Mozart se nije rodio genijalcem, već je to postao ovako
Prije par godina, na dan kada mi se sestra udavala, sam ustao rano ujutro i krenuo čitati knjigu. Čim sam završio, krenuo sam sa svakodnevnim pisanjem 500 riječi. Mama je uletjela u sobu i vidila me nespremnog za dočekati ljude koji samo što nisu došli. Sreća moja pa sam taman završio 500 riječi za taj dan pa sam mogao odmah zatvoriti laptop i krenuti sa spremanjem,
Slične priče možeš naći kod svih ljudi koji su pošli putem postajanja majstorom svoje domene — Marie Curie je satima promatrala laboratorijsku opremu, Einstein se čudio nevidljivim silama fizike o kojima bi prethodno čitao, Da Vinci je sjedio, promatrao i pokušavao skicirati prirodu od kada je imao 5 godina.
Ja niti sam Curie, niti Einstein, niti Da Vinci i nikada neću ni biti. Ali ono što sam od njih naučio jeste da su ti potrebne godine i godine vježbanja kako bi onaj glas koji gori u tebi mogao izraziti na najbolji mogući način kroz kontrolirani medij.
Netko pjeva, netko drugi priča, a ja pišem. Ili bolje reći, ja učim pisati i tek za nekih 10ak godina bi trebao biti dovoljno dobar da mogu izraziti svoje osjećaje i misli kroz medij koji sam odabrao–pisanje.
A ti koji čitaš ovo imaš neki dar u sebi koji ima potrebu izaći iz tebe kroz određenu formu. Rad na toj formi kroz godine će ti omogućiti da se upravo ona unikatnost koju posjeduješ izrazi na pravi način, a to kreiranje će te učiniti sretnom osobom.
Ali prije nego što krenemo u to kako ćeš izvući taj dar iz sebe, idemo se prvo riješiti sranja vezanih uz majstorstvo s kojima nas godinama filuju.
Nemaš talenta
Ovo je najveće sranje s kojim nas se filuje od malena– nemaš talenta.
Svatko od nas ima itekako talenta, samo to polje možda nije vidljivo na prvu. Da je Michael Phelps živio u Čadu, misliš da bi ga itko bacio u bazen i rekao “Vidi, ovaj mali ima građu olimpijskog plivača.”
Nema šanse.
Svatko od nas ima talenta za nešto, ali nije uopće stvar u talentu.
Talent ne čini osobu uspješnom i nije nikakav odrednica za uspjeh osobe u polju u kojem je talentirana. Anders Ericsson 40 godina istražuje talent i još nije uspio naći niti jednu osobu koja je samo s talentom postala majstor– niti jednu jedinu osobu!
Talent ti zapravo dosta odmaže na putu prema majstorstvu. Jer ti ljudi govore kako si pametan i kako ti dobro ide dok se ti čak i ne trudiš. I onda udariš u prvi zid koji ne možeš lako proći, a odjednom ljudi oko tebe postanu razočarani u tvoju “pamet” i čude se kako ti ne ide.
Ti, pošto si vezao svoj karakter za to što si pametan, prestaneš riskirati bilo šta bi iole moglo pokazati bilo šta drugo osim toga da si pametan.
Kako misliš ne možeš riješiti ovaj zadatak iz matematike? Pa ti si genijalac bez ikakvog truda!
Onda se osoba prestane skroz baviti matematikom da se ne bi razbila percepcija genijalnosti te osobe i upravo tako propadaju talenti.
Ono što ti tražiš nije talent, već unutarnju silu, bukvalno tvoj Životni poziv, ono što bi trebao ostvariti za svog života – svoju životnu svrhu kao ono što ja želim ostvariti u Mostaru. Ako pratiš blog neko vrijeme, onda znaš o čemu pričam. Ako si prvi put ovdje, evo ti članak da shvatiš o čemu pričam.
A tu silu možeš najlakše naći tako da pogledaš u svoje djetinjstvo– u tom periodu te realno bolio kurac za to šta će narod reći i ti si se jednostavno igrao sa onim što te zanimalo. E upravo ćeš u tim aktivnostima pronaći one inklinacije koje moraš gurati dalje u životu.
Prvi korak prema majstorstvu je gledanje unutar sebe– trebaš naći ono radi čega bi uopće htio živjeti svoj život. Najbolje vrijeme kada bi ovo trebao uraditi je prije 20 godina, a drugo najbolje vrijeme je sada. Tako da kreni što prije jer te čeka puno posla u tom polju imao ti talenta za to ili ne.
Ne moraš od toga napraviti poslovnu karijeru, ali to treba biti nešto što čini aktivni dio tog života. Ako imaš inklinaciju prema slikanju ili pisanju, to ne mora biti profesionalno. Ljudi ne postaju majstori određene aktivnosti da bi zaradili pare– pare dođu same od sebe kao nusproizvod postizanja majstorstva.
A postaješ majstor kroz tri esencijalna koraka koja se iznova ponavljaju: Pasivna, faza Vježbe, Aktivna
Pasivna faza
Da Vinci je imao Del Verrocchia, Platon Sokrata, Gould Guerrera, a Mozart Leopolda (svog starog).
Svi ovi genijalci su imali istu zajedničku stvar na početku– učili su i apsorbirali sve što su njihovi mentori (i majstori) radili kako bi naučili sve što mogu o svom mediju — Da Vinci o skulpturama, Platon o filozofiji, Gould o klaviru, a Mozart o glazbi.
