Šta je alternativa? – Bruno Boksic
350299
post-template-default,single,single-post,postid-350299,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Šta je alternativa?

Nedavno sam upoznao par momaka u gradu i počeli smo nešto pričati generalno o životu. Sjedimo tako mi i pričamo o stvarima koje nas muče, stvarima u kojima smo dobri, onome o čemu sanjamo ali i onome što preziremo.

Ali onda krenu ona priča, znaš već koja:
“A eto, ne možemo mi to tako. Ima tu puno faktora koji igraju ulogu. Znaš, nije dobra klima a mi nemamo poslove pa…  znaš kako je.”
“Ne znam – de mi objasni.”
“Ma hajde bola ne zajebaji – znaš kakva je klima. Sranje stanje svuda, nema nitko posla, država ništa ne radi, ove žene mahnite skroz, starci zajebavaju. Još samo fali da se zarati i eto ti ga.”
“Pa dobro , šta ćemo sad?”
“Ništa – tu se ne može ništa. Jebiga, da smo rođeni na drugom mjestu, pod drugim zvijezdama – da smo puno bogatiji, pametniji, snalažljiviji, moglo bi se tu svašta. Ovako, sjedi dole i šuti -štaš.”
“Šta je alternativa?”
“Kako misliš alternativa?”
“Šta je jebena alternativa?!”

 

Šta je jebena alternativa?!

 

Ljudi sjede godinama i samo pričaju o problemima. Em ovo, em ono. Dobro, imamo problem i šta ćemo sad? Nećemo ništa… Ovo mi nikad neće biti jasno.

Šta je jebena alternativa svemu tome? Da se samo sjedi i beskonačno priča o tome kako imamo problem. Pa onda neka budala dođe i kaže ti da se isti može riješiti a ti ga gledaš kao zadnjeg debila na svijetu jer ne želiš da ti netko riješi taj problem.

Jer ako si ružan i debel a tvoj prijatelj lijep i markantan, sve se cure lijepe za njega kao moljci na čičak. Šta ćeš uradit?
Jer ako si loš na faksu i ne možeš učiti baš a tvoj prijatelj dobiva petice kao iz šale. Šta ćeš uradit?
Jer ako siromašan kao prosječan Mostarac a tvoj prijatelj dobio Audija za 18. rođendan. Šta ćeš uraditi?

Jebiga, potrefilo tako. Šta bola potrefilo tako.

Kada te život udari krošeom Ivana Drage pa ti glava trzne udesno, oči se zamagle a usta napune krvlju, a mnoge nas upravo tako udara, šta ćeš uraditi?

Hoćeš li pasti i reći da je to to, okačiti rukavice o klin i reći da te je jednostavno posralo tako.
Ili
Stisnuti zadnju nogu kako bi stvorio balans, pljunuti krv iz usta, okrenuti glavu polako prema protivniku i pogledati ga luđačkim pogledom s kojim si mu rekao “Je l’ me s ovim misliš ubiti? SAD ĆU TI JEBAT MATER,” i satrat bilo šta što poslije takvog pogleda ima muda stajati s druge strane ringa zvanog život.

 

Ubio Boga u životu

 

Jer kad te život ovako mlatne, ti mu vratiš duplo. Ti to već znaš, ali mnogi drugi oko tebe ne znaju.

Imaš prijatelja koji je debel? Mršni ga u teretanu 4 puta tjedno i zaključaj mu frižider poslije 19:00 navečer. Vidit ćeš kako će pred tobom otopiti rečenicu “ja sam genetski debel i imam teške kosti.”

Imaš prijatelja koji je “glup”? Drama, natjeraj ga da otvori knjige i čita svaki dan. Ako je uspio završiti srednju školu onda nije glup, samo neinformiran a to se riješi običnim dobivanjem kvalitetnih informacija.

Imaš prijatelja kojem je životni doseg bio prelazak Vinjana Donjih? Spakiraj mu stvari u torbu i natjeraj ga na backpacking Balkanom 20 dana. U procesu će dobiti par ožiljaka, mentalnih i fizičkih, i mnoštvo priča- ovih ili onih. Ali najvažnije, dobit će životno iskustvo.

