Priča o Chumi i Azuru: Što nas graditelji piramida mogu naučiti o životu

Ovo je istinita priča.
Egipatski faraon je imao 2 sina. Chumu i Azura
Faraon im je obećao sljedeće. Onaj koji prvi svome ocu napravi piramidu će postati sljedeći faraon. Imat će sve blagodati u život, živije će najbolji, najbogatiji i najsavršeniji život ikada.
Dobit će neograničenu količinu novca za gradnju piramide. Ali jedina stvar je ta što istu piramidu moraju sami napraviti.
Chuma i Azur prihvate uvjete i odluče svom ocu napraviti piramidu.
Azur krene odmah. Kupi najboljeg arhitekta da mu izmjeri dimenzije zemljišta, kaže koliko blokova treba i kako će čitav projekt izgledati.
Azur kupi zemljište, napravi planove, izmjeri zemljište i počne graditi.
Nakon godinu dana, Azur je uspio napraviti bazu piramide. Svi stanovnici Egipta dođu vidjeti tu bazu piramide i hvale Azura za tako dobar posao.
Azur, tako ponosan na sebe što je u godini dana uspio napraviti bazu piramide, odluči posjetiti svoga brata Chumu i vidjeti šta on radi i kako mu napreduje projekt.
Azur dođe do zemljišta gdje se treba nalaziti Chumina piramida i vidi kako tu nema ništa
Azur se samo nasmije i ode svojim poslom.
Međutim, sada stvari postaju teže. Azur mora podizati velike i teške kamene blokove na bazu piramide što otežava njegov posao stostruko. Tako Azur iznajmi najboljeg trenera za snagu u čitavom Egiptu i trenira sa njim narednih mjeseci.
Dodatne 2 godine su prošle i Azur uspije napraviti još jedan nivo piramide. Uspjeh!
Azur opet ode vidjeti Chumu. Dođe on do njegovog zemljišta i vidi kako tu još uvijek nema ništa. Azur se zabrine za Chumu i ode ga potražiti. Nađe Chumu u radionici kako pravi neku drvenu maketu. Pita ga šta mu je to i što ne gradi piramidu.
Chuma se nasmije i kaže mu “Pa gradim piramidu.”
Azur je tada pomislio da mu je brat skroz prolupao. Ali da je to dobro sa jedne strane jer će on prije njega uspjeti napraviti piramidu.
Azuru je postajalo sve teže jer je moram dizati kamene blokove na sve veću i veću razinu. To je zahtijevalo puno više snage i vremena te treninga.
Tako je Azuru bilo potrebno još 4 godine da napravi treću razinu piramide.
Sada je prošlo sveukupno 7 godina i Azur je imao 3 razine piramide.
Ode Azur opet do zemljišta Chume da vidi šta ima.
Azur je opet očekivao ništavilo, međutim iznenadio se.
Na Chuminom zemljištu je stajala velika, nezgrapna, drvena mašina. Na Azurov upit šta je to, Chuma je odgovorio “moja sprava za gradnju piramide.”
Azur je sada bio uvjeren da je Chuma prolupao skroz te mu se samo nasmijao u lice i rekao da ga tako nikada neće pobijediti. Chuma je već kasnio čitave 3 razine piramide i nema šanse da će ga uspjeti stići i prestići.
2 godine poslije, znači sveukupno 9 godina nakon što je natjecanje krenulo, Chuma je uspio završiti čitavu piramidu. Svih 9 razina koje su bile potrebne kako bi mu se građevina klasificirala kao piramida.
Za svega 2 godine Chuma je uspio napraviti čitavu piramidu. Sami proces gradnje je bio dosta lagan za njega jer je 99% posla obavljala velika, nezgrapna, drvena mašina koja je služila za namještanje, nošenje i premještanje kamenih blokova.
A što se dogodilo sa Azurom?
Azur je podlijegao pritisku te u jednom trenutku, prilikom ogromnog napora pod sve većim problemima podizanja kamenih blokova na sve veću razinu, pao a sami ga je kameni blok poklopio. Azur je preminuo od ozljeda zadobivenih u toj nesreći dok je Chuma postao novi faraon i živio najbogatiji i najbolji život ikada.
Želiš li biti Chuma ili Azur u životu?
Vidiš, Azur je razmišljao samo kratkoročno. Oslanjao se samo na sebe i svoju snagu i svaki dan radio jednu te istu stvar koja je bila spora, neefikasna i za nekih 40 godina bi mu možda omogućila ispunjenje svog cilja.
Azur je imao i potporu publike i naroda. Jer se moglo vidjeti što je to što Azur točno pravi. Prođeš tuda i vidi njega kako svaki dan radi i pravi piramidu.
A s druge strane, Chuma je sjedio u svojoj radionici i smišljao sustav koji će pomoći napraviti piramidu. I na samom početku (par godina) nije imao nikakvog rezultata za pokazati. Ali kada je uspio napraviti svoj sustav u koji je ulagao u početnim godinama, taj se sustav stostruko isplatio. 3 godine ulaganja u nešto da bi za još 2 godine taj sustav napravio čitavu piramidu. Nešto za što bi Azuru trebalo 40 godina.
U našim životima smo mi čestom Azuri. Radimo stvari mehanički, bez dugoročnog plana, bez gradnje sustava koji može skinuti teret sa nas i dati nam i 1000 puta veće rezultate nego što bi mi to sami.
Ali ako su ovi sustavi ovako dobri, zašto ih svi ne prave onda?
Odgovorit ću ti protupitanjem. Zamisli da si ti bio stanovnik Egipta i da si otišao posjetiti Chumu 2 godine nakon što je počela gradnja. Azur je tada već imao skoro 2 razine piramide, a Chuma ništa za pokazati.
Kakvo bi ti mišljenje imao o Chumi? Neradnik? Lijenčina? Propalitet? Gubitnik? A taj pritisak okoline ( inas samih koji u to nekada i povjerujemo) je nešto što većina nas ne može podnijeti.
I eto ti odgovora.
Toliko smo fokusirani na danas i sada da često ne mislimo o ulaganju u budućnost. O ulaganju u sustav koji će biti dobar ne samo nama već i drugima oko nas.
Chume današnjice su najčešće poduzetnici koje žive par godina kako nitko ne želi kako bi živjeli ostatak života kako nitko ne može.
Ali i ti možeš biti Chuma u svom životu. Ne moraš biti poduzetnik da bi bio Chuma. Razmisli o području svog života koji bi toliko profitirao od toga što bi ti ulagao u sustav. Zamisli samo kakve rezultate možeš steći u roku od 5 godina, a ne sutra.
Možda je to akademija za tebe u vidu doktorata ili čitanje knjiga. Možda je to pisanje ili učenje plesanja. Možda je razvijanje socijalnih vještina ili posla.
Što god da je, razmišljaj dugoročno o tome. Jer kad tad ta budućnost u koju si ulagao će postati sadašnjost. A vidjeli smo kakvu je budućnost Chuma napravio sebi.
Sorry, the comment form is closed at this time.