Kako nam je kuga dala matematiku: 3 razine znanja

Jednog kišovitog jutra 1665. godine, krenuo je lik na predavanja na Cambridgeu. Došao je do vrata kad tamo jbga brate, na vratima stoji ogroman oglas “Kuga- Crna Smrt je došla po sve nas.” 

I tako se lik tužno okrenu oko svoje osi, krenu kući i zatvori se narednih godinu dana u svoja četiri zida. Nije mogao ići na faks u to vrijeme tako da nije mogao dobivati novo znanje pa mu jedina preostala opcija bila razmišljati. 

Razmišljao je i razmišljao kralj te na kraju stvorio sve stvari radi kojih su generacije srednjoškolaca mrzile sve simbole koji su išli poslije prokletog znaka f(x):

• Funkcije, derivacije, limese i integrale
• Univerzalni zakon gravitacije
• Teleskop
• Optiku
• I 3 zakona kretanja

Naravno, osoba je nitko drugi nego Isaac Newton, a današnja priča nema nikakve veze s njim. Dobro, ipak ima malo. 

Danas nećemo pričati o Newtonu, nego o tome kako je uopće došlo do toga da lik napravi inovaciju u polju do kojeg mu je bilo stalo te kako ti i ja možemo napraviti inovacije i kreacija u našim poljima koji nas zanimaju. 

Naučit ćeš kada i kako trebaš učiti, kada trebaš prestati učit i početi misliti te kako od svega toga napraviti nešto korisno za sebe i svoju zajednicu. Pa idemo s prvim korakom. 

Uči! Da ne moraš kopati kanale

Znaš li da postoji 4 razine čitanja? Koga boli đon što postoje 4 razine čitanja kada ti s lakoćom čitaš ovo. Ali da ti ja napišem 你检查翻译的意思了吗, onda bi stao i rekao koji kurac Bruno. 

Prva razina čitanja je elementarna razina.

S njom raspoznaješ ove crne mrlje na ekranu i one se pretvaraju u smisao u tvojoj glavi. To je ono što nas uče u školi od prvog dana i to je potrebno da bi mogli bilo šta naučiti. 

Ali iduće razine su one gdje učenje stvarno počinje. 

Druga razina čitanja je inspekcijska razina. 

Na inspekcijskog razini ti prelistavaš članak ili knjigu i čitaš podnaslove da vidiš je l’ se isplati ovo uopće čitati. 

Upravo kao ovaj članak– otvorio si ga pa preskrolao od vrha do dna, vidio slike i podnaslove i skontao da hajde možeš uzeti 5 minuta od utorka i pročitati Brunin osvrt na 3 razine učenja. 

S ovom razinom čitanja ti ne čitaš detaljno, već samo prelistavaš i skrolaš kako bi prvo vidio je l’ to vrijedi čitati (kao ovaj članak o Mozartu), a drugo kako bi napravio određeni okvir u glavi oko informacija koje ćeš upiti. Nisi otvorio ovaj članak ne znajući o čemu se točno radi, već si otprilike već imao napravljenu mapu za ovaj članak u svojoj glavi: 

C:\User\PC\Desktop\NoviUtorakNoviTekst\OsobniRazvoj\NeštoOkoUčenja

Nakon što si napravio mapu u glavi za informacije koje će doći, onda slijedi treća razina čitanja: Piše li Bruno gluposti ili je ovo istina?

Treća razina čitanja je analitička razina.

Ovdje ti samo ne upijaš informacije, već krećeš razmišljati o sadržaju kojeg unosiš u svoju glavu pa postavljaš pitanja poput toga jesu li ove rečenice istinite ili su puko nabacivanje i sranje (analiza validnosti informacija), jesu li ove rečenice gramatičke točne (nisu), dobre i ispravne (analiza stila), jesu li ove rečenice sukladne polju unutar kojeg se piše (nećeš isto analizirati znanstveno djelo i Sumrak Sagu).

I poslije ove postoji još jedna razina koja ti stvara milijune raznih konekcija u tvom mozgu i daje ti materijal s kojim možeš biti kreativan i originalan. 

Četvrta razina čitanja je sintopijska razina.

Recimo uzet ćeš temu menadžmenta i ljudskog ponašanja i onda ćeš kao svaka dobra osoba krenuti od određenih autora koji ti govore da ljudi baš i ne vole raditi, da ih je potrebno kontrolirati dok rade kako ne bi zabušavali, kako ljudi bježe od odgovornosti te kako se odluke trebaju sakrivati od radnika jer oni traže samo sigurnost i kompletno su nesposobni donositi samostalne odluke na poslu. 

Onda ćeš proučiti i iščitati desetke knjiga koje ti na validan, znanstven i utemeljen način objašnjavaju zašto se ljudi ovako ponašaju, počevši od biologije do evolucijske psihologije i sociologije i mislit ćeš da znaš polje menadžmenta izuzetno dobro.

I tu nam u igru ulazi sintopijsko čitanje koje ti govori da kada ideš obrađivati i učiti o određenoj temi, da moraš uzeti u obzir razne poglede prema toj temi. Ne možeš samo znati jednu stranu priče u dubinu i onda reći da znaš sve o toj temi– to bi bilo isto kao da u sudnici imaš praaaaaaaavo dobrog odvjetnika s jedne strane, a da s druge strane uopće nemaš odvjetnika. 

Sve ovo gore što sam pričao o menadžmentu, a kod nas smatra zakonom i apsolutno jedinom istinom, je samo jedan pogled na menadžment i zove se McGregorova Teorija X. 

