7 stvari koje te škola morala naučiti o životu a nije – Bruno Boksic
349937
post-template-default,single,single-post,postid-349937,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

7 stvari koje te škola morala naučiti o životu a nije

I ptice na grani znaju da nam škole i fakulteti ne valjaju. Mi često žugamo i govorimo protiv istih, ali kada točno pitamo ljude šta to nas škola i fakultet ne nauče, onda dođemo do zastoja.

Najčešći komentari su da nam škola ne osigurava zaposlenje što je istina, ali to je samo jedan od faktora. Istina je da nas škola ne priprema za život. A kakav život i šta to točno znači pročitaj kroz 7 stvari koje te škola morala naučiti o životu a nije.

 

1.Ljudi su emocionalna, a ne logička bića

škola

Ovaj srednji sve zajebao

 

Naš mozak se sastoji od 3 dijela:
Reptilski
Limbički
Neokorteks

Limbički odnosno emocionalni mozak donosi odluke u životu, a ako želiš znati više o ovome, predlažem ti knjigu Kahnemana i Tverskog “Misliti, Brzo i Polako.”

Ovo se nikada nije spomenulo u školi, a glavna je stvar koju moramo naučiti kako bi dobro živjeli. Imaš dva čikca, Kahnemana i Tverskog, koji su jedini psiholozi koji su dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju, i dobili su je na osnovu toga što su dokazali da su ljudi iracionalna bića pa i kad su pare u pitanju.

Mi smo emocionalna bića koja potkrjepljuju svoje odluke raciom odnosno logikom i što prije ovo shvatiš, prije ćeš razumjeti svijet i ljude oko sebe. Prvo emocija pa onda logika.

Ne biraš najbolje auto (najekonomičnije i najsigurnije), nego ono koje najviše “voliš.” Ne biraš najboljeg muža za sebe, nego onog kojeg slijepo voliš i bez kojeg ne možeš. Biraš ime djeteta prema onome što ti se sviđa, a ne prema logici (kratko ime koje se najlakše izgovara i piše).

Posao dobiva ona osoba koja ti najbolje “legne,” određenu ocjenu na faksu ili u školi ona osoba koja se na određeni način “dokazala” profesoru, ideš na kavu ne gdje ti najbolja kava nego gdje se najbolje “osjećaš.”

Grad Mostar nema izbore ne zato što nema rješenja (preko 60 prijedloga rješenja statuta), već zato što se isto ne želi pronaći – BiH je u kurcu ne radi logike našeg sustava, već zato što se ljudi mrze i vlada nepovjerenje među istima.

Mogao bi ovako do preksutra ali shvaćaš što hoću reći. Većina odluka oko nas (99%) je donesena na osnovu ljudskih emocija i što prije to shvatiš, prije ćeš skontati kako svijet funkcionira. Ovo se odnosni na prijateljstva, ljubavni život, poslovni život, pisanje CVa, pregovaranje, nagovaranje ljudi na sve i svašta, manipuliranje, bukvalno sve što se ikada radi u životu.

 

Ovo nam je osnova za sve točke koje ćemo kasnije spomenuti i ima ogromnu važnost kao u tekstu, tako i u životu.

 

2.Kako se prodati/napisati CV

Tražimo mlade i ambiciozne ljude da rade za 450 maraka mjesečno

 

Sve što mi radimo u današnjem svijetu jeste da prodajemo nešto.

Ako hoćeš zbariti onu curu prekoputa tebe, ti realno prodaješ sebe njoj (vrline, snage, karakter itd.).
Ako hoćeš posao, ti prodaješ sebe poslodavcu.
Ako hoćeš da ti majka da petaka za kavu navečer, ti prodaješ sebe i svoje razloge majci.
Ako hoćeš dobiti peticu u školi, ti prodaješ svoje znanje profesoru.

