Samo je 13% odraslih ljudi na svijetu, a ti definitivno nisi među njima

28 May 2019

Samo je 13% odraslih ljudi na svijetu, a ti definitivno nisi među njima

Kohlbergov model emocionalnoga razvoja. Ili ti ga po naški: Kako se narod od upišane djece pretvara (ili ne pretvara) u odrasle ljude.

E, ali šta je on zapravo uradio.

Lik je napravio model emocionalnog rasta i razvoja svake osobe na planetu i poslije dugogodišnjih testiranja i istraživanja, ustvrdio da do 36. godine života, 89% ljudi dosegne emocionalni razvoj jednog tinejdžera, a samo 13% ljudi dosegne emocionalni razvoj odrasle osobe.

Što realno znači da nas je sve prozvao ogromnom djecom. Ali što bi to nas trebalo uopće zanimati? Do toga ćemo doći malo kasnije u tekstu, ali sada idemo vidjeti odakle Kohlbergu muda da prozove 5 milijardi ljudi na svijetu- velikom djecom.

Najteža je prva godina, a onda završiš fakultet

Kohlberg je baja razvojne psihologije – završio je 3 godine psihologije u godini dana, predavao godinama na Sveučilištu u Chicagu, postao doktor psihologije s 31. godinom i 1968. godine prešao na Harvard. Da, usput je ubacio i godinu vojnog roka na Bliskom Istoku 1948. za vrijeme izraelsko-arapskog rata.

Ali ono radi čega ga ja danas spominjem jest njegov model emocionalnog razvoja.

On ti je radio testove godinama dok nije usavršio svoj model, a onda je radio najjače studije koje postoje u psihologiji – longitudinalno-globalne studije.

To u prijevodu znači: Pratio je 150 ljudi u 12 zemalja kroz 25 godina.

Tako da je njegov model, iako star 50 godina, prosto neoboriv.

Ali šta je on zapravo rekao.

Najjednostavnije moguće, podijelio je emocionalni razvoj osobe u 3 jasne faze:

Dijete
Tinejdžer
Odrasla osoba

Ove faze su itekako važne jer nam iste opisuje veze s partnerima, prijateljima, sa samim sobom, sa zakonom, redom, radom, disciplinom, babom, tetkom, moralnosti, principima, idejama, karijerom, djecom i mogao bi nabrajati do preksutra.

Ali ovo nije neko teorijsko naglabanje kako bi trebalo i šta bi trebalo – ovo su jasni koraci koji nam pokazuju i prikazuju šta i kako bi trebali u životu raditi. Jer odluke koje donosimo dok smo na emocionalnom stanju djeteta su ravne Hajdukovoj sezoni u Europi – nepostojeće ili katastrofalne.

Pa hajmo mi vidjeti šta se zapravo krije u svakoj od ove tri faze.

Emocionalna faza -dijete

Emocionalna faza djeteta ili ti ga prva faza emocionalnog razvoja se tiče osoba čiji modus operandi izgleda na idući način.

JA 🠲 UŽITAK

Kada je osoba na emocionalnom razvoju djeteta, onda ne postoji ništa osim te osobe i užitka do kojega ta osoba želi doći. Pošto je bol nečega uvijek konstanta, a odsustvo te boli sreća, osoba samo želi postići to stanje sreće bez gledanja bilo čega u obzir.

U primjeru ti to ovako izgleda:

Imam 20 godina i napumpao sam curu s kojom sam hodao dva mjeseca.
Nakon što je dijete rođeno, zaposlio sam se i od prve plaće sam kupio pelene….
Ma jok, kakve pelene. Uzeo sam 600 maraka i kupio trave za 400 maraka, pive za 100 maraka i još neke hrane i sve spičko za jedan vikend u mom podrumu.

Jer ono što je važno je
JA 🠲 UŽITAK

Posljedica mojih djela za bilo što oko mene je potpuno irelevantna za mene. Ono što je važno je stvaranje užitka ili eliminiranje boli.

Ovo su ti oni likovi koji odu u Njemačku, rade 3 mjeseca na baušteli, dođu nazad kući i u jednoj večeri potroše sve pare na alkohol, kocku i kurve.

Btw. ova dva primjera su istinite (tužne) priče ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini.

Srećom za sve nas, na svijetu postoji “samo” 800ak milijuna odraslih ljudi koji su na ovoj fazi emocionalnog razvoja.

Većina odraslih ljudi (18+) prijeđe u drugu fazu emocionalno razvoj a to je tinejdžerska.