Ali naravno, postoji i drugi kamp koji polazi od pretpostavki da je rad ljudima prirodan i prirođen, da su ljudi sposobni sami se orijentirati i usmjeriti, da traže odgovornost te da samostalno mogu donositi dobre poslovne odluke u firmama. Ovo se u menadžmentu zove McGregorova Teorija Y, a firme koje imaju ovakve politike i često implementiraju samoupravu zaposlenika su uspijevale u Senegalu, Bugarskoj, Mađarskoj, Kazahstanu, Bangladešu, Pakistanu i u Zapadnom Svijetu. 

Tako da kada učiš nešto, čitaj razne perspektive gledanja na istu temu. Ako učiš o ekonomiji, čitaj ono što su o njoj pisali Marx i Engels s jedne strane, ali i Adams i Ricardo s druge strane. O razvoju kompetencija od Epsteina (generalist), ali i od Ericssona (specijalist), o sportu od Tigera Woodsa (samo jedan sport od što ranije dobi), ali i od Rogera Federera (više sportova pa kasnije opredjeljenje). 

E, ali kada si dobio potrebne informacije, onda je vrijeme da staneš i prijeđeš u Fazu 2. 

Šta radiš? Ništa, samo razmišljam

Kad si dobio informacije koje su ti potrebne da bi mogao uopće razmišljati o određenom polju interesa, onda je vrijeme da se odmakneš od svih novih informacija i “inkubiraš” to znanje. 

To znači da trebaš prestati uzimati nove informacije i pustiti da ti sve ovo što si naučio legne fino u glavu i da se poveže i integrira s tvojom točkom gledišta i perspektivom prema životu. 

To što je netko tamo nešto stvarno dokazao, pokazao i napisao, ne znači da je to za tebe istina ili da to uopće vrijedi za tvoju životnu situaciju. 

Informacije su ti kao dobar saft– da bi bile dobre, moraš ih pustiti da se krčkaju na laganoj vatri duži period vremena. 

Ni Newton ni Einstein nisu napravili svoje inovacije dok su učili jer su tada sav svoj fokus usmjeravali… pa na učenje. Njihove inovacije su došle dok su bili opušteni i nisu naprezali svoj mozak novim znanjem, već su provodili vrijeme razmišljajući– Newton u svojoj sobi, a Einstein u patentnom uredu koji je bio tipa ala javna uprava kod nas– puno kave, malo trača, ništa posla. 

Zato ti najbolje ideje padnu napamet kada se tuširaš, kakiš ili se voziš busem– tada ti mozak može otići na pašu i jednostavno razmišljati.

Nakon 115 pročitanih knjiga u zadnje 3 godine mi nije potrebno čitati još 50 novih knjiga, potrebno mi je vremena da razmišljaj o pročitanom i stvorim nova znanja s tim. Potrebno mi je vremena da mozak skonta kako će povezati te informacije s mojim unikatnim životnim iskustvom i perspektivom prema životu. 

A tek kada se to dogodi, dolazi do inovacija i rješavanja problema u svim poljima koja postoje oko nas, od biologije, kemije i fizike, pa do agronomije, WC šolja i online kupovine. I tu dolazimo do treće faze. 

Napravi nešto

Kada je Newton prvi put napisao tri svoja poznata zakona kretanja (3 Newtonova Zakona), on ih je odnio u britansku znanstvenu akademiju kako bi ta 3 zakona napravili u knjigu, tiskali i podijelili po čitavom Britanskom Carstvu. Međutim, Ured je te godine već odlučio to uraditi za knjigu o ribama iz Temze pa nije bilo dovoljno para za Newtonove zakone. 

Newton je to ostavio u svojoj sobi, a prijatelj (Stukeley) koji je došao u posjetu jednog dana je ugledao zakone u knjižici, ukrao knjižicu i objavio ta 3 zakona pod svojim imenom. Tek 10 godina kasnije kada su Stukleya pitali pitanja o zakonima na koje nije imao odgovor je priznao da su zakoni zapravo Newtonovi. 

Newton je tek tada dobio priznanje za svoje rad, a do tada nije uopće znao da je Stukeley preuzeo njegov rad i objavio ga kao svoj jer je bio zauzet kreiranjem optike, prizme i spektra svjetlosti (yep, sve to Newton). 

Tako da sve to znanje koje si skupio te sve to razmišljanje koje si imao je bezvrijedno ako iz toga ne izađe nešto. Pa i monkovi na Tibetu gledaju da što prije izazovu Prosvjećenje kod svojih polaznika kako bi ih onda poslali u svijet kako bi pomogli ljudima– jer jebo sve to znanje i saznanja ako sjediš po čitave dane u špilji i nitko od toga nema ništa. 

Jebo svih mojih 115 pročitanih knjiga, zatvor u Turskoj, deportaciju iz Rusije, putovanja preko 20 zemalja, promjenu svijesti i stanja uma te izazove liderstva u AIESECu ako ništa ne stvorim od toga. 

Džaba ti sva pamet svijeta ako je samo tvoja i zato ja gledam barem onaj mali dio onoga što sam skontao o životu podijeliti s tobom svakog utorka. 

U riječima nekog velikana, znati a ne činiti je isto kao i ne znati. U mom prijevodu po mostarski: 

Džaba ti znanje ako ga ne dijeliš s drugima. 

Jer samo tako možemo napraviti promjenu društva kroz promjenu svijesti pojedinca. 

Preporuka za iduće čitanje

• Kako se pripremiti za 2022. godinu
• Novogodišnje odluke, ovaj navike
• 5 prepreka kojima društvo spriječava tvoj napredak
• Zašto sam 10 godina čistio jedan običan kamen