A kako se mi to točno prodajemo?
Opet točka 1, sjeti se. Mi smo iracionalna i emocionalna bića.
Znači prvo trebaš početi od toga da kod ljudi potakneš emocionalnu reakciju a ne logičku reakciju i evo ti primjer predstavljanja na dejtu.

“Ja sam ekstremno bogat.”
“Imam ogromnu kući i vozim skup auto.”
“Znam puno poznatih ljudi.”
“Na TVu sam često što je dobro jer izgledam sjajno.”
“Dobro mi je u životu i baš mi ide.”

Ovo gore izgleda baš sranje i odmah bi se riješili lika. Ali gledaj sada istog lika s istim informacijama, ali s drukčijim predstavljanjem.

“E znaš šta mi se sviđa u mom životu? Svaki dan kada se ustanem iz kreveta, idem raditi ono što volim. Imam priliku inspirirati ljude da pronađu svoju inspiraciju i to je daleko najbolja stvar na svijetu. U stvari, najbolje je to što istražujem različite načine kako to uraditi i to je super zabavno. I vjerovala ili ne, uspio sam to unovčiti i zaraditi dosta novca od toga. Od toga sam kupio veliku kuću i skup auto. Taj posao mi je omogućio da upoznam mnoge poznate osobe i pravo sam često na TVu- što je zabavno- jer dobro izgledam. Izuzetno sam sretan što imam priliku raditi ono što volim u životu i baš mi je dobro u životu radi toga.

 

A ako imaš još problema s ovim, preporučujem ti Martininu Facebook grupu gdje ljudima besplatno pomaže tako što im poboljšava CV.

 

3.Kako ekonomija funkcionira

Ja tebi jabuku
Ti meni pare

 

Evo kako ti i tvoj CV funkcionirate u ekonomiji.

Ovdje ću samo pričati o mikroekonomiji. Makroekonomijom se bave samo ministri, državnici, teoretičari zavjera i neradnici koji pričaju o tamo nekome tko im ne da se obogate.

Kako funkcionira ekonomija:

Ljudi imaju problem.
Problem se treba riješiti.
Ti riješiš problem.
Ljudi ti zahvale tako što ti plate.

Eto kako ekonomija funkcionira. Samo što ne funkcionira ovako.
Šta bola Bruno? Ovo gore je potpuno logično.
Jest logično, ali pogledaj točku 1. Mi smo iracionalna i emotivna bića pa u igru dolazi povjerenje (emocija).
I evo kako izgleda ekonomija.

Ti daješ vrijednost ljudima (kakva god ona bila).
Ljudi uzimaju tu vrijednost.
Što više uzmu te vrijednosti, više te upoznaju i stječu povjerenje u tebe.
Što ti više vjeruju, više kontaju da ih nećeš zajebati.
Pošto su već uzeli toliko toga od tebe (svu onu vrijednost koju si im dao), onda ti nekako moraju to vratiti.
Vrate ti to tako što kupe nešto od tebe.

Prije povjerenja, i da imaš nešto što 100% rješava njihov problem, svakoga realno boli kurac za tebe i tvoje rješenje – nitko ti ne vjeruje.

Kao što kaže ona izreka “People don’t care what you know untill they know how much you care.”

I ovo je došlo opet iz strukture našeg mozga (ona trodioba mozga).

Nitko tebe ne zapošljava da te plaća, već da mu rješavaš problem. A nitko te neće zaposliti ili raditi s tobom ako ti ne vjeruje- iako postoje izuzeci koji samo potvrđuju pravilo.

 

 

4.Kako imati teške i otvorene razgovore

“S njom sam samo radi sisa ali joj to ne govorim.”

 

Kvaliteta tvog života se može mjeriti prema broju neugodnih razgovora koje si spreman imati. A de mi reci nekoga koga znaš tko stvarno zna voditi neugodne razgovore koji nisu dreka, galama ili “spuštanje” drugim ljudima. Ja bi ih možda mogao nabrojati na prste.

