Nemoj vjerovati sebi i evo ti 9 razloga zašto – Bruno Boksic
351758
post-template-default,single,single-post,postid-351758,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Nemoj vjerovati sebi i evo ti 9 razloga zašto

Mislio sam da je mozak najpametniji dio mog tijela, ali sam onda skontao tko mi to govori.

Ovim tekstom ti ne govorim da ne vjeruješ u sebe, nego da ne vjeruješ sebi. Velika je razlika– vjeruj u sebe da možeš ostvariti svoje snove, da trebaš biti hrabar i živjeti svoj život onako ti hoćeš, a ne kako ti netko drugi kaže. 

Itekako vjeruj u sebe.

Ali nemoj vjerovati sebi znači da ne vjeruješ da su tvoje misli u pravu, da misliš da znaš kako se nešto treba raditi i da znaš kako stvarni svijet funkcionira. I evo ti 9 razloga zašto ne trebaš vjerovati sebi. 

 

1. Korelacija nije kauzacija

Ljudi najčešće miješaju korelaciju (stvari koje se događaju zaredom u određenoj sekvenci) s kauzacijom (jedna stvar koja je uzrok da se druga stvar dogodi).

Primjer ovoga ti je: 

Pošto temperatura raste zadnjih par stoljeća, a u isto vrijeme se broj gusara smanjuje, znači da nam treba više gusara kako bi hladili mora i oceane.

To što tvoje dijete dobije autizam odmah nakon što primi vakcinu protiv rubeole, zaušnjaka i ospica ne znači da je ta vakcina uzročnik autizma (jer nije-). Nego da se autizam kod djece manifestira u godinama kada dijete dobija vakcine protiv tih bolesti (12-15 mjeseci).  Korelacija nije kauzacija ma šta ti god Jelena Karleuša rekla.

A do tog saznanja je došla radi sljedeće stvari radi koje se ne treba sebi vjerovati. 

 

2. Confirmation Bias

Confirmation bias je ti je lažna pristranost mozga koja traži informacije koje samo potvrđuju tvoja prethodna uvjerenja. 

Primjer toga ti je kada su ljudi prije osuđivali žene da su vještice. Onda joj zabetoniraju noge i ubace je u rijeku:

  • Ako ispliva, vještica je sigurno jer tko normalan može isplivati s 50 kga betona na nogama
  • Ako potone, onda je dobro jer smo se riješili još jedne vještice

Confirmation bias ti je ono kad misliš da je čitav svijet teorija zavjera i onda guglaš “Svijet teorija zavjera” i prvi link koji ti se pojavi ima naslov “Čitav svijet je teorija zavjera” napisan od strane trilater-masona i ti klikneš tu i naravno potvrdiš svoje prethodno uvjerenje. 

Ali Bruno, ja znam lika koji je mason…. što nas dovodi do trećeg razloga zašto ne trebaš vjerovati sebi.

 

3. Anegdotalni dokaz

Anegdotalni dokaz ti je “ja znam lika koji…..” To ne igra apsolutno nikakvu ulogu u bilo čemu i nikada se ne može uzimati kao bilo kakav dokaz kojem se treba vjerovati. 

Ja znam lika koji ima 11 prstiju na rukama– što znači da svi ljudi imaju 11 prstiju na rukama i to bi se trebalo učiti u školi?

Anegdotalni dokaz ti je kada ljudi misle da je Banja Luka nesiguran grad radi smrti Davida Dragičevića– daleko od toga da to nije tužna priča i ogromna nepravda. Ali čitava BiH godišnje ima manje od 30 ubojstava- najviše u Sarajevu i Zenici-  što nas čini sigurnijom državom od Belgije, Malte i Kanade. 

Daj bola Bruno, tko ti još vjeruje u “službene” podatke. 

Što nas dovodi do četvrtog razloga zašto ne trebaš vjerovati sebi. 

 

4. Greška osobnog nevjerovanja 

Ova slika je nešto super komplicirano što ja nikako ne mogu ni shvatiti ni objasniti i nemam pojma kako funkcionira. Ali znam da kada uzmem mobitel i upišem broj svoje majke na mobitelu, ona se javi s druge strane. 

Ova slika je proces GSM mobilne mreže koju čitav svijet koristi. 

To što mi nešto ne možemo shvatiti ili izgleda prekomplicirano ne znači da to nešto ne postoji, nije stvarno ili da bi trebali sumnjati u realnost toga. 

