Samo ti šuti….
Edmund Burke je davno rekao: “Sve što je potrebno da zlo nadvlada jeste da dobri ljudi ne učine ništa,” a jedan od najboljih primjera toga je iz New Yorka, 1964. godine.
Mlada Kitty Genovese je u Queensu napadnuta tri puta na ulici od strane istog pljačkaša gdje je ona vrištala, derala se, branila i tražila pomoć sve dok je 38 njezinih susjeda to gledalo s prozora bez da je ijedna osoba zovnula policiju ili došla u pomoć. Napad je trajao oko pola sata
Kitty Genovese je umrla na putu prema bolnici od višestrukih ubodnih rana nožem a susjedi su se začuđeno pitali “A kako to?”
Na sve to, jedna mala djevojčica je pitala babu šta se dogodilo, a ova joj je brže-bolje odgovorila:
“Samo ti šuti…”
Samo ti šuti
Kažu da kod nas nema ovakvih ubojstava kao što ima u Americi. I ljudi su u pravu — BiH se nalazi na 31/195 mjestu po najnižoj stopi ubojstava u državi. Veća je šansa da će te netko ubiti u Kanadi, Češkoj, Belgiji, Finskoj, Luksemburgu, Estoniji i Litvi, nego u BiH.
Da, kod nas nema takvih stvari, ali ima nekih drugih na koje isto reagiramo kao ovih 38 susjeda na prozoru – nikako. Jer kako opravdati činjenicu da je preko 70% žena starijih od 15 godina doživjelo obiteljsko nasilje, ili slučaj Kornelija koji sada potresa Čitluk. A da ne govorim o raznim drugim stvarima o kojima se kod nas šuti poput kriminala, korupcije i nepotizma.
Ali jebo ti to. Jebo ti to kada ti koji ovo čitaš tu ne možeš ništa. A ne mogu ni ja i zato oko toga ne trebamo ništa raditi. Ali postoji jedno mjesto gdje ti nešto možeš uraditi i to ne za 20 godina, nego danas.
“Samo ti šuti” mentalitet nas je doveo do toga da mi, kao dobri ljudi, ne radimo ništa kada se u našem okruženju nađu tirani. Uvijek nađemo način kako da opravdamo i opravdavamo te ljude, zažmirimo na jedno ili na drugo oko na to što rade ili jednostavno pregrizemo jezik radi “mira u kući.”
Ekstremni slučajevi takvih šutnji su nas i doveli tu gdje jesmo.
Gdje netko može otići i kupiti diplomu u roku od 17 dana za 2.500 maraka dok svi to znaju i svi o tome šute.
Gdje prečke magično padaju momku više puta na glavu same od sebe samo zato da bi se zaštitili djeca lokalnih moćnika.
Gdje susjed svaki dan bije svoju ženu, a nitko ne reagira jer se ne želi miješati u obiteljske probleme.
Jer svi mi možemo reći da nismo znali za ove slučajeve ili da nije bilo naše da se miješamo. Ali upravo jeste.
Možemo nekoga ohakati za kavom i ispričati sve pizdarije koje postoje o toj osobi, ali ne možemo podići telefon i zovnuti policiju?
Možemo se derati u kafani, ali ne na onog koji ispred tebe baci papir od bureka na sred ceste.
Možemo se pravdati sa “to je uvijek bilo tako”, ali ne možemo lagati svoju savjest.
Jer znaš kad ćemo mi imati državu za čovjeka?
Kada budemo imali čovjeka za državu.
A sad, da ne bude da ja nešto serem ovdje i samo pričam o problemima, evo i nekih rješenja koja se mogu implementirati ne sutra ili na kraju 4-godišnjeg mandata, nego danas.
Stani, uspravi se i usprotivi se
Skontali smo već da od onog “samo ti šuti” nema ništa. Razumijemo svi da se u Titino vrijeme nije moglo ništa komentirati jer bi te progutala noć ili bi te poslali “na odmor da tucaš kamen.” Svi to znamo.
Ali u današnje vrijeme, jedan Tito je zamijenjen s tisućama malih Tita koji su uzurpirali mjesta u tvom obiteljskom, prijateljskom, ljubavnom ili poslovnom krugu. Osobe koje se ponašaju kao tirani i kojima nitko živ nikada ne proturječi.