U nas je bilo kakav otvoren razgovor gdje se priča o problemima atak osobi na karakter. Što samo govori koliko smo svi jebeno nesigurni kada na i najmanju sitnicu koja nam se kaže reagiramo defanzivno level “Maginot linija.”

To je kada primamo neugodnu informaciju, ali isto tako nikada nismo naučili dati kritiku na pravi način.

Pogledaj ovaj razgovor
“https://www.youtube.com/watch?v=iRPDGEgaATU”

 

Kada ti netko kaže “Ti si glup,” udari mu šamar odmah. Ja ti dajem dopuštenje i blagoslov.
Ali kada ti netko kaže “To što si uradio je bilo glupo i nesmotreno,” onda to primi k znanju i vidi šta si točno uradio i kako to možeš popraviti.

Jer kritiku uvijek daješ na djelo, ne na karakter osobe. Tako postajemo bolji kao osobe.

E sada, davanje i primanje feedbacka odnosno sposobnost imanja otvorenog razgovora je tema o kojoj sam se raspisivao nadugo i naširoko i neću ići u detalje ovdje. Ali znaj da problemi odlaze iz života samo kada ih konfrontiraš i nikako drukčije. A razgovor je uvijek bolji od nasilja – šteta što nas škola nije ovome naučila.

 

5.Kako praviti odluke u životu

kud svi Turci tu i mali Mujo

 

Razlika između znanja i neznanja je 100 puta manja nego razlika između znanja i akcije/djelovanja. Škola te uči znanju ali ne i djelovanju.

A kada su životne odluke u pitanju, to smo najebali. Jer nemamo nikakav model koji nas uči kako raditi odluke u životu. Poanta škole nije da nas nauči informacijama, nego da nas nauči kako razmišljati. To uključuje donošenje odluka jer ono što u svakom trenutku radiš jeste da donosiš odluku.

Sada donosiš odluku čitati ovaj članak, u prošlosti si donio odluku da spavaš na satu hrvatskog ili da prekineš ili ne prekineš s onom curom, da udariš onog momka ili da zapališ onaj dnevnik. Ili da jednostavno ne učiš nego se napiješ večer prije kolokvija (često istina za mene bila).

Ali postoje modeli donošenje odluka osim onog “ubit ću Boga u tebi ako ne budeš imao petice.” Škola je možda mjesto gdje to funkcionira, ali životu nikako.

Zato najbolji učenici u školama postanu mediokriteti. Jer dok postoji sustav koji ti govori šta se treba a šta ne treba raditi, ti si dobar jer slušaš i pratiš. Život nije takav i nitko nas za toga ne priprema.

Ali postoje dobri modeli.

Već sam o njima ranije pisao, ali samo ću spomenuti ovdje value-based decision-making model odnosno model donošenja odluka prema vrijednostima. To je definitivno najbolji model donošenja odluka, a u škola to ni ne spomene.

 

6. Kako pričati sa suprotnim spolom

Jel dama za pićence?

 

Koliko je suza proliveno, krvi istrošeno, ljudi se ubilo i riječi napisano o ljubavi i nedostatku iste. A sve zato što nismo učili o ljubavi niti kako pričati sa suprotnim spolom.

“Romeo i Julija” je napisana kao satira na ljubav, Werther je uzrokovao 300% veću stopu samoubojstva kod muškaraca, Amerikanci se zajebavaju po internetu pa prozivaju likove novim Elliot Rodgerom. 

Ako si lik i dobro ti ide sa ženama, bravo – ti si jebač. Ako si lik i ne ide ti dobro sa ženama, umrijet ćeš kao djevac ili u najboljem slučaju ćeš naći jednu curu pa je oženiti. Kao što bi Thoreau rekao “većina ljudi živi život u tihom očaju do smrti.”

Ako si cura i na “lošem si glasu,” onda te redovno prozovu kurvom. Ako si cura i na glasu si kao “svetica,” tek si onda najebala jer te nadzorne kamere prate 24/7 kako bi svaki tvoj korak “grijeha” prenijele čitavom svijetu.

