Misliš da ti je život nešto dužan? Pročitaj ovo prvo

30 Jan 2018

Misliš da ti je život nešto dužan? Pročitaj ovo prvo

Sjedim u dnevnom boravku i radim, pišem i čitam.

A u dnevnom boravku se nalazi jedan neživi član naše obitelji a to je televizor. Ja ne gledam TV nikada, ali kada ti nešto konstantno treperi u pozadini i pojačano je na 26, onda ne možeš ne primijetiti te događaje.

I došle vijesti, neke 45. po redu taj dan, i stoji cura na HRTu 1 i govori sljedeće:

“Ja sam bila najbolja studentica svoje generacije s prosjekom 9.9. Sada sam nezaposlena već 6 mjeseci.

Ja sam svoj posao uradila. Sada je red na državu.”, i podiže ruke prema gore.

Nisam vele nasilan čovjek, ali u tom trenutku sam grabio prema čaši koja mi je bila na stolu da je bacim prema ekranu i doživotno ugasim sliku barem jedne verzije te cure.

Sreća stari mi rekao “Nemoj je bola”

Kad smo postali tako privilegirani? Zar vjerujemo da nam je netko nešto dužan u životu?
Zar smo postigli toliko toga u našim životima da nam je netko; država, roditelji, babe i dede, društvo, prijatelji ili neprijatelji nešto dužni u životu?

Tvoje je samo da učiš!

Učio je i Rubin “Hurricane” Carter čitav život. Učio čovjek boks. Svaki dan, od jutra do mraka.

Rekli mu ako se bude trudio i dao sve od sebe, da će uspjeti u životu.

I boksao Carter pola život, došao skoro do samog vrha.

I onda Carter, jedan od glavnih izazivača za svjetsku titulu u teškoj kategoriji u boksu, na vrhuncu svoje karijere biva optužen za totalni mahnit zločin: trostruko ubojstvo.

Otišao je na suđenje i od strane totalno pristrane porote osuđen na 3 doživotne kazne.

Milina!

Proveo je 19 godina u zatvoru, učeći i čitajući knjige vezane za pravo, pripremajući se za život van zatvora.

Potrebno je bilo još 2 suđenja i sveukupno 19 godina zatvora da bi Carter napokon bio oslobođen.

I šta je čovjek uradio čim je izašao?

Ne.

Nije tužio državu jer ga je zatvorila na 19 godina.
Nije tražio niti ispriku suda.

Zato što bi to za njega značilo da mu je oduzeto nešto od života zašto su mu drugi bili dužni.
To nikada nije bio njegov stav, pa ni u najmračnijim trenucima zatvorskog tretmana.

Iako nije birao to što mu se dogodilo niti je htio da se to dogodi, odlučivao je kako će to na njega utjecati.

jebiga brate štaš

Njegova boksačka karijera je završena zatvorskom kaznom i nikada nije uspio dobiti meč za svjetsku tešku kategoriju u boksu.
Jbga, to je život
#ThugLife

Misliš da mu je netko nešto dužan?

Ti bi spasio čovječanstvo? Evo da ti “pomognem”

Većina vas je čula za Elona Muska. Ma šta većina. Svi koji čitate ovo znate za Elona Muska. Od PayPala do osnivača Tesle, proizvoda koje će transformirati čitavu zagađenu auto-industriju kroz čistu, obnovljivu i zelenu energiju električnih automobila.

A da ne spominjemo Space X, firmu koja pravi rakete koje će odvesti ljude na Mars.

Čovjek genije, daje čitav svoj život za spas čovječanstva, hoće od nas napraviti inter-planetarna bića, razvija Hyperloop, prijevozno sredstvo koje će vjerojatno zamijeniti avione. Da ne kažemo kakve još inovacije sprema poput Neuralinka etc.

I kako mu vrati život i čitav Univerzum?

Tako što mu dijete, novorođenče, umre u 2008.godini od sindroma iznenadne smrti dojenčeta u narodu poznatom kao smrt u kolijevci. Djeca od ovog sindroma umiru potpuno zdrava i iznenada, bez ikakvih simptoma.
Postoji manje od 1% šanse da se ovo dogodi.

Ovaj intervju je sniman mjesec dana poslije smrti njegovog sina.

I da to baš zapadne Elona Muska, čovjeka koji toliko daje ovom svijetu i čovječanstvu.

Čovjek zaslužio?

Svatko će reći da nije.