E došlo je vrijeme promjene toga, a prvi korak je dosta neobičan.
Empatija
Bruno empatija? Koji kurac?
Slušaj ovo. Nije ovo nikako pičkaranje ili nešto da ti sad budeš ono fin prema svima. To ne valja i to nije za ljude.
Empatija je bitna iz jednog jedinog razloga, a to je depersonalizacija stvari koje ta druga osoba radi. U prijevodu ti to znači da kada ti druga osoba uskoči u traku ili ne da žmigavac, to ne znači da tebe namjerno sabotira, nego da ima neki problem sa sobom i da si ti tu sasvim slučajno ispao žrtva situacije.
Postoji ljudi šupci koji baš tebi namjerno žele nauditi, ali o tome nešto poslije.
Teta na šalteru nije nadrkana baš na tebe jer nju apsolutno boli kurac za tebe. Ona je nadrkana iz milijun drugih razloga kojih ti možeš samo pretpostaviti poput tinejdžera u kući, bebe u kući, generalno djece u kući, male plaće, plaće koja kasni, to što joj je Telemach sinoć zacrnio neki program, to što joj se kolač prepekao, to što je muž nije dirnuo gdje piški već pola godina, to što…. Skontao si.
Kada možeš to vidjeti ne kao osobni napad, onda možeš hladnije glave reagirati na to što se događa.
Ovo nikako ne znači da ti trebaš žaliti ili pravdati tu osobu. Ovo samo znači da razumiješ postupke te osobe, da to nije osobno, ali da nikako ne opravdavaš postupke.
Jer to što se netko napio pa prevario ženu samo znači da je ta osoba prevarila ženu. Jest da slabi kontrola kad si pijan, ali to te ne lišava odgovornosti i trebaš odgovarati za svoje postupke isto kao da si trijezan.
To što netko ima PTSP pa nekad ubije ženu na mrtvo ime ne znači da se može izvući iz toga. Razumiješ odakle dolazi to ponašanje, ali ga nikako ne opravdavaš.
Kad smo skontali korak 1, idemo na korak 2.
Konfrontacija s tiraninom
Ovo je mjesto gdje svaka “samo ti šuti” baba umire. Ne može ovo nikako.
Kada si skontao da ti napadi i sranja koja osoba radi nisu osobna, onda možeš hladne glave pričati s tom osobom i ukazati na probleme tog ponašanja.
Najciviliziranije što mi to u Hercegovini možemo raditi jeste tako da kažeš da je ponašanje sranje, glupo, loše ili toksično, a ne osoba.
U primjeru ti je to ovako:
“Anđe, onaj tvoj komentar jutros Mariji za kavom je bio totalni bezobrazluk i drka potez. Molim te, nemoj to raditi više jer se svi osjećaju šugavo loše poslije toga.”
Loš primjer bi bio:
“Anđe, ti si jebena drka. Jutros si za kavom dala Mariji gdje si samo pokazala koliko si bezobrazna i loša osoba. Stid te treba biti.”
Nikad ne napadaj karakter osobe ma kakav god bio, uvijek djelo. Kada napadneš karakter osobe, druga strana postane defenzivna i ode sve u kurac.
Ovako, postoji šansa da osoba koja je dala taj komentar nije ni bila svjesna koliki je to efekt imalo pa će drugi put preskočiti to.
Nemoj ovo preskakati jer što više toga preskočiš, to će ti kasnije biti sve teže i teže podići glas i reći nešto. A da ne kažem koliko ćeš sranja nakupiti u sebi pa kasnije nećeš moći reagirati hladne glave na sve to.
Ne mogu ti opisati koliko mi je godina trebalo da se riješim tereta koji je nastao onim “samo ti šuti” mentalitetom. To je vjerojatno jedina stvar za kojom žalim u životu– što se nekim ljudima nikada nisam usprotivio do kraja jer bi neke stvari vjerojatno bile puno drukčije danas.
Eto ga, je li bila teška ta konfrontacija?
Nije.
Ali znaš šta je teško.
Kada je druga osoba pravo đubre i namjerno hoće da baš tebe zajebe i napakostiti ti. Tu ide posebni dio.
Kad je netko stvarno đubre
Najbolja opcija ovdje bi ti bila da bježiš. Bježi koliko te god noge nose ako možeš. Ako je posao, gledaj dati otkaz, ako je veza, prekidaj to odmah, ako su prijatelji, prekidaj svaki kontakt.
