Kako do autentičnosti u 3 koraka – 3 dio
Ako nisi pročitao prethodna 2 dijela o autentičnosti, stani, vrati se i pročitaj pa dođi opet ovdje
U prvom dijelu smo vidjeli kako postoji nešto unutar nas, onaj autentični glas kojega smo nazvali Dijete. Osvijestili smo se
U drugom dijeli smo došli do našeg autentičnog Ja, onog našeg Djeteta koje nam je reklo našu životnu svrhu i ono što trebamo raditi kako bi bili ispunjeni.
U trećem dijelu ćemo naučiti kako primjenjivati svaki dan svoje autentično JA, svoje Dijete, kako bi došli do naše životne svrhe.
E sad, ako misliš da je naš glas u glavi super razuman i da će nam točno reći šta,kako, gdje i kuda, onda si se grdno prevario.
Ako si prošao kroz prethodna dva dijela i našao svoju strast i formulirao je kroz neku rečenicu ili dvije, vjerojatno si dobio neku frazu koja izgleda otprilike ovako:
„I stand for Mostar and BiH, a place that will be changed from a constant hate, fear of „others“, disrespect and bullet holes on windows and walls to a place which will flourish with love, joy, empathy and respect by sacrificing everything including my life in achieving a better future for the people that will come after me.“
Ovo je izjava koju sam ja dobio kada sam prolazio kroz vježbu definiranja životne svrhe u Rumunjskoj na jednoj od AIESEC konferencija (zato i jeste na engleskom).
To u mojoj glavi izgleda ovako.
Kao što možeš vidjeti, ova fraza je jako dobro formulirana i definira moj smisao života, ali ono što ne radi jeste da mi ne spominje šta ja to zapravo trebam raditi kako bi došao do ove svrhe.
Pokazan mi je konačni osjećaj, ono za što stojim, ono za što se borim, ono za što dišem i radi čega postojim ali mi nije pokazano kako ću doći do toga i šta je to što trebam raditi kako bi dobio/imao/osjećao ovo.
Ono što mi imamo jeste Konačni cilj. Ono što je za nas nepromjenjivo, ono što je naš True North, ono što se neće za nas promijeniti bilo nama 20 ili 75 godina. To je to što naše unutarnje, autentično JA, naše Dijete, hoće i to je to prema čemu trebamo težiti čitav naš život kako bi našli sreću, ljubav i ispunjenost.
Najčešće naš problem zna biti i previše opcija i samim time dobijemo paralizu izbora jer ne znam koji je pravi put.
Kako bi došli do našeg konačnog cilja, potrebni su nam načinski ciljevi koji su, kako im sama riječ govori, načini na koji ćemo mi doći do našeg konačnog cilja.
Načinski ciljevi mogu biti različiti i zato i postavljamo konačne ciljeve, jer su oni i samo oni ti koji nas zanimaju i zna se dogoditi da neke načine ne možemo uopće isplanirati, predvidjeti ili uopće pretpostaviti da se mogu dogoditi, a mogu nas dovesti do ispunjenja naše svrhe.
Načinski ciljevi
Zamisli da želiš otići na koncert svog omiljenog benda koji se . Ništa na svijetu ti ne može zamijeniti taj osjećaj, ni CD grupe, ni njihova pjesma na radiju, baš ništa.
To je tvoj konačni cilj.
Kako bi poslušao svoj omiljeni bend, potrebno ti je da u petak u 20:00 sati budeš na određenoj lokaciji kako bi doživio taj koncert.
Kako ćeš se pronaći na ta toj lokaciji, potrebne su ti ulaznice za događaj.
Ulaznice možeš dobiti na različite načine:
-Kupiš iste
– Sudjeluješ na nagradnoj igri na radiju gdje pobjednika nagrađuju istim
– Sestra koja te voli zna da ti je to omiljeni bend pa ti iste kupi
– Marko, jedan od tvojih poznanika, je jedan od ljudi u backstageu i odluči te kontaktirati i pokloniti ti ulaznice
To su tvoj načinski ciljevi.