Ovo je faza gdje šutiš, gledaš i učiš kako to rade ljudi koji su bolji od tebe u onome u čemu ti želiš postati majstor.
Ako nemaš u svom okruženju nikoga tko bi ti mogao biti mentor u ovom procesu, otvori internet i pronađi online osobu koja je ondje gdje ti želiš biti i uči od nje. Ubij svoje izgovore ili će oni ubiti tebe.
Ja nisam imao ovdje ljude od kojih bi mogao učiti pravo poduzetništvo i mijenjanje sustava pa sam isto pronašao preko interneta u formi knjiga, predavanja i članaka.
Nakon što pohvataš osnove, vrijeme je fazu Vježbe.
Faza Vježbe
Kažu da je Mozart genijalno svirao violinu sa svojih 7 godina. Impresivno. Danas imaš preko 30 000 7-godišnje djece koji su učeni Suzuki metodom i pobrisali bi pod sa Mozartom da se uporede.
Sve je stvar koliko dugo i kako vježbaš.
Nema drugog puta do majstorstva.
Ako hoćeš postati dobar pisac, u jednom trenutku ćeš morati sjesti i napisati 1 000 000 riječi.
Ili budi kao John Keats– lik sjeo i zadao sebi rok od 7 mjeseci da napiše pjesmu vezanu za grčko djelo Endimion dugu 4000 redaka– to je 50 redaka dnevno što je enormno.
Nakon što je završio Endimion, pisao je još godinu dana neprestano i u tom periodu napisao jedne od najboljih pjesama koje je Zapad ikada vidio. Mogao je napisati još mnogo toga, ali je umro je kao i A.B Šimić – s 27 godina.
Svatko tko želi biti dobar u nečemu mora uložiti puno vremena, truda, i vježbe u to. Usain Bolt se nije rodio kao svjetski trkač isto kao što Michael Jordan nije mogao ubaciti slobodno bacanje u srednjoj školi. Svatko od njih je radio i radio kao konj dok nisu naučili svoj zanat.
E tek kada si naučio svoj zanat i kada si uspješno uspio iskopirati svoje majstore, tek onda možeš krenuti u treću fazu.
Aktivna faza
Tek kada si promatrao bolje od tebe u tvom polju i onda sjeo i vježbao do besvijesti, tek onda možeš biti originalan.
Mozart je napisao svoju prvu dobru originalnu stvar sa 20 godina – 16 godina nakon što je počeo svoj trening. Da Vinci je godinama radio kod Del Verrocchija dok nije napravio svoj prvi originalni crtež, Darwin je 15 godina proučavao prirodu svakodnevno i tek onda sjeo i napisao teoriju evolucije.
Možeš eksperimentirati, kršiti pravila i pronalaziti svoj stil tek onda kada shvatiš šta znači jedan stil, zašto postoje pravila koje postoje i kako se trebaš odnositi prema svojoj umjetnosti.
Sve drugo je čisto nepoštovanje prema tvom mediju.
Ako hoćeš biti originalan, budi spreman uložiti barem 10 godina u nešto, a u nekim drugim poljima i još više.
Prije 80 godina, prosjek Nobelove nagrade iz fizike je bio 43 godine. Danas je 67 godina. Razlog su mnoga otkrića u polju fizike koja su upravo došla u prethodnih 80 godina.
I danas, da bi bio originalan u fizici, moraš savladati puno više znanja nego što je to Einstein morao 1900ih godina — 20 godina više znanja.
Zato budi skeptičan prema ljudima koji krše pravila samo da bi kršili pravila i prema onima koji izražavaju nepoštovanje prema svojoj struci bez da je uopće poznaju.
Šuti i radi
Nedavno mi je jedna žena dala primjedbu (dobro, jebala mi je mater u inboxu) jer sam spomenuo par knjiga gdje može pogledati tematiku o kojoj ekspertno priča, a o kojoj nema dovoljnu dubinu.
Mi svi, a i ja prvi, skočimo dati svoj komentar, prijedlog i mišljenje o nečemu o čemu nemam pojma- ali stvarno.
Koliko smo puta nešto rekli čisto da bubnemo neko sranje misleći da smo u pravu, a toliko smo daleko od istine. Pokušavam se toga riješiti u zadnje vrijeme i dosta mi dobro ide s tim da se još uvijek upali onaj stari Bruno koji bi se svađao sa nepoznatim ljudima preko Facebook komentara (bad Bruno, bad).
Ali upravo neznanje o određenom polju nam treba biti poticaj da ne dajemo sud ili komentar o nečemu što dubinski ne razumijemo tako da se i ja trudim ne komentirati stvar o kojima ne znam dovoljno.
Jer postoje stvari na koje je pametnije utrošiti vrijeme.
Postoje stvari koje zahtijevaju pažnju i moj fokus.
Postoji onih 1 000 000 riječi koje još nisam napisao, a u procesu sam.
“It’s like chopping down a huge tree of immense girth. You won’t accomplish it with one swing of your axe. If you keep chopping away at it, though, and do not let up, eventually, whether it wants to or not, it will suddenly topple down. When that time comes, you could round up everyone you could find and pay them to hold the tree up, but they wouldn’t be able to do it. It would still come crashing to the ground…. But if the woodcutter stopped after one or two strokes of his axe to ask the third son of Mr. Chang, “Why doesn’t this tree fall?” And after three or four more strokes stopped again to ask the fourth son of Mr. Li, “Why doesn’t this tree fall?” he would never succeed in felling the tree. It is no different for someone who is practicing the Way.”
—ZEN MASTER HAKUIN
Sorry, the comment form is closed at this time.