Pizda sam jer lažem sebe – Bruno Boksic
351510
post-template-default,single,single-post,postid-351510,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Pizda sam jer lažem sebe

“Svaka osoba bira s koliko se istine želi nositi”, davno je rekao Nietzsche. Pametno je on skontao jednu ogromnu stvar kod ljudi. A to je da u svakom od nas leži, čuči, stoji ili trči jedna pizda. Da, pizda. 

Onaj glas koji nas obmanjuje i govori nama šta bi trebali raditi, samo da se ne bi morali suočiti s onim šta bi morali raditi. Pizda u nama laže i laže na veliko.

Ali taj pizdaluk u nama, ili ti ga strah, je pravi sneaky fucker. Kreće se misterioznim putevima i ima toliko oružja i pizdarija u sebi da nam lako zavrne mozak. A prva od tih pizdarija je smrad. 

Nešto meni tu smrdi

Nešto meni tu smrdi ili ti ga nešto me boli u vezi toga. Ali najčešće pizda u nama uzrokuje strah upravo od tog “smrada” i boli da nas tjera da ne gledamo u to. A upravo je to jedino mjesto u koje bi trebali gledati. 

Nisu džaba stari Stoici govorili

“Prepreka akciji potiče na akciju. Što stoji na putu postaje put.” 

To ti znači kada nešto smrdi u našim životima, mi bi morali upravo gledati u taj smrad i prionuti duboko u njega. Jer su tu kriju odgovori na naše sumnje, pitanja i pobjedu nad pizdom u nama. 

A šta mi načešće radimo? 

Upravo suprotno. 

Bježimo od same pomisli da bi nešto tamo moglo smrditi. 

Jer nas je strah šta bi mogli naći u tom smradu. Strah nas je tih odgovora na pitanja i onda radimo sve što možemo samo da ne uđemo u taj problem. time puštamo to malo čudovište da lagano, s godinama naraste i onda postane problem koji nam preuzme čitav život. Ona pizda u nama nam ne da riješiti problem dok je on još uvijek rješiv. 

Da stvarno gledamo, šta bi sve mogli naći u ovom smradu

A kada čudovišta postanu velika, onda se ljudi odaju klasičnim “rješenjima”. 
Kocka, pijanstvo, kurvaluk (u smislu prevare), (neopravdano) nasilje, itd. A hvala Bogu da kod nas u Hercegovini toga uopće nema. Svi iz finih kuća.

Jer kako je moguće da ona vara svog momka, a voli ga preko društvenih mreža, kako je moguće da ona svakih par mjeseci padne sa stepenica i udari se samo u oko, kako je moguće da su nam krivi Masoni, Englezi, Amerikanci, Rusi ili jedna od tri etnije u BiH kojoj sami ne pripadamo

Varalica ili ti ga “cheater”

To je sve zato što nam pizda u nama ne da suočiti se s problemima. Ovo je itekako efikasan način nerješavanja životnih problema, ali postoje ljudi koji s vremena na vrijeme uspiju preskočiti ovu pizdu u sebi i onda urade nešto po pitanju svojih problema i problema iz okoline. 

Ali pizda u nama ga dočeka s drugom pizdarijom.

Ne želimo prihvatiti kako svijet funkcionira

naivan pogled kroz roze naočale i mračan pogled kroz crne naočale

Ovo su ti oni ljudi koji izađu na prosvjede s plakatom “dajte narodu fabrika.” Pizda u nama nas često uvjeri u to da ne znamo kako svijet funkcionira. Pa se onda i mi počnemo ponašati dosta tupavo i glupo što uzrokuje pun kurac patnje, boli i problema s kojima se nismo na vrijeme suočavali. 

F. Scott Fitzgerald je dobro rekao “Test prvoklasne inteligencije je sposobnost držanja dvaju kontradiktornih ideja u mozgu u isto vrijeme i pri tome zadržati sposobnost funkcioniranja”. 

Zato je Fitzgerald bio alkoholičar od 20 godine i bukvalno se ubio od alkohola u 44.godini života kada mu je srce otkazalo od Džek i Džoni 
Džek i Džek i Džoni 
Džek i Džoni 
Džek i Džek i Džoni. 

Šta su ti dvije oprečne misli u isto vrijeme u glavi? 

To su ti paradoksi koji u isto vrijeme funkcioniraju, a trebali bi se poništavati: 

– Život je lak kad prihvatiš da je težak.
– Ljudi su grešna, bezobrazna, sebična, bahata i ohola bića sposobna napraviti Sikstinsku Kapelu, stvoriti Mona Lisu, nahraniti milijune kroz razne dobrotvorne programe, kreirati Wikipediju za džaba, žrtvovati se za opće dobro i boriti se za bolju budućnost. 
– Što više učiš, to zapravo manje znaš. 
– Što si povezaniji s drugima, to si zapravo usamljeniji i izoliraniji. 

Mogao bih ovako nabrajati do preksutra. 

Ali dobro Bruno, kakve ovo veze ima s pizdom u nama. E pa ta naša pizda nas voli uvjeriti u samo jednu od tih opcija i onda nas natjerati da čitav svijet gledamo kroz samo taj jedan set naočala, propuštajući kompliciranost, neobičnost i posebnost života te nijanse koje ga krase. 

Istina je uvijek u nijansima, ali pizda u nama sve to voli staviti u crno-bijelu kutiju. 

ili voziš auto 20 ili 220 na sat – nema ništa između

Pa će osoba sa “dajte narodu fabrika” svakog bogatog čovjeka gledati kao lopova. 
Pa će svaki komunist misliti da je svaki kapitalist zadnje govno na planetu, a svaki kapitalist da su komunisti debili koji samo hoće njihove pare. Pa će svaki PTSPovac misliti da su mu svi drugi krivi, a svima drugima će PTSPovci biti istrošene lijenčine koje bi da im se prostru crveni tepisi ispod svakog koraka kojeg naprave. 

A onda će doći neki “pametni” ljudi koji će shvatiti kako je loša ljudska priroda pa će postati mračni, depresivni i tužni jer su “skontali” kakvi su zapravo ljudi. Pizda u njima će reći da su ljudi loši, a to je Bertrand Russell ovjekovječio kada je rekao da je najrjeđa stvar na svijetu sreća u pametnog čovjeka. 

Trebamo li radi toga svi (p)ostati glupi? To pizda u nama govori jer želi da ostanemo u svom malom i definiramo svijetu laži gdje nam je taman toliko ugodno da možemo srati i pišati okolo, ali ne i da i nešto promijenimo po tom pitanju. 

Na kraju bi ti trebao reći da prestaneš lagati sebe i da odlučiš vidjeti maksimalnu istinu koju možeš podnijeti. Ali ti to neću reći niti ću te na to tjerati. 

Znaš zašto? Jer bi onda mogao uprijeti prstom u nekog drugog koji te natjerao da napraviš promjenu u svom životu. Onda bi pizda u tebi imala metu – pizdu u meni. 

Ne, ja to neću uraditi. Jer na tebi je, isto kao i na meni, da pokažemo pizdi u nama tko je gazda i tko je odgovoran za naš život. To nikada nije netko iza ekrana ili na malim ekranima. 

To je uvijek ona mala pizda koja se u krije u nama. Ja svoju jedva čekam dobro išamarati, baciti se u najveći smrad i otkriti strašna rješenja za isto tako strašne probleme. 

Tako svijet funkcionira.

Tako bi i ja morao funkcionirati. 

A ti? 

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
Tags:
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.