Brate, jesi l’ se nasekirao?
Gledao sam nedavno intervju sa Martinom Mlinarević Sopta i brate, nasekirao sam se ali ne na nju nego zbog nje. Nije to ono malo kad se nasekiraš kad skontaš da ti je čarapa pukla a taman si ušao kod prijatelja u kuću.
Ovo je ono sekiranje oko onog radi čega živiš – onih 1% stvari na ovom svijetu do kojih ti je stvarno stalo – a to su za mene ovi ljudi i ovo društvo koje treba živjeti puno bolje, zdravije i poštenije.
Žena je od teksta 2013. godine o Draganu Čoviću dobila bezbroj prijetnji, kako njoj tako i njezinoj obitelji i prijateljima, imala spontani pobačaj radi stresa i trenutno se bori sa rakom dojkom- rakom kojega Kinezi zovu rak tuge i melankolije.
Ubili ženu koja je na prvo mjesto stavila sve nas pa tek onda sebe – ubili je u pojam. Jedino što je ostalo jeste da ženu bukvalno u grob otjeraju ali ona se ne da i ne treba se dati.
Svatko od nas se treba nasekirati na ove šupke gore koji rade pizdarije i tjeraju nas u sve gore i gore. Ove šupke radi kojih guzicu brišeš svojim toalet papirom u bolnici, gdje je Bijel Kruh normalna pojava za političare, gdje se djeca od 20 i kusur godina ubijaju i bacaju u rijeku pa se to pravda nekim “samoubojstvom,” gdje nemaš izbora u gradu već 10 godina jer se ne mogu (neće) dogovoriti kako brojati glasove.
Sad kad si se dobro nasekirao (barem ja jesam), evo šta možeš uraditi po tom pitanju.
4 opcije
Jedan pametni čikica Alber Hirschmann je napravio način rješavanja šugave situacije i ona je sljedeća
Kada ti je situacija šugava, a prema gore navedenom i više nego jeste, onda imamo ove 4 opcije. Da ne bi ovo ostalo samo na nekoj (šugavoj) teoriji, evo kako to u praksi izgleda- i to u praksi kod nas.
1. Exit (odlazak)
Kada si nesretan situacijom, jednostavno se od iste odstraniš. Nevažno je ovdje je li ovi ljudi idu u Njemačku i Irsku kao ’60-ih trbuhom za kruhom ili jednostavno zato što im je pun kurac svog sranja koji se radi u državi. Isto tako ako si u nesretnom braku ili šugavom poslu, opcija koju ljudi često urade jest da samo odu.
Ovdje mijenjaš tu situaciju ali je ista na štetu organizacije (države).
2. Neglect (Zapuštanje)
Uhljebi i “Ne može se ništa ljudi.” U ovoj situaciji izgubiš (ili uopće nemaš) vjeru da se išta može promijeniti i onda masovno smanjiš svoj trud. Odnosno radiš taman toliko da ne dobiješ otkaz ili da te žena ne napusti ili odbijaš glasati jer “su svi isti.” Apsolutno razumijem ove ljude i njihove motive ali nemam ni trunke poštovanja prema istima.
Ovdje ne mijenjaš tu situaciju i to pravi štetu organizaciji (državi).
3. Persistence (Upornost)
Ovaj blog je komotno mogao ići u ovaj gore 4.kvadrant ali s obzirom da se ovdje radi o promjeni stanja u čitavoj državi, stavio sam isti u ovaj donji kvadrant.
Realno, ako nastavim ovim intenzitetom i skalom, uspjet ću promijeniti državu za nekih 175 godina a to mi je predugo čekati. Tako da ću morati radit puno više ne blogu, puno ga bolje reklamirati i pronalaziti puno više ljudi koji će isti čitati i onda djelovati tako u društvu. Iako blog trenutno pomaže 25 tisuća ljudi koji isti čitaju, kada se gleda na skali države, isti je irelevantan i zato se nalazi u kvadrantu upornosti.
Kod upornosti, jednostavno stisneš zube i pretrpiš određeni period vremena dok u tajnosti kreiraš nešto što će ti pomoći kasnije da promijeniš status quo poput ovog bloga, knjiga koje čitam, mreže utjecajnih ljudi koju kreiram i financijskog zaleđa kojeg pravim.
Ovdje ne mijenjaš trenutnu situaciju (jer ne možeš) ali je ovo dobro za organizaciju (jer pripremaš “polje” za kasniju promjenu).
U trenutku kada si spreman i kada možeš napraviti promjenu, onda kreneš u kvadrant 4.
4. Voice (Drekni!)
Ne znam koliko si upućen u to da već dobrih mjesec dana traju mirna okupljanja ljudi na Trgu Krajine u Banja Luci radi pogibelji (ubojstva) mladića Davida Dragičevića. Ukratko rečeno, momak je ranije imao problema sa nekim gradskim bajama i fakinima i oni su mu se odlučili “osvetiti.” Uhvatili momka pijanog nekad oko 3 ujutro, prebili ga na mrtvo ime i bacili sa mosta u rijeku Crkvenu.
