Evo u šta vjeruješ u životu
Napisao sam tekst prije nekih godinu i pol dana pod nazivom Kuhani Kukuruz. Tekst je bio o promjenama u životu, kako se većina stvari u životu mijenja samo onda kada se zasuču rukavi i uradi nešto o tom pitanju. Tu sam naveo kako se u mom životu nisu dogodile promjene koje sam htio iako sam vjerovao da iste trebaju dogoditi.
Ali jedno je vjerovati da se određene stvari trebaju i moraju dogoditi, a potpuno drugo da se te stvari uopće i dogode.
Jer ako nešto stvarno želimo, onda ćemo prevrnuti sve naglavačke da se to i ostvari. Ali ako to ne radimo, ista se promjena neće ni dogoditi. A ako su naše akcije pokazatelji naših uvjerenja, postavlja se pitanje u šta mi to uopće vjerujemo u životu.
Pričam ti priču
Mi na Balkanu smo poznati po tome što možemo puno pričati ili ti ga srati o životu. Te ovo ćemo, te ono ćemo ali kada dođe red da se te stvari urade, onda nas nema nigdje i sve nam je drugo sto puta zanimljivije.
Koliko si puta uzeo gledati najgluplju moguću seriju po 10 sati u komadu samo zato jer si imao ispit za koji si morao učiti 3 dana. Zamijeni gledanje serije sa bilo kojom drugom aktivnošću poput usisavanja (jbga, sve je zanimljivije od učenja Antičke filozofske teorije iz dosadne skripte), brisanja prašine, čitanja starih pisama ili čega god.
Jer kada naša uvjerenja dođu na “stani pani” test, mi tu najčešće zakažemo iako ćemo pričati drugima da mi to stvarno hoćemo i želimo.
Ja stvarno želim učiti i završiti faks ALI…
Ja stvarno želim prekinuti sa curom/dečkom ALI…
Ja stvarno želim pokrenuti svoj biznis ALI…
Ta jedna riječ nas ubija konstantno ALI nam s druge strane pruža mogućnost pravdanja naših postupaka jer:
Ja stvarno želim učiti i završiti faks ALI…. profesor me jedan zajebaje, lik je nemoguć.
Ja stvarno želim prekinuti sa curom/dečkom ALI… mi se volimo pa se možda situacija u vezi promijeni.
Ja stvarno želim pokrenuti svoj biznis ALI… sada nemam vremena/novca/ideju za upustiti se u takvo nešto.
Svi ove gore razlozi su validni… osim što nisu.
Jer onda ne vjeruješ u to što želiš raditi, nego samo maštaš o tome.
Pričaš priču sebi kako bi opravdao svoju trenutnu situaciju u životu, a pričaš priču nama kako te mi ne bi osuđivali za situaciju u kojoj se nalaziš. Jer većina nas želi da nam netko kaže da je naša situacija specifična, da nema šanse da možemo nešto više uraditi u njoj te da pravila koja inače vrijede za sve ostale ne vrijede za nas.
Svi hoćemo pravdanja za usrane stvari koje nam se događaju u životu.
Mnogi bi ti to i dali ali ja neću – Ja od tebe zahtijevam više, bolje i jače.
Ja od tebe zahtijevam da mi ne pričaš o svojim uvjerenjima, ja od tebe zahtijevam da mi pokažeš svoja uvjerenja.
Pokaži mi u šta vjeruješ
Jer pričati je lako – pričati kako želiš i hoćeš ovo ili ono, a još lakše naći pravdanje zašto to nešto još uvijek nemaš. Raditi za to je naporno ali znaš šta je najteže u svemu tome? Ubijati sebe iz dana, pravdajući se kako te tamo neki razlog drži udaljenim od onoga što stvarno želiš u životu. To je smrt od 1000 porezotina koju svaki dan nanosiš sebi i koja nikad neće prestati. To je level života koji se neće sam prijeći – nikada.
Pa šta onda trebamo?
Trebamo raditi na onome u šta vjerujemo. Trebamo pokazati u šta mi to zapravo vjerujemo jer samo tada naše riječi imaju težinu.
Lako je biti pošten, običan čovjek i govoriti da su oni tamo u vladi kriminalci (iako jesu). Ali tvoje poštenje nema nikakvu težinu dok isto nije testirano. Tek kada bi ti se ponudilo 100 000 maraka da uradiš neku nepoštenu stvar ili jednostavno “digneš ruku” u parlamentu a ti to ne bi uradio, bi tvoje poštenje imalo težinu.
Na muci se poznaju junaci, na životnom rubu se testiraju vrijednosti jer tada, i samo tada, one pokazuju svoje pravo lice.
Pusti šta radim, slušaj šta ti pričam
Ljudima koji govore ovu izreku treba zabraniti da pričaju. Prvo, ovo je neefikasno jer mi ljudi učimo osmozom odnosno kopiranjem obrazaca ponašanja.
Ako dijete vidi ćaću kako bije majku, iako mu ovaj isti kaže da to ne radi, velika je vjerojatnoća da će mali to raditi kada odraste.
Ako vidiš ljude oko sebe koji niti imaju snove niti žele raditi na njima, velika je vjerojatnoća da ćeš i ti isto tako odustati od njih.
Ako se ljudi ponašaju apatično i ne rade ništa da poprave svoju situaciju, velika je vjerojatnoća da ćeš i ti početi tako djelovati (i razmišljati).
Jer ono što radiš pokazuje to u šta vjeruješ.
Da ti ja pričam kako želim promjenu društva kroz promjenu svijesti pojedinca, a ne radim ništa po tom pitanju, bi li mi vjerovao ijednu riječ koju ti govorim? Normalno da ne bi. Ali kada ti prethodnih 90 utoraka pokazujem svoje uvjerenje kroz opipljive tekstove, nešto što ima utjecaja i radi neku promjenu, onda ćeš mi vjerovati.
Da ti pričam kako sa svakodnevnim čitanjem od 30 minuta možeš pročitati 50 knjiga godišnje bez da to sam radim, kakvu bi težinu imale te riječi? Apsolutno nikakvu jer bi mi se samo upitao “a zašto ti to sam ne radiš” na što bi ja imamo neki “ALI” odgovor zašto to ne radim. Ovako ti pokažem svoju tablicu svakodnevnog čitanja gdje moja riječ ima težinu.
Bježi od onih što pričaju prema onima što rade
Prije koju godinu sam bio na konferenciji AIESECa Srbije i jedan momak čije sam ime zaboravio je rekao pred nekih 400ak ljudi “Mi mnogo kenjamo a malo radimo. Ajde da zamijenimo to dvoje pa da nam se svi ovi planovi ostvare.”
Jednostavna stvar, jednostavno rečena ali rigorozno implementirana iz dana u dan postaje kamen temeljac svog životnog uspjeha. Nemoj biti jedan od ALI ljudi kojemu je vazda kriv netko drugi. Budi jedan od onih čiji rad i rezultati idu korak ispred njih.
Jer ako ne radiš to, u šta onda ti stvarno vjeruješ?
Sorry, the comment form is closed at this time.