Jesi li bolji od drugih ljudi?

07 Aug 2018

Jesi li bolji od drugih ljudi?

Evo ti primjer zašto ljudi mrze life coachove i zašto mi se usta iskrive kad me netko prozove takvim:

Hodaš ulicom i sretneš narkomančinu na ćošku kako se trese od gladi i lošeg tripa. Pogleda te onim škiljavim očima i zatraži 27 pfeninga – jer mu taman toliko fali da kupi kašiku da se bekne crackom u venu. Normala, ti mu daš 30 feninga (jer si student) na što te on pogleda kao Mesiju s nebesa koji je došao da ga odvede u Kraljevstvo Nebesko zvano Crack Land.

Pomisliš kako si bolji od tog lika i nastaviš hodat ulicom kada se nad tobom spušta life coach da ti kaže kako nisi bolji od njega jer nitko nije bolji ili gori od nekog drugog. Onda dođem ja i razbijem stolicu tom life coachu od leđa, kažem ti da ti je sad bolje nego narkomančini u životu i sjednem te na piće da ti ispričam pravu situaciju iza rečenice “Ja sam bolji/gori od nekog drugog.”

Igraš život na većem levelu

Nitko zapravo nije gori ili bolji od nekog drugog ali da te pitam želiš li biti narkomančina iz gornje situacije ili diplomirani inžinjer, izabrao bi inžinjera. Da moraš birati između izgledanja poput Jacquesa Houdeka ili Ryana Goslinga, izabrao bi Goslinga. Da biraš između štednje 10 dana da kupiš sapun ili mogućnosti da sada kupiš kuću kešom, izabrao bi 12 kurvi u Amsterdamu.

E sad, kako onda ispada da su neki ljudi bolji ili lošiji od drugih kad zapravo ne postoji to da smo bolji ili lošiji od drugih, ili nas u to barem uvjeravaju ovi “uhvatili Boga za muda” life coachevi? Postoji samo veća ili manja odgovornost u životu čiji se rezultati vide kao pločice, pare ili diploma. Ti nisi ništa bolji od narkomančine, ali si itekako odgovorniji od njega u životu.

Jer se on sutra može očistiti od cracka i postati inžinjer, za tri godine može imati pločice kao Ryan Gosling i za 5 godina može zaraditi para da kupiš kuću u kešu.

Ljudi ne mogu biti bolji ili gori jedni od drugih, mogu samo igrati život na većem ili manjem nivou (čitaj: imati veću ili manju odgovornost). E sad, nije poanta igrati život na najvećem mogućem nivou – Elon Musk to radi a ne bi nikad htio biti u njegovoj koži. Nije fazon u tome da je veći nivo= bolji niti da je manji nivo= gori.

Ali evo šta to zapravo znači.

Sa velikom odgovornošću dolazi velika moć

Zamisli život kao igricu sa 100 levela i to se rodiš kao lik na levelu 1. Sada imaš izazove i probleme koji se nalaze na levelu 1 koje ako riješiš, prelaziš na level 2. Tada ti izazovi postanu veći i teži ali i nagrade za rješavanje istih postaju veće i primamljivije.

Što više istih riješiš, veći level postaješ, igrica postaje teža jer imaš sve veću odgovornost ali su zato i nagrade primamljivije a život zanimljiviji i zabavniji.

Lik koji radi u firmi sa 200 zaposlenika ima svoje probleme i probleme svoje obitelji – level 2 sa 2 problema
Lik koji drži tu firmu od 200 zaposlenika ima svoje probleme, probleme svoje obitelji, probleme 200 zaposlenika te probleme njihovih obitelji – level 46 sa 402 problema.

