7 razloga zašto nikad ne trebaš odseliti od roditelja
Goran Milić je u jednoj izjavi rekao da jedina razlika između Danske i Hrvatske nisu veće plaće ili bolji život u Danskoj, već to što 40 puta više mladih u Hrvatskoj živi do 30.-te godine s roditeljima nego u Danskoj.
A tu je izjavu završio s rečenicom “Priče o uspjehu ne pišu oni koji su spavali kod roditelja do 35.-te godine.”
E moj Miliću, naravno da oni koji žive do 35.-te kod roditelja ne pišu takve priče, ali zato oni koji zauvijek žive kod roditelja itekako pišu! A 7 idućih razloga ti navode zašto se zauvijek treba živjeti kod roditelja:
1. Skuhano, oprano, očišćeno
Daj bola, gdje ima bolje od ovoga. Skuhano, oprano i očišćeno. Ako misliš da će ti žena to raditi, onda si je ili dobro istrenirao ili nemaš curu. Ovo drugu je vjerojatnije.
U majke je uvijek skuhano, oprano i očišćeno, a još ako je Hercegovina, onda ti je skuhano preukusno, oprano uvijek miriše na Ariel, a paučine nema niti iza vitrine.
Tko je toliko lud da ode od ovog?
Nitko.
Idući razlog.
bonus points: majka ti koristi i deterdžent i omekšivač
2. 2 Marke za kavu, 3 za pivu, 5 za cigare– “Sveti cener”
“Sveti cener” je pojednostavljen. Pravi “Sveti cener” je 1,5 km za kavu, 3 km za pivu i 5.50 za cigare. Morat će se dogodine pit piva od 0.33 jer ove cigare postaju skuplje nego EURO4 auto.
A kad si kod kuće i imaš pristup novčaniku roditelja, onda to izgleda gore nego kad politička stranka uđe u neku instituciju– poslije 2 sekunde unutra, ostane samo praznilo, ništavilo i pustopoljina.
Ovaj se proces ponavlja višestruko čim se namiriše koja para. Zato narod i koristi frazu “jebeš me u zdrav mozak” jer, kao i politička stranka, svako malo ulazi i izlazi, a poslije toga ne ostaje ništa.
bonus points: Uvijek je netko drugi kriv
3. Možeš uštedjeti za…motor!
Ako si se kojim slučajem zaposlio negdje (da, vi 5 koji čitate ovo,a zaposleni ste: freelanceri STOP, poduzetnici bez prihoda: STOP), onda imate priliku jednom u životu isplanirati koliko ćete para ove godine zaraditi.
Naravno, sva zarada je prihod jer je plaćanje računa i kirije samo za strance i roditelje.
A onda te pare, onih 478 maraka koje dobiješ mjesečno na lagodnom 16-satnom poslu u lokalnoj pilani, čuvaš 19 mjeseci rigorozno i onda kupiš Yamahu R1 s Pika.
Jer ća je živo’ nego Fantažija.
bonus points: štediš za “benvea” umjesto za motor
4. Najbolje je živjeti s roditeljima- pa čak i ako nisu tvoji
Punac i punica, svekar i svekrva, jetrva i zaova, svastika, plastika i “nova gimnastika” što bi Dino Dvornik otpjevao. “Roditelji” nije biološka kategorija koju si dobio. Roditelj je sociološki fenomen koji kod nas znači: Osoba koja je brine o mojoj guzici.
Kategorija “roditelj” može biti bilo tko– brat, sestra, tvoji biološki roditelji, baba i đed, svekrva, jetrva, zaova ili punac. Geografska odrednica i kategorizacija imena je nevažna, važno je samo da je uhljebistan siguran, drob pun, noge na kauču, a čarape na podu.
bonus points: imaš dvije punice jer su.. lezbijke. Pa onda živite zajedno ti, žena, punica i punica– 4 pičke u kući.
5. Tko čeka, taj i dočeka– posao uvijek s neba pada
Kad su pitali Pericu koja je definicija ugodnosti u životu, pa Perica rekao izreku koju je čuo od brata:
“Tražim posao, molim Boga da ga ne nađem.”
Svi znamo da posao uvijek pada s neba. Neka žena bila na televiziji i rekla kako je završila faks s prosjekom 10 i sada je na državi da joj nađe posao. Sjela na kauč i čeka, doći će to s neba isto kao kiša u Australiji.
Ne kaže se džaba “Tko čeka, taj dočeka.” Pa nisi vesla sisao da predaješ prijave negdje i apliciraš, svi znamo da je to sve namješteno. To sam ti rekao onda kada sam ti priznao da sam mason.
bonus points: umjesto da ležiš kući i čekaš posao, ležiš u Elektroprivredi i čekaš posao
6. Ne moraš puštati Matu Bulića “Domu Mom” nikad u životu
Priznajem. Kad god popijem i primakne se ono neko ludo doba, tamo nekad 21 navečer, opali me nostalgija za životom kod majke i onda puštam “Domu Mom” i cijepam već poderanu kućnu majicu– ne mogu si pomoć, živim 10 minute od nje.
Omiljena pjesma svih bauštelaca i onih koji su otišli trbuhom za kruhom u Švabiju, a poneki u Irsku.
Sada ima ogromnu konkurenciju u Eldinu Huseinbegoviću i pjesmi “Ako odeš” gdje ljudi pišu komentare kako slušaju ovu pjesmu u nekom podrumu u Njemačkom, gdje su zidovi zeleniji od livada, a postelje hladnije od leda.
Ako ostaneš kod kuće, nećeš nikada morati naučiti niti puštati ovu pjesmu.
Bonus points: Čim udari 2 ujutro, puštaš Nusretu Kobić i dereš se iz sveg glasa “IDEM BOSNU DA VIDIM PA SE VESELIM.”
7. Uvijek se imaš na koga derati
Znaš ono kad imaš sjeban dan? Kad te uvjeravaju da je plaća porasla za 150 maraka u 10 godina, ali ti ne kažu da je potrošačka košarica poskupila za 700 maraka? Kad ti se neki debil dere preko ceste i jebe ti mater, ili kad se neka bezobrazna gospođa dere na tebe?
E super. Onda dođeš kući i možeš se iskaliti na nekoga jer ne živiš sam. Cimer (muški) bi te vjerojatno mlatnuo po glavi, žena ti ne bi dala, ali su zato tu roditelji na koje se uvijek možeš derati.
Jer sav onaj bijes koji imaš u sebi pola života i koji se nakupio tog dana možeš na nekome iskaliti, osim na samom sebi. Jer kad si u svoja četiri zida sam, onda se najčešće taj glas okrene prema samom sebi.
Nemoj to sebi dopustiti! Uvijek živi s nekim na koga se možeš derati i bit će ti lakše, a na majku se uvijek možeš derati jer….ona je majka i uvijek će te voljeti.
bonus points: Sve što je važno na kraju je poruka Gorana Milića: “Djeco, idite svojim putem, odselite od roditelja.” na koju odgovaramo:
Bosanci: Daj ba, ne seri.
Hercegovci: Mrš! (obavezno ispljunut kad kažeš Š)
Piroćanci: ‘šukurac
Obožavatelji Dragana Marinkovića Mace: ‘boteotac
Fejk Hrvati iz Zagreba: Kaj?!
Srbi i Vučić: 你检查翻译的意思了吗
Aleksandra Nikolić Matić
dušo…krasno je a i smejala sam se.(idem reći svekrvi da mi skuva kafu)
Bruno Bokšić
Turska, 2 šećera, malo mlijeka 😛