Službeni policijski izvještaj na sve ovo glasi: David je narkoman, provalnik i samoubojica i nema elemenata krivičnog djela u njegovom “samoubojstvu.”
Narod je na ove notorne laži popizdio, nasekirao se i naravno prosvjeduje u broju od 10 000 ljudi i više na Trgu Krajine. Dodik kao Dodik govori da su to rušitelji Republike Srpske i ostala izdrkavanja, a ministar policije hoće tužiti Slobodana Vaskovića jer čovjek piše o ovome.
Narod se skupio
Ne samo da ove ljude u vlasti boli kurac za momka, nego još imaju muda (obraza nemaju) da se bahate i ponašaju kao da nemaju apsolutni nikakvu odgovornost. Ali narod se nasekirao i ne staje- iz dana u dan prosvjedi trajui neće stati dok se pravda ne zadovolji i krivci ne privedu. Nitko ne zna koliko će to trajati, ali jedno je samo sigurno a to je da ovi ljudi neće prestati prosvjedovati sve dok se pravda ne sprovede.
Ovo su 4 opcije koje postoje i koje možeš uraditi, ali znaj da granice među istima nisu konačne. Brate, ovo je fluidno. Možeš dreknut pa skontat da te nitko ne jebe ni 5%, pa onda stisnut zube i pripremit situaciju upravo za iduće drekanje koje će biti milijun puta jače i, na koncu, efikasno. A upravo takvo nešto je napravila Carmen Medina.
Priča o Carmen Medini
Ova ženska ti je počela raditi za CIA ranih ’90-ih godina i nakon 3 godine je skontala da je način dijeljenja informacija unutar agencije i sa drugim agencijama katastrofalno loš, spor i neefikasan. Ljudi bi donosili papirne izvještaje koji bi se onda trebali kopirati i slati tajnim putevima drugim agencijama i agentima na terenu.
Ovo bi trajalo po 100 godina i radilo se tako sporo jer je, jebiga, bio veliki rizik od curenja informacija i sve se trebalo raditi itekako pedantno.
Njezin prijedlog? Koristiti ćemo Intelink, klasificirani i zatvoreni internet tajnih službi i agencija. Normalno da su svi odmah odbili njezin prijedlog jer su informacije bile krucijalne po život ljudima a njezinim prijedlog bi sve informacija bile na istom mjestu što bi curenjem dovelo do katastrofe. Na skali od 1-100, šef joj se nasekirao 970.
Ovaj prijedlog je bio u rangu kao da promoviraš veganstvo u Hercegovini– tako da se Carmen sjebala i skontala da “nema ništa od ovog.” Posvađala se sa svojim nadređenima i onda se premjestila na neki šugavi posao u administraciji jer je samo tako mogla ostati u CIA-i.
Međutim ona je skontala da je izgubila borbu, ali ne i rat. Gradit će svoju reputaciju iz godine u godinu i kada dođe na utjecajnu poziciju, opet će predložiti istu ideju.
10 godina kasnije, sve službe su prihvatile njezin prijedlog.
2008 je taj sustav pomogao spriječiti teroristički napad na Olimpijske igre u Pekingu, identificirao teroriste u Mumbaiju te prikupio 1.6 milijuna dokumenata od raznih sigurnosnih službi radi čega je sustav dobio Sigurnosnu Medalju Službe Americi- ekvivalent toga u Americi jeste kao da te Papa proglasim svecem.
Dobro iskoristi svoju nasekiranost
Ako sad ne ide, jebiga onda- ići će nekad kasnije. Carmen je probala jednom pa nije uspjelo pa je skontala da treba raditi kroz sustav i uzeti puno duži put, ali da će isti kasnije isplatiti.
BiH je ista takva -mi često puta izgubimo bitku sa ovim guzonjama s vrha jer jednostavno sada nismo spremni na takvu borbu ali ne znači da kasnije nećemo biti. Sada gradi sebe i sve oko sebe, pripremaj se, rasti, gradi se kao čovjek. Nađi istomišljenike, prijatelje, utjecajne ljude i pripremi se.
Priča Martina o tome kako se sve to u društvu rasipa i osipa, kako je ljudi koji prave nešto sve manje i manje.
Ja sam ovdje da ti kažem kako to nije istina, kako nas je sve više i više koji se tiho pripremamo.
Jer uskoro će doći vrijeme kada ćemo ti i ja biti dovoljno jaki, sposobni i spremni da podignemo glas, dignemo sa stolica ove debile koji nas vode u propast i napravimo promjenu.
Taj dan sigurno dolazi a pitanje samo ostaje – hoćeš li ti biti spreman za njega?
Sorry, the comment form is closed at this time.