Emocionalna faza – tinejdžer

E ovdje ti dolazi na naplatu ono o čemu je Kohlberg pričao– kako je na svijetu 89% odraslih ljudi s emocionalnim razvojem na razini tinejdžera.

Šta ti znači?

Uzmeš formulu emocionalnog razvoja djeteta
JA 🠲 UŽITAK
I na nju dodaš još jednu kategoriju
JA 🠲 PRINCIPI 🠲 UŽITAK

Većina ljudi je skontala da se baš ne može ponašati skroz kako hoće u društvu jer, jebiga, to nije produktivno za tu osobu, ni za društvo, a i nitko se ne bi htio družiti s osobom koja samo radi ono što hoće pa ti povrati svaki petak u jaknu jer joj je to “zabavno.”

Većina ljudi doda formulaciju IF/THEN, koja zapravo govori osobi kako bi se trebala ponašati da bi dobila ono što želi dobiti.

Zato svojoj prijateljici ne kažeš da je to najružnija haljina koju si ikada vidjela u životu, nego joj kažeš da izgleda prelijepo u njoj “mwa mwa, moja ti” iako bi radije da te okreću 7 godina na tihoj vatri nego to stavila na sebe.

Ali to radiš da bi ti se prijateljica osjećala dobro i da bi ti izbjegla neugodne emocije koje su vezane za iskrenost.

Jer formula je iduća:

JA 🠲 PRINCIPI 🠲 UŽITAK

Postaješ pravo dobar u “zamanjavanju” ljudi kako bi dobio najbolji mogući ishod.

Pa ti je lik najbolji prijatelj nakon što ga znaš 2 tjedna jer moraš naći nekoga s kim bi išao u grad, on ti je najzgodniji lik na planeti iako se samo želiš provozati gradom u njegovom novom džipu, ili polažeš sve ispite po redu kako te roditelji ne bi pitali zašto su ti zjenice non-stop raširene, zašto im nestaju zlatne narukvice, ogrlice, i naušnice iz ormara i zašto si odjednom smršao toliko kila.

E, ali u čemu je stvar sa emocionalnim razvojem tinejdžera– to funkcionira u materijalnom svijetu (djelomično), dok u emocionalnom ostavlja ogromnu rupu i prazninu, ali ta je rupa teško vidljiva i primjetna.

Iz dobre je kuće

Osobe za koje se najčešće kaže da su “fine” ili da su “iz dobrih kuća” ti spadaju pod emocionalni razvoj tinejdžera. Podsjetimo se na formulu:

JA 🠲 PRINCIPI 🠲 UŽITAK

S tim da su principi IF/THEN formula.

Ako ja tebi lažem da sam fin, dat ćeš. Kada mi daš, to će dovesti do mog najvećeg užitka.

JA 🠲 lažem ti da sam fin kako bi🠲 dobio što hoću (u ovom slučaju seks)

Ovo ne mora biti ni tako maliciozno i zlobno. To može biti jednostavno:

Ako te nastavim dvoriti, dat ćeš mi. Kada mi daš, to će me dovesti do mog najvećeg užitka.

Ali Bruno, shvaćam prvi primjer gdje je lik čisti šupak i to ne treba raditi, ali zašto drugi primjer ne valja?

Zato što se to ne radi da bi se radilo, već da bi se ostvarila neka transakcijska vrijednost. Sve je neki način dolaska do određenog cilja.

I tu je ono gdje tikva pukne, gdje dugogodišnje veze pucaju, gdje se 10godišnja prijateljstva raspadaju nakon “jedne” svađe, gdje se prvi neposluh prema roditeljima ili obitelji smatra “nezahvalnošću” jer si im ti do kraja života nešto “dužan.”

Tu je ono gdje vrag odnese šalu.

Jer ovo gore navedeno sranje funkcionira sve dok postoji transakcijska vrijednost – ja ću biti onaj pozitivni i smiješni lik kojega ćete vi uvijek zvati na kavu jer vas nasmijavam. Meni je dobro jer imam s nekim piti kavu, a vama je dobro jer poslije toga budete pozitivni i nasmijani. Čim se taj “ugovor” prekine, ode sve u pičku materinu.

I sad stani ovdje na trenutak.

Zastani.

Okreni se (bukvalno) i sagledaj svoj život. Vidi koliko ti je stvari u životu propalo upravo radi ovakvog emocionalnog stanja tebe ili osobe nasuprot tebe. Od emocionalnih ucjena koje si bio dužan vraćati bez da si ih ikada i prihvatio, do prešućivanja kritičnih stvari prema prijateljima i voljenim osobama.