A kada se dođe do toga da nas se treba naučiti ponešto o drugom spolu i ljubavi, tu smo gori od ovaca koje nemaju od koga učiti. I onda ljude rade svašta jer ne znaju kako ispuniti svoje potrebe jer ih nitko nikada to nije naučio.

Koga realno u srednjoj školi boli kurac za trigonometriju, sinuse i kosinuse kad po čitave dane razmišljaš samo o njoj – škola ti je samo distrakcija tu.

Rješenje ovoga? Pa opet se vraćamo na onu prvu točku, izvorište svega, naš emocionalni mozak koji je glavni u ljubavnim stvarima. Naučiti kako mozak funkcionira i onda po YouTubeu švrljati jer od škole ovdje nema ništa (osim ukora jer si znaš već šta radio u WCu).

7. Kako ljudi uče

Samo praktično

 

Došli smo do samog kraja i zadnje točke koja nije manje vrijedna od ostalih. Ova je, zajedno sa prvom točkom, glavna stvar radi koje nam škola propada.

Kako ljudi uče? Nije tako što ih sjedneš u klupe i 6 sati dnevno im nešto ti objašnjavaš.

Ljudi najbolje i najviše uče kopiranjem ponašanja i tako što sami to urade.

Razlozi za ovo su, već možeš vjerojatno pogoditi, način na koji naš mozak funkcionira (limbički sustavu, i Bogu si mrzak) te taj što smo sto tisuća godina živjeli u plemenima pa smo se morali prilagoditi našim okruženjima. Što je značilo da moraš biti što sličniji svom plemenskom prijatelju ili si gotov.

A od koga mi realno učimo u školama i na koji način? Sjediš u klupi ili na faksu i netko ti nešto priča doktorskim jezikom umjesto da ti to pojednostavi. Ako je Hemingway mogao pisati kao da piše djeci iz 5.razreda, onda i ti to prilagodi.

Druga stvar je Feynmanova metoda.
U fizici ide Isaac Newton, Richard Feynman, Albert Einstein pa onda nekih 100 000 kilometara daleko Stephen Hawking.

E sada, šta je Feynman radio. Jedan od najvećih umova fizike bi predavao fiziku djeci i našao bi način na koji im objasniti komplicirane pojmove kroz jednostavan rječnik i razumljive metode za djecu.

Feynmanova metoda: 
1. Izaberi temu i nauči koncepte te teme
2. Ispredaji ga djeci
3. Kada skontaš gdje su ti rupe u znanju, popuni ih tako što se vratiš učenju i knjizi
4. Pojednostavni pojmove i koristi analogije koje su lako razumljive

Vodi primjerom

 

A drugi dio je o tome tko nam predaje. Gledaj, postoji izreka kod nas koji ti govori “Pusti šta ja radim, slušaj šta ti ja govorim.” E sada, da mi ne učimo kopiranjem ponašanja, to bi bilo dobro i efikasno. Međutim mi kopiramo šta osoba radi a ne šta nam priča.

Tako da kada imamo ljude koji nam govore jedno a rade nešto potpuno drugo, mi ćemo nesvjesno zanemariti to što nam osoba govori i raditi ono što ta osoba radi.

Zamislim da ti ja pričam kako bi ti svaki dan trebao čitati 20 stranica knjiga i tako bi mogao pročitati 50 knjiga godišnje.I ti kimaš glavom i onda mene pitaš “A koliko ti godišnje knjiga pročitaš?” i ja ti se nešto počnem izvlačiti. Pa ne bi me nikad poslušao dok ovako, ja sam to radim pa godišnje pročitam 47 knjiga pa onda ti vidiš to i sam počneš raditi.

Mi svi pratimo primjer, samo je pitanje kakav će primjer biti ispred nas. Mi nekoga pratimo dok netko drugi prati nas.

A ti? Kakav ćeš ti primjer biti?

Novi utorak novi tekst

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.