Nitko te ne može izdati kao prijatelj i evo kako to spriječiti
433. godine prije Krista, svega par godina prije početka Peloponeskog rata, otok Krf i grčki polis Korint su bili na rubu rata. Obje strane su poslale svoje ambasadore u Atenu– onaj tko uspije pridobiti Atenu na svoju stranu će izaći kao siguran pobjednik u ovom ratu. A onaj tko pobjedi će moći raditi šta god želi s poraženom stranom.
Predstavnik Krfa je prvi pričao. Njihov ambasador je priznao da Krf nikada ranije nije pomogao Ateni, u stvari da su se redovno stavljali na stranu Ateninih protivnika. Ipak, njihov ambasador je priznao da je ovaj put došao u Atenu radi bojazni za sigurnost svog otoka u ovom sukobu. Jedina stvar koju je ambasador mogao ponuditi je bilo partnerstvo bazirano na zajedničkim interesima. Krf je imao ogromnu flotu koja je veličinom bila samo malo manja od Atenine te bi ovo partnerstvo stvorilo ogromnu snagu koja bi utjerala strah u kosti Ateninom rivalu- Sparti.
To je nažalost bilo sve što je Krf mogao ponuditi Ateni.
Predstavnik Korinta je nastupio nakon toga i održao briljantan i strastven govor– sušta suprotnost od monotonog i dosadnog govora predstavnika Krfa.
Predstavnik Korinta je govorio o tome kako je Korint godinama bio saveznik Ateni te šta su oni sve uradili za njih. Pitao je Atenjane kako bi to izgledalo kada bi Atena sada prekršila sporazum s dugogodišnjim saveznikom i stala na stranu dugogodišnjeg protivnika, pogotovo protiv Korinta koji je bio toliko lojalan Ateni.
Predstavnik je spomenuo kako bi se drugi gradovi (saveznici) mogli okrenuti protiv Atene ako bi se prekršio njihov sporazum te je naglasio Helenski zakon, potrebu da se Atena oduži Korintu za sve usluge koje su im dali.
Na kraju svog govora, predstavnik Korinta je izlistao sve usluge koje su oni pružili Ateni i naglasili važnost oduživanja zahvalnosti svojim dugogodišnjim partnerima.
Atenjani su debatirali o navedenim prijedlozima na svojoj skupštini te su u drugom krugu izabrali visokim brojem glasova jednu stranu. A koju točno, saznaj na kraju teksta.
Da bi shvatili dinamiku prijateljstva i kakve se stvari zapravo događaju u istima, trebamo pogledati primjere kada su ista testirana na svojim limitima. Jer lako je pričati o tome kako smo svi dobri prijatelji, ali kada dođe “stani-pa’ni”, tek se tada vidi kakvo je to prijateljstvo zapravo bilo.
Šta će ti neprijatelji kraj ovakvih prijatelja
Voltaire je prije 250 godina rekao, “Bože, zaštiti me od mojih prijatelja. A ja ću se lako pobrinuti za moje neprijatelje.”
Ne govorim ti sve ovo da bi ti ukazao da će te prijatelji izdati iako veliki broj njih hoće i to je sasvim normalno. Prijateljstva se pokvare s godinama, interesi se mijenjaju, osobe postaju drukčije i to je sve ok.
Ovo ti govorim da budeš spreman na situacije u kojima se možeš naći u životu. Često puta čujem probleme koje osobe imaju sa svojim najbližim prijateljima i prijateljicama te smicalice koje jedni drugima rade. Nije dovoljno da se kaže kako to postoji, već da naučiš kako reagirati u takvim situacijama ili barem spriječiti neku veću štetu u takvom odnosu.
Godinama sam imao i dobra i loša prijateljstva, ona koja valjaju i ona koja ne valjaju, ona čiji je rok trajanja prošao i ona koja kroz godine samo postaju jača. Iz nekih sam naučio svoje lekcije, dok su mi druga još uvijek ostala misterije. Na neke situacije i reakcije nikada neću dobiti svoj odgovor i to je ok.
Jer prijateljstva, kao i puno toga u životu, ovise od zajedničkog vlastitog interesa. S nekim se viđaš na kavama zato jer ti pružaju stabilnost, dok drugi pružaju motivaciju, neki s tobom prijeđu sve duboke teme, dok s drugima pričaš samo o zajebancijama i glupostima. Neke si upoznao na faksu jer ste sjedili jedno do drugog, dok si druge našao na drugom kraju svijeta jer imate iste živote.
Sve je to normalno i prijateljstva su razna i različita. Ali nemoj živjeti u oblacima i misliti da su prijateljstva jednostrana ulica gdje jedna osoba uvijek daje od sebe a ne dobija ništa zauzvrat. Da bi prijateljstvo funkcioniralo, obje strane moraju imati benefite tog prijateljstva. Ovo možda zvuči dosta loše i sebično, ali pogledaj sva svoja prijateljstva i vidi kakav odnos imaš s tim osobama.
Sasvim je uredu družiti se manje s ljudima koji prestaju ispunjavati tvoje potrebe, ma kakve god one bile od takvog prijateljstva. Imao sam ekipu s kojom sam svaki dan sjedao na kavu jer smo zajedno igrali World of Warcrafta. To je bila naša zajednička povezna točka i to je svatko od nas znao. Kada smo prestali igrati WoWa, te kave su se pretvorile u pozdravljanje na cesti. Jer drugih zajedničkih točaka i nismo imali. Svi smo imali druge interese u životu i to je bilo uredu.