Stvar je u tome da su ovo samo neki načini preko kojih ti možeš doći do svog konačnog cilja a to je slušanje svojeg omiljenog benda na njihovom koncertu.
Postoje neki načini koje mi uopće ne možemo zamisliti te moramo biti otvoreni za iste. Postoje stvari koje se dogode nekako sasvim slučajno u baš pravim trenucima a da mi zatvorimo oči na to.
Može ti se dogoditi da nekom na ulici spasiš život te da te osoba zauzvrat provede u backstage tog benda ili da ti da karte.
Može ti se dogoditi da iste nađeš na cesti
Može ti se dogoditi 100 različitih stvari koje ja uopće ne mogu smisliti.
Poruka je da ne moraš slijepo gledati i pratiti samo jedan jedini put do svog cilja, mogu se dogoditi nepredviđene stvari koje te mogu dovesti do tvog konačnog cilja.
Ako ne dobiješ ulaznice za svoj bend preko nagradne igre, onda je samo jedan od tvojih načinskih ciljeva propao i nije ispunjen. To te tjera da pronađeš druge načine.
Načinski ciljevi nisu cilj sami po sebi, već su samo jedan od načina koji će nam omogućiti dostizanje i postizanje našeg konačnog cilja.
Moj načinski cilj- Firma koja se bavi kreiranjem sretnih radnih okruženja
Vidiš, oni koji su sa mnom proveli zadnjih godinu i nešto malo više dana i dosta dobro me znaju, su upoznati sa mojom idejom o pokretanju vlastite firme. Kako sam ja uopće došao do ovoga?
Kada bi pogledao onaj moj Konačni cilj odnosno frazu gore napisanu, vidio sam da je vlastita firma jedna od mogućnosti kojom bi mogao promijeniti grad Mostar i državu Bosnu i Hercegovinu.
O kakvoj se firmi radi? Kako sam volontirao 6 godina u AIESECu, naučio sam izuzetno veliku važnost kultura unutar organizacija/firmi te sam htio pokrenuti HR konzultantsku firmu koja bi u firmama pravila sretna radna okruženja.
Jer sretne osobe su puno efikasnije, produktivnije, imaju puno bolje prodajne rezultate i na koncu, tko ne bi volio raditi u sretnom radnom okruženju, počevši od zaposlenika do poslodavaca. Ono čime bi se ja bavio jeste kreiranjem sustava, komunikacijskim kanala i treninga kojima bi poboljšao kulturu na tom radnom mjestu do maksimuma te ostvarivanja sreće na radnom mjestu.
Previše ljudi danas isprazno radi svoj posao dok je samo malo potrebno promjene kako bi mi počeli živjeti naš posao, osjećati se prema njemu kao prema pozivu, a ne kao prema poslu. Kako bi gledali na naš rad kao na nešto što jedva čekamo, radi čega nam dolazi smiješak na lice kada se ujutro ustanemo.
To je bila moja ideja i to je bilo to što sam htio raditi. Bilo je veliko pitanje kako zapravo uraditi ovo i jesam li ja, a i tržište, uopće spremno na ovakvo nešto.
I to sam, trenutno, stavio na “čekanje” i to samo zbog jedne stvari. To je stvar koju sam bio zaboravio jednim dijelom ali za koju sam znao da ispravna. To je i u samom nazivu ovog bloga a to je da promjena društva dolazi samo promjenom svijesti pojedinca.
Zaboravio sam glavnu stvar koju sam bio radio a to je da sam mijenjao društvo ne tako što bi mijenjao sustav prvo, nego tako što bi mijenjao pojedinca i njegovu svijest prvo.
Nijedan sustav ne može pomoći ako naša svijest na razini na kojoj može spoznati, shvatiti i implementirati sustav.