To što ja ne znam objasniti kako se kvarkovi kreću kroz prostor ne znači da ne mogu vjerovati da to ne postoji ili da to ne funkcionira.

To što je proces evolucije iz majmuna u čovjeka kompliciran ne znači da nije istinit. 

 

5. Fundamentalna atribucijska greška

Ako si ti jednom ukrao orah iz prodavaonice, čini li te to lopovom? Ne čini, i ti bi vjerojatno sebi opravdavao kako je to glupo, kako si to uradio s 5 godina, kako je to bila dječja igra, kako to ne znači ništa- jednostavno, ti nisi lopov. 

Ali ako bi netko drugi ukrao taj orah, on bi u tvojim očima postao lopov iste sekunde.

I to ti je fundamentalna atribucijska greška. 

Vidiš čovjeka u jednoj jedinoj specifičnoj situaciji i odmah misliš da je on upravo takav u svim narednim situacijama. 

Netko ti se dobro proda na intervju i ti misliš da je to super lik, a skontaš da je masovni neradnik koji samo dobro priča. 

Netko ti na prvom dejtu pokaže da je super genijalan lik koji sve hoće i sve može, a kroz vrijeme skontaš da je smrad najveći koji samo laže i vara. 

Netko ima loš dan na poslu i pred tobom se izdere na nekoga, a ti pomisliš da je on šupak, ovakav-onakav, a lik zapravo duša od čovjeka koji se bori da se ne ugasi firma od 500 zaposlenih dok mu je žena kod kuće bolesna s troje malo djece. 

Jedini pokazivatelj čovjeka je ono što osoba radi kroz dugi niz vremena ili ti ga ono što bi psiholozi nazvali longitudinalna bihevioralna studija, a momci nazvali “prvih 90 dana veze.” 

Jer svatko može fejkati nešto na 90 dana, ali duže od toga rijetko. 

Tako da je tvoja prva prosudba, isto kao i moja, najčešće apsolutno pogrešna. 

 

6. Pre/Trans Fallacy

Pre/Trans Fallacy ti je greška gdje ljudi zamijene predracionalno stanje, najčešće emotivno-spiritualno, sa postracionalnim stanjem, koje je najčešće emotivno-spiritualno. 

Primjer ovoga ti je kada učiš nešto. Prolaziš točno kroz 4 faze. 

  • nesvjesno neznanje – nemaš pojma da nešto ne znaš (igrati tenis)
  • svjesno neznanje – probaš igrati tenis i skontaš da nemaš pojma
  • svjesno znanje – učiš kako opaliti forehand drive, kako raditi felš serve, kako izaći pravilno na mrežu i kako uraditi dobar backhand slice
  • nesvjesno znanje – toliko si dugo vježbao ove gore poteze da uopće više o njima ne razmišljaš kao individualnim potezima, nego oni jednostavno “teku” iz tebe. Radiš ih nesvjesno i intuitivno. 

E sad, postoji ogromna razlika između instinkta i intuicije. 

Instinkt ima svatko, a intuiciju možeš imati samo ako si proveo godine i godine proučavajući određeno polje i onda ti “intuitivno” prepoznaješ određene elemente. 

Odnosno: 

Tvoj podsvjesni mozak već prepozna određene uzorke u tom polju prije nego što ih tvoj mozak uopće registrira – to je intuicija. 

Zato ti modni ekspert može u mikrosekundi prepoznati original od fake Gucci torbe — ne zna ti on točno reći kako zna prepoznati tu razliku jer je to utisnuta u njega da mu je postala druga priroda. Ali to je mogao samo zato što je uložio desetke tisuća sati u to. 

Frodo je izgledao isti ljudima u Shireu prije nego što je otišao u Mordor i kada se vratio iz Mordora. Ali svi znamo da to nije isti Frodo.

Ali mi najčešće mislimo da znamo svašta bez da ulažemo puno vremena u to polje što nas dovodi do sedmog razloga zašto ne trebaš vjerovati sebi. 

 

7. Dunning-Kruger Efekt

Ovo je moj najdraži razlog zašto ne trebamo vjerovati sebi. Dunning-Kruger Efekt je kognitivna pristranost koja nam govori da smo mi “sposobniji” nego što stvarno jesmo u nekoj aktivnosti. 

Samo neznanje o tom polju nas čini neadekvatnima da procijenimo koliko zapravo ne znamo o tome. 