Nemoj se bojati prekinuti neka prijateljstva samo zato što je nekoć davno to prijateljstvo bilo aktivno. Osobe se mijenjaju, životu se mijenjaju, interesi se mijenjaju, ali ono što ostaje isto su vrijednosti osobe. A kada se one razlikuju, mogu završiti kao iduća priča o bizantskom caru Mihaelu.
Konj i konj od cara
Sredinom 9.stoljeća, Mihael III. je došao na čelo bizantskog carstva. Nakon što mu je majka protjerana i otac ubijen, njegov stric, Bardas, se pobrinuo da Mihael bude siguran na čelu carstva što uopće nije bilo lagano. Svuda oko njega su bile zavjere, ubojstva i smicalice. Mihael je trebao nekoga kome može vjerovati- prijatelja koji će mu biti upravo to. A njega je pronašao u siromašnom makedonskom farmeru Baziliju.
Bazilije je radio u kraljevskim stajama i jednog dana dok je Mihael hodao istima, divlji konj se oteo kontroli i počeo jurišati prema mladom caru. Na sreću, Bazilije je bio tu te je uspio spasiti život cara. Mihael je odmah zavolio mladog Bazilija te ga unaprijedio u “direktora” carske konjske staje.
Njih dvojica su postali najbolji prijatelji te mu je Mihael konstantno davao velike poklone i usluge. Bazilije su brzo podigao s razine stajskog seljaka na učenog i pismenog dvorskog gospodina. Mihael je ubrzo birao svog glavnog savjetnika što je bila najutjecajnija pozicija na čitavom dvoru. Umjesto Bardasa, njegovo ujaka koji je bio puno kvalificiraniji, izabrao je svog najboljeg prijatelja Bazilija.
Jedini problem je bio taj što se Bazilije prilagodio dvorskom životu i konstantno mu je trebalo više para. Pa mu je plaća udvostručena, utrostručena i na kraju, upeterostručena. Ali ni to nije bilo dovoljno pa mu je Mihael sredio brak sa svojom ljubavnicom Eudacijom Ingerijom. Međutim, Bazilije nije stao na tome.
Uskoro je počeo govoriti caru kako Bardas, njegov ujak koji je bio na čelu vojske, planira pobunu protiv cara. Bazilije je ovo radio sve dok mu car, njegov najbolji prijatelj, nije povjerovao i na kraju odlučio ubiti Bardasa.
Nedugo poslije Bardasovog ubojstva, Bazilije je tražio od cara da ga postavi na čelo vojske kako bi osigurao red u carstvu i smirio naznake pobune. Mihael mu je i ovo omogućio.
Godinama su Bazilije ambicije rasle, zajedno s njegovom moći i bogatstvom, te je za par godina Bizantsko carstvo upalo u financijsku krizu.
Mihael, Bizantski car, je u tim trenucima tražio od Bazilija da vrati dio novca koji je ovaj posudio tijekom godina. Bazilije ga je samo pogledao onim “pff, bjež tamo” pogledom da je car u tom trenutku shvatio svoju poziciju:
Bivši seljak koji je radio u stajama je u tom trenutku imao više novca, više saveznika u vojsci i senatu, te na kraju više moći od samog cara.
Par tjedana poslije ovog incidenta, Mihael se jedno jutro probudio okruženim vojnicima. Bazilije je samo promatrao dok su vojnici mučki izboli Mihaela. Bazilije se odmah poslije toga proglasio novim carem, nabio glavu svog bivšeg najboljeg prijatelja na dugo koplje i na konju jurišao Bizantom, pokazivajući svoju moć i veličinu.
Da je Mihael poslušao nekoga drugog i pomno procijenio situaciju u kojoj se nalazi, mogao je davno riješiti ovaj problem i sačuvati svoju glavu. Međutim, često se i nama samima događa da neke stvari ne vidimo dok nije prekasno.
Jer takve stvari nikada ne dolaze preko noći – to je uvijek akumulacija malih trenutaka koji se birikaju i birakuju dok se ne dosegne kritična granica. A tada je za većinu nas prekasno. Stvari ne mijenjaš u trenutku kada se sranje prelilo preko čaše, već u trenutku kada se isto počinje kapati u istu. Jer tada to možeš lako riješiti.
Zato ću ti sada reći kraj priče o Ateni i pustiti te da sam doneseš zaključke o tome.
Šta je Atena odlučila
Predstavnik Krfa je Ateni ponudio partnerstvo na odnosu moći, situaciju koja bi bila win-win za obje strane.
Predstavnik Korinta je od Atene zahtijevao vraćanje usluge za prethodne poteze, nabijajući im krivnju na nos te govorenjem kako im je Atena “nešto dužna”, situaciju koja bi bila win-lose.
Atena je u drugom krugu debatiranje visokim brojem glasova odlučila pomoći Krfu i odbacila potrebu za oduženjem Korintu.
Ne dopusti sebi da te loša prijateljstva unište i da ti budućnost bude tamna kao sudbina Korinta.
Izađi iz loših prijateljstava na vrijeme i pomno biraj iduća jer će ti ona sigurno promijeniti život- na bolje ili na gore, to ovisi o tebi.
Novi utorak novi tekst.
Sorry, the comment form is closed at this time.