Jel se trebaš oslanjati na tuđu milost ili svoju snagu?
Zatvorenik je radio svoju jutarnju rutinu hodanja uz ogradu zatvora i onda je opazio lokalnog mačka.
Taj mačak je bio dosta arogantan i volio je hvatati i loviti male živine koje su se motale oko zatvora. Tog jutra je mačak hodao tik do ograde i nosio malu životinju u ustima koja je ličila na bebu vjeverice.
Znaš one male vjeverice koje izgledaju preslatko da bi ih sve udomio?
E takvu jednu malu.
Mačak je došao do ograde i ispustio malu preslatku vjevericu par metara od njegovih noga. Vjeverica bi onako bespomoćno ležala, vidno ošamućena od svega. Mačak bi je onda gurnuo prednjom šapom kako bi se vjeverica probudila i krenula bježat.
Onda bi je mačak opet uhvatio u kratkom roku, nosio u ustima i opet bacio na zemlju, ponavljajući proces opet i iznova.
Zatvorenik je to gledao pola sata.
Mačak je toliko dugo mučio malu vjevericu da je jadno malo potpuno odustalo od brige za svoj život i samo bespomoćno leglo bez trunka snage u sebi.
Znaš šta je mačak uradio nakon svega ovoga?
Uzeo je malu, slatku vjevericu u usta i onda je bacio u zrak što je više mogao i dok je vjeverica padala, on bi je udarao šapom kao loptu u zraku.
Zatvorenik je tada čuo zvono koje je označavalo njegov povratak u ćeliju, tako da je okrenuo leđa mački i jadnoj, bespomoćnoj, mučenoj vjeverici.
Ali misao na taj događaj je ostala u glavi i poanta koje mu se uslikala:
“Ne postoji pravda. Postoji samo moć.”
Osloni se na svoju snagu ili tuđu milost?
Mi nismo niti mačke niti vjeverice i kod nas ljudi postoji i pravda i milost. Ali čitava situacija s mačkom i vjevericom je samo pokazala svu surovost ovog svijeta koja se često oslika i na ljudsku situaciju.
Postojala su 2 načina kako je ta vjeverica mogla izbjeći svoju sudbinu:
- Osloniti se na milost nekoga tko će je spasiti
- Osloniti se na svoju snagu i spasiti sama sebe
Ljudi se kod nas često oslanjaju na ovu prvu situaciju, vjerujući kako će ih netko spasiti iz životne situacije u koju su se nekada sami doveli, ali su nekada i dovedeni od strane eksternih faktora.
Ali samo jedna od ove gore dvije situacije je pod našom kontrolom i to je ona koja se ljudima manje sviđa:
Tvoja snaga je samo tvoja snaga i ti se na nju možeš osloniti, ali je trebaš i napraviti.
Tuđu milost je puno lakše dobiti, ali se teže na nju osloniti jer nije u tvojoj kontroli i ovisi od drugih ljudi koji će se pobrinuti za tebe.
A dosta toga u našem društvu se oslanja na situaciju gdje se traži i čeka milost u nedogled, a to nažalost poziva drugu vrstu ponašanja kod ljudi.
Defenzivno ponašanje privlači predatore i strvinare
Kada se ponašaš defenzivno i izgledaš slabo u svakom smislu, to poziva one jače bez moralnog koda da se iživljavaju na tebi. A samo pogledaj koliko je slabo naše društvo preko idućih izreka:
- Samo nek se ne puca
- Možeš kako hoćeš, ali ne i dokle hoćeš
- Ti bi radio i još da ti se plati
- Daj šta daš
Ne trebam ti govoriti da zamisliš lika koji je jak i snažan (ne mislim fizički, ali može i to), koji nema nikakvog moralnog kodeksa i vidi ljude koji ovako misle. Šta misliš kako će se ponašati?
- Meni novi Audi, a vama 500 maraka plaće…kad se sjetim
- Radi 12 sati smjene svaki dan kod mene….i još ako se nečega sjetim
- Dobar si radnik, ali eto, moram ti smanjiti plaću jer moram sebi vilu na moru kupiti.
A mi kolektivno još uvijek vjerujemo da će se pojaviti neki princ na bijelom konju i spasiti nas sve iz okova ovih beskrupuloznih ljudi.