Zato, kada bi se danas svi Bosanci i Hercegovci preselili u Švicarsku, a svi Švicarci u Bosnu i Hercegovinu, Švicarci bi od Bosne i Hercegovine napravili Švicarsku, a mi od Švicarske Bosnu i Hercegovinu.
Možda bi nam bilo potrebno malo više vremena, ali je neminovno da bi nam se takva stvar dogodila.
Kako bi pomogao ovom društvu, morao sam početi od osnovne, glavne stvari a to je svijest pojedinca o sebi, svojoj osobnosti i karakteru, svojoj kulturi te tek onda svom sustavu i društvu.
Radi ovog i samo ovog razloga sam trenutno stavio ovu firmu sa ciljem mijenjanja kultura unutar firmi na čekanje jer znam da je takav sustav neodrživ u ovakvome društvu te da prvo trebamo riješiti neke dublje probleme.
Vjeruj mi, ovo nije bila nimalo lagana odluka niti sam je brzo donio. O ovome sam razmišljao dugo i dugo i jela me je živog jer me na kraju ostavila izgubljenim u mojoj svrsi.
Pronašao sam je, da, ali sam izgubio način, put dolaska do nje.
Što je značilo da sam morao naći drugi put dolaska do iste i sasvim slučajno se rodio ovaj blog
Blog kao način mijenjanja svijesti pojedinca- načinski cilj broj 2
Ovaj blog je sada postao moj jedini načinski cilj dolaska do moje svrhe, do moga Konačnog cilja. Ideja o blogu je nastala sasvim slučajno, odnosno nije uopće ni bila moja ideja, kada sam napisao tekstove o Rusiji u 5.mjesecu 2016.godine, kada sam vidio da moje pisanje utječe na živote ljudi te da istima mogu pomagati ljudima.
Nakon ovih tekstova se dobro sjećam Aleme, prijateljice koju sam upoznao u AIESECu te koja mi je pomogla kada sam bio u najnižim točkama mog života, koja mi rekla da trebam napraviti svoj blog te napisati svoju knjigu.
Više puta mi je to spomenula, ali sam ja svaki put odmahivao rukom i govorio da ću otvarati svoju firmu te da se ne želim baviti pisanjem. Tek nakon što sam uvidio da firma trenutno nije stvar koja će me dovesti do moje svrhe, sam shvatio da sam čitavo vrijeme imao riješenje točno ispred nosa.
Koliko puta imamo problem čije nam se riješenje nalazi ispred nosa a mi ga ne vidimo jer smo prezauzeti gonjanjem jednog i samo jednog načina preko kojega smatramo da ćemo ostvariti svoju svrhu.
Koliko puta gledamo na sebe kao gubitnike i osobe koje su propale kada nam samo jedan od načinskih ciljeva propadne?
Padnemo ispit.
Izgubimo godinu na faksu.
Dobijemo otkaz.
Raspadne nam se brak.
Propadne nam investicija.
Koliko puta pretvorimo naše načinske ciljeve u konačne ciljeve i sebe smatramo ovakvim ili onakvim samo zato što nam jedan način nije funkcionirao.
Koliko puta zapravo naš konačni cilj, ideal osobe kakvom želimo postati, vežemo za neko izvanjsko validiranje i potvrđivanje od strane drugih i društva.
Trebamo se riješiti okova zacrtanih puteva od strane bilo koga te slušati onaj glas u nama koji nam govori što je što trebamo raditi sa svojim životom.
Za kraj ovog teksta i kraj članaka o autentičnosti ti ostavljam svoje konačne ciljeve za koje smatram da će iz mene izvući najbolje od onoga što jesam i što želim postati.
A kako doći do istih?
Ne znam, ali ću definitivno uživati u otkrivanju!
Prati i dalje blog pa ćemo zajedno vidjeti 🙂
Sorry, the comment form is closed at this time.