Misliš da mu je netko dužan nešto radi toga?

Završila ona fakultet

Fakultet je bio moj “posao”

Vraćam se na početak priče i djevojku koja je rekla da je ona “uradila svoj posao.”

Nisi bona uradila svoj posao.

Imaš 24,25 godina i misliš da si uhvatila Boga za muda. Nisi.

Ti si, kao i ja, isprdak koji nema veze o životu i nemaš nikakva prava ništa tražiti.

Evo da ponovim to kako bi naglasio važnost ove rečenice.

Ti si, kao i ja, isprdak koji nema veze o životu i nemaš nikakva prava ništa tražiti.

Misliš da se prava dobivaju tek tako?

Samo u glavama današnje privilegirane djece. U realnosti to funkcionira samo ako si dijete ratnog profitera. A ako imaš i trunku ljubomore prema njihovoj poziciji, samo odgovori na sljedeće pitanje:

Bi li volio znati da ti je tata lopov ili ratni profiter, netko tko je obrlatio pare na tuđoj krvi?

Ne bi volio? Super.

Odgovornost

Prava ne dolaze bez odgovornosti. Odnosno bolje reći da prava dođu tek poslije odgovornosti.

Želiš dobiti posao a poslao si 400 mailova bez da si dobio ijednog odgovora?

Ok. Je li misliš da je tamo netko dužan čitati tvoje mailove? Kako si ih uopće pisao i zašto su tako loši?
Možda da naučiš kako se piše mail i CV pa pošalješ nešto na što vrijedi odgovoriti.

Aha, ni tada ti ne odgovaraju?
I to je u redu. Jer ti život ne duguje ništa.

Misliš da meni život nešto duguje zato što sam proglašen među 50 najperspektivnijih studenata u Europi, zato što pišem ovaj blog, što sam pročitao 50 knjiga prošle godine ili proveo zadnjih 8 godina rastavljajući i sastavljajući svoj karakter i osobnost?

Ne duguje mi ništa.

Život ti ništa ne duguje, a ti njemu duguješ sve. Nije pošteno?
Život nije pošten.

Ali to naučiš tek onda “kada odrasteš” kako bi nam naši stari rekli.
Pod odrastanjem ovdje mislim na preuzimanje odgovornosti.

Mijenjao bi politiku u BiH, ali ne bi glasovao, bio aktivan građanin niti se kandidirao na izborima.
Pa koji kurac hoćeš? Treba nam biti kako nam treba biti.
Jer ljudi ne preuzimaju odgovornost.

nema prava bez odgovornosti

Hoćeš posao, curu, auto i stan?
Ok.
Nađi kako se pravi dobar CV i kako se pišu mailovi i rade intervjui pa to radi nekih 6 mjeseci. Uči od svakog negativnog odgovora pa mijenjaj stvari pomalo dok ne dođeš do ispravnog.

Popravi svoje socijalne vještine, vježbaj konverzaciju, uči kako pričati s ljudima i još važnije, kako slušati ljude. Pa onda to primjeni da nađeš curu.

Radi, štedi i nađi dobro auto pa ćeš isto moći kupiti. Isti recept vrijedi i za stan + možda kredit do kraja života.
Auff Bruno tko će uzimati kredit do kraja života.
Pa ja, treba ti stabilan posao, odgovornost svakog mjeseca plaćati ratu stana i skontati da život, opet, nije pošten.

Netko dobije stan, a ti svoj moraš kupiti. Jebiga, to je život. Možeš energiju trošiti na žaljenje i kukanje ili na promjenu te situacije.

http://teatime.com.hr/you/nisi-lijen-samo-ti-je-predobro/

Ovaj je itekako relevantan danas

Nemoj se pitat šta društvo može uraditi za tebe, nego šta ti možeš uraditi za društvo (malo sam promijenio Kennedyjevu izreku).

Jer tvoja vrijednost u društvu i životu se očituje u tome koliko možeš dati da ovo društvo bude bolje.

Ne dobijaš ti posao da bi dobio plaću, nego da bi riješio problem poslodavcu i da bi ti njemu bio od vrijednosti.

I tako svijet funkcionira.

Naučit će to i ona cura s TV-a. Jer prije ili poslije, svi to naučimo.

Ja biram naučiti prije.

A ti?

Imaj visoke standarde i nemoj se prilagođavati

Novi utorak novi tekst

Misliš da ti je život nešto dužan? Pročitaj ovo prvo