Ovaj što drži firmu ima 10 puta veću plaću nego lik što radi tu, ali ovaj ima i veću odgovornost. Jer radnik ode kući u 4 i najčešće ga boli kurac šta bude poslije 4 dok ovaj drugi mora naći posao za firmu, sređivati papire, kentrat kako da ne otpusti nikoga, kako da zaposli još ljudi, kako da poveća plaće, kako da uzdržava toliko ljudi, kako da plati kemoterapiju ženi jednog od radnika, kako da napravi jaslice za malu djecu radnika i kako da namiri 13.plaću za svoje ljude.

Radnik se zato voza u Golfu 4 a gazda u Audiju A6. Veća odgovornost, veći problemi ali i veće nagrade ako ih dobro riješiš.

Narkoman igra igru na levelu 0 jer ne može niže pasti a ti na 14. Ti si u ovom trenutku na većem levelu jer imaš određene odgovornosti koje ispunjavaš – ideš na faks, usisavaš kuću, ideš po kruh, radiš negdje part-time, polažeš ispite, ideš sa prijateljima na kave, čitaš knjige itd. Narkoman radi samo jednu stvar – drogira se i boli ga kurac za sve ostalo- nikom ništa nije dužan ali mu je zato život gdje jeste.

Možeš i gore i dole

Najgori su oni likovi koji se ufuraju da su oni sad nešto otkrili tajnu životu pa propovijedaju okolo kako bi trebalo ovo, kako bi trebalo ono (odmah me mlatni po glavi ako se ovako počnem ponašat). Jer kako god možeš otići na veći level, tako možeš sa njega i spasti.

Iako veći level ne znači bolji level, itekako je zabavniji i zanimljiviji. Jer kao što ti već znaš, raditi na sebi kako bi imao pločice daje puno više nagrada nego gutati kutiju Domaćice svaku večer uz serije na RTLu2. Ali to isto znači da te pločice treba održavati te da na istim treba raditi, odricati se puno toga drugog kako bi iste stvorio. Raditi 3 godine na svom biznisu svaku večer je naporno, ali jadati se o tome dok piješ pivu u svojoj kući na moru nije.

Upravo zato većina populacije igra život na levelima 1-9. Jer je jednostavno teško i zahtjeva puno rada a mi smo kao ljudska bića lijeni. Daj nam dovoljno i mi smo sretni – a kod nas u BiH dovoljno je “samo da se ne puca.”

Jer ako išta više od toga hoćeš, zato se treba dobro pomučiti a puno je lakše ne raditi to. Zato ljudi koje gledamo kao “bolje” nisu bolji ili gori od nas, nego jednostavno igraju život na puno većem nivou od nas- imaju veću odgovornost.

Elon Musk prekucava igricu u tom pogledu i on hoće i želi igrati igru na level 100 – šalje ljude na Mars koji teraformira kako bi gore mogli živjeti, pravi električna auta i solarne panele da spasi ovaj svijet. Većini nas, uključujući mene, to nije cilj niti imamo takvu ambiciju ali definitivno ne želimo istu igrati na najnižim levelima. Jer tu se jednostavno ne pronalazimo, hoćemo više i drukčije i zato smo spremni i raditi. Jer sa velikom odgovornošću, kako se za sebe, druge i čitavo društvo, dolazi velika moć i još veća nagrada.

Na kojem ćeš levelu igrati igricu zvanu život?

To što ja čitam 47 knjiga godišnje a prosječna osoba u BiH manje od jedne ne znači da sam ja bolji od te osobe. To samo znači da za odgovornost koju ja preuzimam na sebe, a to je Promjena Društva kroz Promjenu Svijesti Pojedinca, mi je potrebno znanje koje mogu naći samo u tim knjigama.

Ja sam odlučio igrati igricu zvanu život na puno većem nivou. Odgovornost je veća, izazovi i problemi su puno teži ali su zato nagrade neizmjerno luđe. Ali ne trebam ti ja to govoriti, ti to već znaš, samo oni life coachevi ne znaju.

E ja ću platit ovu kavu pa se vidimo uskoro.
[Ustajem s kave koju smo počeli pit na početku teksta]

Jesi li bolji od drugih ljudi?