Imaš siromašnog prijatelja? Reci mu da torrenti nisu samo za filmove, nego za tečaje od $1000 koji će mu dati znanje i vještine da se obogati. Ili neka ode na Google i umjesto da gugla “Dara Bubamara novi album”(priznajem, neću više), neka gugla “Kako otvoriti biznis” pa onda radi na tome.

Jer koja je alternativa u životu? Koja je jebena alternativa. Da pustiš samo da te život gazi i gazi i gazi i gazi dok ništa od tebe ne ostane? Da se pustiš kao tikva niz vodu i kažeš to je tako? Da su ti muda pod većim ključem nego novčanik a frižider, kladionica i kafana uvijek otvoreni? Je l’ to treba biti jebeni život? Za koji kurac živiš? Koja je alternativa?

 

Ubij Boga u životu ili će život ubit Boga u tebi

 

Skreni pogled s mobitela s kojeg čitaš ovo i dobro pogledaj osobu lijevo i desno od tebe. Od vas troje, dvije osobe konstantno primaju degenek od Života. Pošto ti čitaš ovaj blog, vjerujem da si osoba koja je spremna vratiti Životu tako jako da će mu glava otpast s ramena.

Takav stav i trebaš imati prema Životu. Jer Život je mrcina koja te udara iz dana u dana i nije važno koliko misliš da si jak, s vremena na vrijeme će te baciti na pod. Ali brate, ono što je najvažnije jeste da ustaneš. I to ustaneš i mlatneš istog tako jako da mu neće past napamet da ti vrati.

Jer istina je da ćeš uskoro zavoljeti tu borbu. Ista će ti pokazati da nikad ne postaneš privilegiran i vjeruješ da ti je netko nešto dužan.

Misliš da je meni netko nešto dužan jer pišem ovo, jer sam bio među 50 najperspektivnijih studenata u Europi, jer sam predavao na konferencijama od Portugal i Irske do Rusije i Grčke, što čitam 50 knjiga godišnje ili pišem za platforme koje čita 100 milijuna ljudi? Misliš da mi je život nešto dužan?

Kada sam deportiran iz Rusije i završio u turskom zatvoru, mislio sam da ne može gore u životu. Pa sam onda ošamario život i rekao sebi da sam neuništiv jer sam to preživio. A onda me život opalio po mozgu i dao mi najtežu godinu života – nervni slom u Moskvi, zatvor u Turskoj ili deportacija sa rostovskog aerodroma su bile ništa za tu godinu.

Pa i kad se to prošlo, misli čovjek da je nepobjediv pa te život opet opali po glavi – budeš gladan a nemaš para za kruha. Ali i to pobijediš – ne zato što moraš nego zato što si to odlučio da nećeš pustiti da te išta gazi a kamoli ne životne prilike. Više ne pljuješ onu krv od udaraca, hraniš se sa njom što lika s druge strane ringa tjera na očaj od kojeg hoće odustati jer se ne može boriti protiv luđaka.

 

Danas živiš jučerašnje odluke

 

Ne mora ti biti sranje u životu. Ne moraš stati i reći da sve sjebano iako jeste. Ali koja je alternativa? Da čekaš i ne radiš ništa po tom pitanju ili da uđeš u ring. Jest da te životna kirija opali i boli k’o kurac, ali mu ti vratiš i s vremena na vrijeme pobijediš u borbi dovoljno dugo da u tome uživaš. Ja to znam, ti to znaš ali on to ne zna.

A i najmanja pobjeda, koja traje kraće od pomrčine crvenog mjeseca, je bolja od poraženog pogleda vječitog promatrača koji nikad nije stupio u ring.  A tako ga malo dijeli – samo jedan korak i unutra je.

Sve što je ostalo je ući u ring i boriti se sa Životom.
Jedan imaš, jedan ti treba, jedan je dovoljan – ako ćeš se boriti.
Jer ako nećeš,
Šta je alternativa?

Preporuka za iduće čitanje

PRIJAVI SE!
I agree to have my personal information transfered to MailChimp ( more information )
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.