To ti je lik koji gleda svaki UFC fight i onda misli kako se zna boriti u ringu. Što bi mu Mostarci rekli “Znaš ti kurac moj.”

Dunning-Kruger efekt je itekako lako prepoznatljiv u našem društvu gdje svatko misli da bi bio najbolji izbornik nogometne, rukometne i košarkaške reprezentacije, da bi bolje pucao penale od nogometaša, da bi bolje napisao doktorsku disertaciju od onog lika ili da bi jednostavno bolje vodio državu ili firmu od trenutnih ljudi. 

Ali to ti je kao santa leda – ti samo vidiš 10% sante iznad površine, 90% je ispod površine. Što nas dovodi do idućeg razloga zašto ne bi trebao vjerovati sebi. 

 

8. Winner’s Fallacy

Dojave kladionica. 

Izabereš 10000 ljudi i podijeliš ih u 3 grupe po 3333 ljudi. 
Jednoj grupi pošalješ dojavu na 1, drugoj dojavu na 2, trećoj na X. 

Rezultat bude X. 
Eliminiraš grupe 1 i 2 i ostaviš grupu od 3333 ljudi kojoj si poslao X. 

Od te grupe X koja ima 3333 ljudi, opet podijeliš na 3 dijela po 1111 ljudi. 
Opet jednima pošalješ dojavu da će biti 1, drugima da će biti 2, trećima da će biti X. 

Rezultat bude 1. 
Eliminiraš grupe X i 2 i ostaviš 1111 ljudi kojima si poslao da će biti 1. 

E sad toj grupi od 1111 ljudi kažeš da si im dvaput poslao točnu i dobru dojavu besplatno i da ćeš im sada morati naplatiti 50 eura za dojavu. 

Od 1111 ljudi, 274 osobe ti odluče poslati 50 eura za dojavu i ti onda tih 274 osobe podijeliš opet u tri grupe po 91 osobu (1, X, 2) i pošalješ im dojave. 

I ovo radiš stalno sve dok ni ne postane ljudi ili dok ne shvatiš da ti je dovoljno 20.000 eura koje si izmuzao iz ljudi ili dok ne završiš u zatvoru radi prijevare. 

Jer “mrtvi ljudi ne pričaju.” Ti ono što vidiš su samo priče pobjednika — priče onih stvari koje su uspjele, a ne onih koji nisu. 

To ti je online tečaj koji ima 10 dobrih testimoniala, ali tisuće nezadovoljnih kupaca i korisnika.

Dobro gledaj iza kulisa jer samo s tim možeš stvoriti kompletnu priču. 

I to nas sve dovodi do zadnjeg razloga zašto ne trebaš vjerovati sebi. 

 

9. Iluzija važnosti

Kada su Daniela Kahnemana, autora Misliti, Brzo i Sporo, pitali koji bi mentalni model ljudi trebali pravilno koristiti kako bi najbolje popravili trenutni svijet, on je rekao da će razmisliti. 

I razmislio je čovjek pa napisao članak od 500 riječi kao odgovor. Ali nama ovdje ne treba taj članak – dovoljan nam je samo naslov tog članka. 

“Ništa nije toliko važno koliko misliš da jest u trenutku kada misliš o tome.” 

Jer naš mozak nas često uvjeri da je nešto krucijalno važno u trenutku u kojem baš razmišljamo o toj stvari — praviš tople sendviče, a nemaš maslaca za namazati po kruhu, nije ti šećer dovoljno sitan za kolača, sjeo si na WC, a nemaš toalet papira. 

Ovo je pogotovo zajebano za “velike” stvari u životu gdje ljudi onda prenaglo urade nešto –

  • stavi ga bez kondoma pa u nju, kao da će dijete tako lako izrasti. 9 mjeseci poslije…. 
  • “moram pojest danas kutiju Domaćice jer ću inače umrijeti” reče Bruno od 127 kga
  • e sad ću ja ovom liku kojeg ne poznajem jebat mater preko komentara na Facebooku

Jer stvarno, ništa nije toliko bitno koliko misliš da je u trenutku kada misliš o tome. 

Osim, naravno, novog teksta. O tome valja misliti svakog utorka.

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
Tags:
AUTHOR: Bruno Bokšić
2 Comments
  • Sanja

    Bruno, moze ipak lik ka clanku Daniela Kahnemana?
    Ina;e odlican tekst, genijalno biras teme i jos vise mi se dopada kako ih obradjujes.

    August 27, 2019

Leave a Comment

Your email address will not be published.