Šta bi ti uradio da dođeš na vlast? – Bruno Boksic
352453
post-template-default,single,single-post,postid-352453,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Šta bi ti uradio da dođeš na vlast?

Bliže se raznorazni izbori i ljudi već pričaju o tome kako bi vlast trebala izgledati, šta bi se trebalo raditi, kako bi oni to napravili. 

“Ja bi to bolje.”

Znaš već, kao utakmice kad se igraju, pa nam svi stanovnici postanu bolji treneri od onog lika na klupi koji se 30 godina bavi tom aktivnosti. 

Tako to ide i s politikom i vođenjem države. Svatko misli da bi to bolje uradio nego bilo koja osoba koja je ikada vodila nešto. Ovi koji trenutno vode državu i grad su kompletni idioti i ovo nije tekst u njihovu obranu. Ali jeste u obranu toga da ne smijemo zamijeniti jedne idiote za druge idiote. 

A to počinje s par stvari o kojima bi oni koji žele biti kompetentni lideri trebali itekako dobro razmisliti.

 

Povećati izvoz, smanjiti uvoz

Dobro jutro. 

Povećati izvoz i smanjiti uvoz funkcionira i nešto je što u makroekonomiji jednoj državi donosi prosperitet. 

Ostaje samo jedna mala stvar u vezi ove izjave– kako? 

E tu se kamen lomi. 

Rečenica “povećati izvoz, smanjiti uvoz” je samo floskula koja ako nema jasan put, način i plan iza te iste rečenice služi samo za mazanje očiju narodu. 

Ako ćeš vladati uspješno i dobro, onda trebaš znati kako ćeš podići ekonomiju na noge. Ili ako već ne znaš, onda imati dovoljno mudrosti pitati nekoga tko zna. 

 

“Povećao plate ljudima”

A dobro, od čega.

Jedno je povećati plaće ljudima koji rade u Robotu za 400 maraka mjesečno, gdje se vlasnici iste firme hvale kako su u godini dana otvorili tisuće novih radnih mjesta u BiH i kako su ostvarili profit od 36 milijuna maraka.

Takve treba u zatvor baciti i oduzeti im imovinu.

A kompletno nešto drugo kada poduzetnicima koji plaćaju najveći porez+doprinos u Europi (41%) i, ako sve rade po zakonu, ostane dovoljno da kupe tariguz– jednoslojni. 

Ako ćeš povećati plaće ljudima, onda ti treba jasan plan kako ćeš to uraditi jer bez toga je sve to još jedna floskula. 

Odakle ćeš pronaći dodatna sredstva da financiraš povećanje plaće? 
Hoćeš li povećati porez? Ako da, koji točno?
PDV? Porez na prihod (dohodak)? Porez na dobit?

Kako ćeš financirati razliku? 

Vjerojatno idućom kategorijom.

 

Otvaranje novih biznisa

Poduzetništvo– spas svakog svjetskog gospodarstva, a rak rana našeg. 

Svaka ekonomija na svijetu počiva na poduzetništvu ili ti ga privatnom sektoru, samo kod nas na javnom. Svuda u svijetu privatni sektor ima veće plaće i bolje živi, samo kod nas obrnuto. Svuda u svijetu ljudi gledaju na one koji rade u javnom sektoru kao vizionare koji za male pare žele nešto dobro napraviti sustavu, samo kod nas kao na uhljebe koji žele umrijeti u tim stolicama. 

Ako bi došao na vlast, morao bi raditi na poticaju gospodarstva, a najefikasniji način toga je otvaranje novih biznisa koji bi onda plaćali poreze koji bi punili državnu blagajnu od čega bi se onda bolje živjelo. 

Samo još ostaje ono glupo i dosadno pitanje kako. 

Jer kako poticati ljude da budu poduzetni u državi gdje nam djeca sanjaju biti ministri, gdje je javno mijenje o poduzetništvu jednako lopovluku, “snašao se” mentalitetu i zlorabljivanju ljudi, gdje su porezi veći nego u Švedskoj, a gdje ti za otvaranje firme treba 60 dana – na papiru.

A kada se riješe ti mali “logistički” problemi, onda dolazimo do onog velikog problema koji je problem i puno razvijenijim državama– kako potaći ljude da postanu poduzetni? 

Jer san naših ljudi nije imati svoju firmu, nego staviti prst u uho i sjediti negdje od 8-4,  radeći efikasno par sati svaki dan i ne zanimati ih ništa osim da plaća sjedne 1. u mjesecu na račun. 

Zato je Aluminij i propao, a i mnogi će drugi za njim. 

A i kad se skonta da je u mentalitetu problem i hoće se raditi na tome da se mentalitet mijenja, onda shvatiš da moraš krenuti od edukacije – školstvo. 

 

Šta učimo u školi?

Kada ti nastavu drže nekompetentni ljudi koji su onda i alkoholičari te imaju kronične životne probleme, onda je teško očekivati da će ti obrazovne institucije izbacivati kadar koji će praviti pozitivne promjene u društvu. 

Počevši od osnovne, nastavljajući u srednjoj i prividno odbačeno na fakultetu, od ljudi se zahtijeva samo jedna jedina stvar — maksimalna poslušnost

Ne talasaj nigdje, nego slušaj, sjedi, radi i uči. Budi dobra i poslušna ovca, ne pravi previše problema, nego radi kako ti se kaže i nastavi ovu čitavu fasadu koju zabrinjavajući dio populacije zove životom. 

Zašto kaže prividno na fakultetu? Zato što je funkcija fakulteta ponajviše da te nauči kako razmišljati, a naši fakulteti su svjetlosnim godinama daleko od toga. Više mudrosti možeš dobiti od jednog sat vremena dugog YouTube videa Charlie Mungera nego od godine dana fakulteta. 

Ali na stranu i to. Ima dobrih profesora, nastavnika i učitelja koji stvarno žele najbolje našoj djeci. Problem je u onim likovima i likušama koje su se preko štele ubacili u te institucije. Tako da ćemo se mi boriti protiv korupcije i nepotizma.

 

Samo preko… protiv štele

I na kraju shvatiš da ako ćeš mijenjati školstvo, da se prvo moraš izboriti s nestručnim kadrom koji je tu došao preko štele preko lokalnih i regionalnih jajara koji se “nešto pitaju.” 

Onda bi ti, kad bi došao na vlast, sve te korumpirane štele i šteliće koji kradu od jadnog, poštenog naroda, bacio u zatvore… koji su prenapučeni i u kojima nema mjesta. 

Kako ovi problemi iskaču kao iz paštete. Isto kao da je pravo teško napraviti nešto dobro, korisno i efikasno za društvo. Kao da je biti dobar lider i boriti se za napredak neke države zapravo nešto stvarno teško. 

A dobro Bruno, kad si se ti ovako dobro posrao po svim problemima i onome što bi ljudi uradili, a o čemu nisu razmišljali uopće, šta bi ti uradio? 

Ja? 

Ja bi povećao izvoz i smanjio uvoz…

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.