svoju vlastitu kategoriju kvalitetu nazvanu Erdosov broj.
Erdosovoj broj je označavao koliko si blizu bio rada sa Paulom Erdosom. Broj 1 je označavao da si radio direktno sa njim. Ako bi radio sa osobom koja je radila direktno sa Paulom Erdosom, onda bi ti dobio Erdos broj 2 itd.
Istraživanja su potvrdila da što je Erdosov broj bio veći (najveći Erdosov broj je 1), da si bio uspješniji i bolji matematičar.
Pa su tako 2 osvajača Nobelove nagradu za fiziku imala broj 2, dok ih je čak 14 imalo Erdosov broj 3.
Bio je osoba koja daje nesebično od sebe. Paul je jednostavno ljude činio velikim. I ne samo njih, već i matematiku.
Osoba koja nije imala niti jednog prijatelja dok je odrastala je stvorila najveću mrežu matematičara u povijesti. Vjerojatno najveću koja će ikada postojati, jer se danas smatra da je broj matematičara na koje je Paul Erdos utjecao preko 200 000.
Nije dobio najveće priznanje u matematici, ali ga to nije spriječilo da od matematike i ljudi koji su se sa njom bavili napravi genijalce.
Nije bilo riječ o njemu, nego o nečemu većem od njega. Radio je za matematiku, ne za sebe. I ostavio je nasljedstvo iza sebe. Ne u vidu nagrada.
Već u vidu ljudi čiji je život dotakao. U vidu svog broja, Erdosova broja 0. A 200 000 ljudi koji su od toga profitirali su mu i dan danas zahvalni. Jer to je njegovo nasljedstvo.
A što može biti tvoje nasljedstvo ako se predaš nečemu većem od samog sebe?
Sorry, the comment form is closed at this time.