Kako učiti, dijeliti i naučiti: Mentor, vršnjak, lider
Prošli vikend sam proveo u društvu 20 ljudi. 10 ljudi koji su držali radionice uključujući mene te 10 mladih (13-17 godina) koji dolaze iz problematičnih obitelji te domova.
Program koji radimo sa njima je mentorske prirode, traje 3 godine te u prvoj godini godini uključuje 6 konferencija i mentorski odnos 1na1.
Ovo mi je definitivno bio jedan od najboljih tjedana u zadnjih godinu dana i trebao sam napraviti dobru refleksiju da shvatim zašto sam se ovako osjećao.
I tako smo i došli do današnjeg blog posta, naziva koji govori “Kako učiti, dijeliti i naučiti: Mentor, vršnjak, lider”
Vidiš, kako bi rasli i razvijali se u životu, potrebne su nam ove 3 kategorije:
- Mentor
- Vršnjak
- Lider
Potrebne su nam osobe od kojih ćemo učiti (Mentor), osobe sa kojima ćemo to proživljavati/učiti (Vršnjak), te osobe koje ćemo mi učiti (Lideri).
Pa idemo polako krenuti u svaku od njih
Mentor
Osobe od kojih ćemo učiti. Najbolji učitelji mi se nalaze na kompjuteru, u folderu pod nazivom KNJIGE. Knjige prave okosnicu mog mentorskog odnosa i učenja.
To mi je prilika da učim od najboljih na svijetu, upijam njihovo znanje isto kao da sada sjedim u prostoriji sa njima i imam razgovor.
I tako oni pišu. Pišu jednostavnim rječnikom, isto kao da sada u ovom trenutku imaju razgovor s tobom. Objasne ti to fino, divno i krasno i imaš osjećaj da poslije svakog tog “razgovora” izađeš bogatiji za mnoštvo ideja.
Neke od njih ti potpuno promijene život, sa nekima se duboko ne slažeš dok preko nekih prijeđeš kao da su potpuno nevažne za tebe. Da, isto kao i razgovor.
Iako postoji nešto što odavno želim a još uvijek nisam uspio stvoriti. To je mentorski odnos sa osobom na Balkanu.
Nekoga tko će me voditi kroz ovo dosta teško putovanje koje sam izabrao. Par ljudi je u opticaju, samo im se još trebam javiti i vidjeti kako bi sve to izgledalo.
Ne samo što ću ja dobiti, nego i kako njima mogu pomoći svojim znanjem, razgovorom i primjerom. Ova ulica, isto kao i sve najbolje ulice, su dvosmjerne.
Dokle god imaš od koga učiti, bio on živuća osoba pored tebe ili razgovor sa Markom Aurelijem koji je umro prije 2000 godina kroz knjigu, ideš naprijed. A to je ono što je važno. Da svaki dan postaješ bolja osoba, rasteš i razvijaš se.
Vršnjak
To su osobe sa kojima proživljavamo/učimo isto. Osobe koje se u ovom trenutku nalaze u istom sosu kao i ti. Koje razumiju tvoje uspjehe ali i tvoje padove, koji znaju gdje si, šta si, kako se osjećaš.
Ovdje imam puno veći krug ljudi. Ljudi koji prolaze manje više isto kao i ja.
Od “Iraca” koji imaju gore svoje borbu (Željko, Maša, Jurić) do Mostaraca, Riječana, Sarajlija, BanjaLučana, Zagrepčana, Beograđana i mnoštvo drugih.
Bio sam dosta sretan time što sam uspio upoznati pravo puno ljudi na ovim prostorima koji rade velike stvari, upiru svime što imaju i rade za dobrobit sebe i svoje zajednice.
Ovo su ljudi koji imaju svoje sposobnosti, znanja i vještine koje iako dijelimo jedni s drugima nemaju najveću vrijednost u ovom odnosu.
Najveća vrijednost ovog odnosa je potpora i razumijevanje.
Koliko god veliki umovi bili na Zapadu koji nas svašta mogu naučiti, samo onaj iz momak ili cura od 20ak godina iz država bivše Jugoslavije može točno shvatiti kroz šta prolaziš, kako se osjećaš i sa kakvim se problemima suočavaš.
Znaju te u dušu, sa čime se boriš ali i ti znaš njih. Znaš kako je raditi nešto na teškom tržištu, kako uspjeti gdje se uspjeh gleda preko oka, kako reći ne kada svi jedva čekaju reći da.
Znaju kako je kada te birokracija hoće dotući, ali isto tako kako je imati viziju za bolje sutra. Imaju sjaj u očima kada prolaze kraj problema jer ih vide kao prilike. Ne ono što jesu, nego ono što mogu biti. Vide stvari drugačije od svih ali isto kao ti.
Time ti oni postaju prijatelji, životni putnici, partneri, “Skype jarani” koje nikada nisi sreo u životu, a bliži su ti nego ljudi sa kojima živiš.
Dokle god imaš sustav podrške, tvoja ideja i vizija će opstati. Tvoj entuzijazam će biti tu a razumijevanja i podrške nikada neće nedostajati.
Lider
Vratimo se na početak priče i zadnji vikend koji sam proživio. Rad sa mladima, djecom koju toliko toga mogu naučiti.
Shvatio sam da mi je ova kategorija nedostajala čitavo vrijeme. Nedostajali su mi ljudi koje mogu toliko toga naučiti.
Možda zvuči nezahvalno s obzirom da ti svakog utorka pišem tekstove za koje smatram da te uče nečemu, ali nisam imao onaj ljudski kontakt.
Onaj osjećaj kada si u prostoriji i imaš priliku naučiti nekoga drugog one vještine koje si godinama stjecao.
Vidiš, ja sam godinama radio na konferencijama kao predavač i neopisivo sam sretan kada imam priliku voditi radionice, otvarati ljudima nove perspektive, pomagati im rasti i razvijati se, držati keynote govore i dati im priliku za bolje sutra.
Živim za takvo nešto.
Shvatio sam da zadnjih mjeseci nisam imao taj output. Nisam pronašao način na koji ću svo ovo znanje, vještine i razmišljanje prenijeti nekome kome je to stvarno potrebno.
Probao sam sa youtube kanalom ali jednostavno ne mogu izraziti svoje misli i ideje pred kamerom. Jednostavnije mi je držati govor od 30 minuta, sat vremena ili 2 sata pred publikom od 300 ljudi nego kući upaliti kameru i jednostavno ne znati o čemu ti pričati.
Kada sjednem s tobom na kavu ili kada te vidim u publici, točno znam šta ti trebam reći.
Vidim te gdje si, kako reagiraš na mene, kako ti se oči cakle ili ne cakle, kako sjediš i gdje gledaš.
Vidim tvoju reakciju na moje razmišljanje, tvoje kolutanje očima na gluposti koje radim ali i tvoj zastoj kada pričam o viziji.
Ovo je bilo to što mi je nedostajalo. Nedostajali su mi ljudi kojima ću pomagati, ljudi koje ću učiti.
Zato je prošli vikend bio tako dobar i zato će mi naredna godina biti tako dobra i sretna.
Napokon imam ljude koje ću učiti.
A ti, imaš li ti svoje mentore, vršnjake i lidere?
Do idućeg utorka
Sorry, the comment form is closed at this time.