To je sve rezultat navedene formule:

JA 🠲 PRINCIPI 🠲 UŽITAK

Ali srećom po nas, Kohlberg, genijalan lik kakav je bio, je našao i treći emocionalnu fazu razvoja. Onu koju samo 13% odraslih dosegne (jer ona nema veze s godinama), a to je odrasla emocionalna faza razvoja.

Emocionalna faza razvoja – odrasla osoba

Dobrodošao u svijet odraslih ljudi – ima vas pravo malo i dovoljno je par rečenica da se prepoznate u društvu.

Pošto si odrasla osoba, evo ti sendvić da biraš koji ćeš pojesti:

Govno, nijansa A- tvrdo
Govno, nijansa B- meko
Govno, nijansa c – tekuće

Jer odrasla osoba ima sljedeću formulu koja je dovodi do ovog (krajnjeg) emocionalnog razvoja a to je:

JA 🠲 PRINCIPI

Kada si odrasla osoba, onda stvari koje radiš, radiš bezuvjetno. Voliš nekoga drugog ne zato što te ta druga osoba voli, već zato što ju ti voliš. Točka.

Vrednuješ hrabrost, iskrenost, poštenje i ljubav radi hrabrosti, iskrenosti, poštenja i ljubavi.

Ne koristiš ljude, kako bi Kanta rekao, kao sredstva za postizanje cilja, već kao cilj sam po sebi.

Zato u ovoj formuli fali UŽITAK

JA 🠲 PRINCIPI

Jer kada koristiš ove principe same po sebi, oni nužno ne vode ka tvom najvećem užitku. Pitaj svaku osobu koja se ikada pobunila protiv tiranije – puna su groblja ljudi koje je mrak progutao zato što su vrednovali hrabrost radi hrabrosti, a ne “užitak” koji bi došao sakrivanjem i produljenjem života.

Zato kao odrasla osoba imaš pravo na jedan izbor – kakvo govno biraš jesti. Jer to je zapravo jedini izbor koji imaš.

Biraš bol sa kojom se želiš suočavati u životu.

Reći prijatelju da uništava svoj život drogom je teško i dovest će do loših emocija. Ali u pičku ga materinu, bezuvjetno ga voliš kao prijatelja i to mu moraš reći (ili napraviti intervenciju). To je jebeno teško, ali to je ono što ojačava odnos među vama.

Preskakanje svađa i rasprava je najveći dokaz emocionalnog razvoja djeteta ili tinejdžera. Odrasla osoba može pričati o neugodnim temama koje dovode do negativnih emocija — jer se o tome mora pričati.

Ali samo bezuvjetnim vrednovanjem djela i ljudi možeš postati odrasla osoba.

Jer prestaje biti važno ono što ti radiš — postane važno ono zašto ti to radiš.

Ako ti osoba kupi čokoladu zato što te se sjetila pa ti je ponijela na kavu, to je predivan dar.
Ako ti osoba kupi čokoladu zato što misli da ti je nekako negdje ostala dužna čokoladu pa da joj ne bi ti zamjerio…. onda ti nije jebeni poklon. Jer je uvjetovan. To je “vraćanje usluge” za nešto urađeno.

Ako ženi usišeš kuću jer je voliš, to je fenomenalno.
Ako ženi usišeš kuću da bi ta ga kasnije popušila, to je emocionalna manipulacija.

Kao što možeš skontati, nema puno ljudi (samo 13% do 36. godine) koji se ponašaju odraslo. To je zato što je biti odrasla osoba itekako teška stvar. To nema nikakve veze sa plaćanjem računa, ženidbom ili rađanjem djece.

To što imaš 40 godina, petero djece, 200 000 na računu, genijalan posao i veliku kuću ne znači da si odrasla osoba. To se očituje u načinu na koji živiš život – nije šta radiš, nego zašto to radiš.

A kada tretiraš ljude ne kao način postizanja nečega, nego kao kraj sam po sebi, onda se magične stvari događaju. Život ti postaje duplo teži, ali paradoksalno, ti dobiješ percepciju da ti je život postao sto puta lakši.

Naravno, mnogo ljudi ćeš s ovim ići na živce jer većina ljudi nije i vjerojatno nikada neće biti odrasli ljudi. Ali tebe to ne treba zanimati- ti si tu radi sebe, ideja i ljudi za koje se isplati biti odrasla osoba. A takvi uvijek postoje.

Pitanje je samo, jesi li ih uspio pronaći?

Samo je 13% odraslih ljudi na svijetu, a ti definitivno nisi među njima