Odnosno, mi još uvijek, kao kultura i narod, čekamo jebenu milost.
E pa ljudi, ako itko ikada dođe kod nas, to će biti zato da nam kaže da nitko neće doći. Nema Godota, nema novog Tite, nema Europe, Kine, Amerike, ili Rusije.
Nema nikoga i nema milosti. Nitko nas neće doći spasiti.
I znaš tko to trenutno jedini zna?
Ovi likovi koji se iživljavaju nad kolektivom jer znaju da nitko neće doći, nitko se neće suprotstaviti, nitko neće podići glas i onda rade sve što hoće.
Mi smo ona mala vjeverica koja čeka spas pod očnjacima životinje koja se s nama zajebaje dok netko drugi promatra sa strane.
E znaš šta ćemo mi tu? Mi ćemo se prestati oslanjati na milost koja ne dolazi i početi se oslanjati na svoju snagu. A znaš kako ćemo to? Tako što ćemo postati snažni.
Nemoj se praviti jak– budi jak
Znaš koja je najgora stvar kad si slab? Kad se počneš praviti jak bez osnove. To ti može funkcionirati sve dok ljudi misle da si jak i ne propituju to, ali čim se ta jakost prvi put stavi na test, tu se odvaja zrno od kukolja.
Ako se kurčiš po gradu da si neki borac, a u životu si jedino prebio mlađeg brata, onda će to trajati sve dok ne nabasaš na nekoga tko će prebiti kao vola.
A znaš kome će to trajati do vijeka? Onom liku koji je MMA borac pa ako ga netko testira, on svoju reputaciju brani realnom vještinom koju je naučio.
Ovo vrijedi za puno toga– možeš se praviti jak….sve dok ne dođe test i onda se vidi koliko si zapravo jak.
A za puno ljudi koji glume “mačke” iz naše priče vrijedi to da oni nisu zapravo jaki, već da postoji percepcija da su jaki. A ta jakost nikada nije testirana.
Tako je neki vlasnik kafića u Sarajevu zajebao svog konobara i nije mu htio platiti dnevnicu, a momak je fino zovnuo poreznu upravu i rekao im sve od A do Ž kako ovaj radi utaju poreza i izbjegava plaćanje na što mu je zapečaćen prostor.
Momak se nije “poklopio ušima” i otišao kući slegnutih ramena i rekao “a šta ćeš”, nego je rekao “nećeš ti mene zajebavati” i reagirao.
Jer prava snaga dolazi iz čovjekovih vještina, hrabrosti i karaktera, a ne iz njegove “priče” koja ničim nije potkrijepljena. Jer jednom kada se stvori dovoljan broj pojedinaca koji su snažni, ne čekaju milost i imaju hrabrosti odgovoriti kako treba, onda će se stvari početi mijenjati jer će ovi naši početi “okretati” po cesti i preplašeno promatrati odgovore ljudi.
Čega su se vladari bojali prije?
Kad je Machiavelli pisao Vladara, onda je iznio sljedeću stvar:
“Vladari imaju novac i moć, vojsku i utjecaj, ali jedne se stvari uvijek boje, a to je običan čovjek. Jer običan čovjek u privatnosti svog doma može napraviti i realizirati plan na kakav niti jedan vladar nigdje na svijetu nije spreman. Običan čovjek ima vrijeme, želju i hrabrost srušiti i vladara i carstvo i zato su najopasniji ljudi po kraljevstvo ne neprijatelji preko zidina, nego ljudi koji se svaki dan šetaju našim ulicama. Tako da je bolje tretirati ih dobro jer nećemo znati na šta su spremni sve dok nije prekasno, a tada se vladarima uvijek loše piše.”
Počni graditi svoj karakter i svoju snagu, razvijaj vještine i sposobnosti, nauči se suprotstaviti, zagalamiti i stajati za ono u što vjeruješ pa i kad protiv tebe stoji na prvu nepremostiva prepreka.
Jer ono što najčešće izgleda najjače se sruši kao kula od karata. A samo je pitanje– tko će srušiti prvu kartu?
Sorry, the comment form is closed at this time.