Ali ako si nekako ostao zaključan u čitavoj situaciji i ne možeš to nikako promijeniti, onda moraš smisliti plan kako sačuvati svoje mentalno, fizičko, i psihičko zdravlje.
Nemoj misliti da će fine riječi ovo riješiti– neće. Ovdje trebaš biti opako čudovište i boriti se tako da pobijediš i uništiš drugu stranu. Jer ovo više nije potaknuto neznanjem ili izdrkavanjem, ovo je čisti napad na tebe.
E sad, svaka situacija je specifična i zahtjeva pomno planiranje narednih koraka. Ovo ti je kao velika vojna operacija. Planira se dosta dugo, ali ako se dobro izvede, sve može biti gotovo za par dana. Ali da ne bi ja svima ovdje govorio te neke tehnike, strategije i taktike (jer se iste lagano mogu zlouporabiti), samo ću ti reći da se pretplatiš na newsletter i pošalješ email na boksibruno@gmail.com s točnom situacijom pa ćemo vidjeti kako i šta dalje.
A ti, samo ti šuti.
Delila Halkic
Nadovezat cu se na prvi dio clanka, zasto ja sutim i gledam svoja posla.
Prije 4 godine momak samara djevojku u parku, ona histerise i place. Prilazim i ignorisem njega, obracam se njoj i pitam da li treba da pozovem policiju. Dok mi se njen taj nasilnik dernja na uho pojacavam ton i ponovo pitam djevojku da li treba pomoc bilo kakve vrste. Ona me odgurnu rukom i dvaput rece da me se ne tice njena svadja s momkom.
Odlazim.
Prosle godine u Austriji, u zgradi u kojoj sam zivjela cujem svadju i zenski glas kako jeca. Lupam na vrata, otvara lik u potkosulji sa pitanjem sta hocu koji kurac, pitam je li sve u redu i trazim njegovu suprugu koju poznajem od ranije, ona prilazi vratima, sva uplakana i pocjepane majice, govori da gledam svoja posla i zalupi vratima. Odlazim s vrata. Pozovem policiju, ona je kasnije rekla da je to samo obicna svadja i da ne postoje nasilje. Od tada me vise i ne pozdravlja,
U istoj godini u tramvaju vidim dva momcica kako maltretiraju djevojku. Ubacujem se kritikujuci njih dvojicu a zena iza mene mi dobacuje da sam luda i da mogu da nastradam od takvih likova ne znajuci da li sa sobom nose neko oruzje. Djevojka je izasla ne rekavsi nista a simbolicno kacenje ramenom me nije zaobislo, od strane nasilnika. Ostalih 20 osoba je buljilo u svoje telefone. Opet sam ostala glupa.
Prije mjesec dana u Bihacu opalim samar momku koji sutira macku, popusim kaznu 230KM zbog istog.
Od tada sutim i gledam svoja posla, definitivno.
Bruno Bokšić
Je li ti to radiš zato što je ispravno ili zato što očekuješ nagradu za takvo ponašanje? Jer ovo društvo te definitivno neće nagraditi za takvo ponašanje (isto kao što nije ni mene u bezbroj takvih situacija).
Ali to je, barem za mene, irelevantno u takvim situacijama.
Nastavi to raditi ako misliš da je ispravno jer će ti jednog dana jedna od tih cura reći “hvala ti što si mi spasila život.” A vjeruj mi, to anulira tisuće “ne miješaj se.”
Delila Halkic
Samo i iskljucivo jer je ispravno. Ali ne osjecam se bas najbolje kad vidim da moje namjere nisu ispravno shvacene. Mozda prilazim “problemima” s pogresne strane. 🤷♀️ Mozda, u narednoj situaciji, ce opet moje srce prevagnuti da priupitam da pomognem, a mozda cu se sjetiti svih neprijatnosti od ranije. Ne znam. Btw hvala za jos jedan divan utorak.
Bruno Bokšić
To je normalno. Nitko od nas se ne bi osjećao fino kada bi vidio da su njegove dobre namjere prihvaćene kao “metiljanje”.
Jbga, ne možeš kontrolirati efekte tvojih djela, samo djela sama po sebi. Tako da nastavi raditi dobro 😀
I hvala tebi što čitaš utorke 😀