7 očekivanja kojih nikad ne trebaš ispuniti

Definicija očekivanja= Put u pakao je popločan dobrim namjerama. 

Očekivanja drugih prema tebi ti je kao prezaštitnički orijentirana majka s djetetom– Umjesto da pripremi dijete za put, ona priprema put za dijete. Ljudi to ne rade iz loših namjera, naprotiv, misle da ti s tim rade dobro u životu. 

Ali konačni rezultat takvog pristupa je fatalan, isto kao i očekivanja koja su stavljena na nas od strane drugih. Jer tvoj život ne oblikuju političari, predsjednici i države, nego ljudi koji žive i rade oko tebe i tvog života. 

Mjesto gdje piješ kavu, prijatelji s kojima pričaš, obitelj s kojom provodiš vrijeme, partner kojem se povjeravaš, tekstovi koje svakodnevno čitaš. 

To su stvari koji najviše oblikuju tebe, a da bi spriječili to oblikovanje na štetu nas samih, moram se oduprijeti očekivanjima drugih ljudi prema nama. A od tih očekivanja, koje ljudi rade iz dobrih namjera, najgorih je idućih 7.  

1. Očekivanje da budeš “normalan” 

U Rusiji je normalno da budeš okrutno iskren prema ljudima, u Japanu da budeš pristojno tih, u Brazilu da budeš zabavno glasan, a u BiH da šutiš kao zaliven. 

Biti normalan nije univerzalna kategorija koja je svuda ista — svaka kultura i država je oblikuju za sebe. Kod nas je normalno gledati Zadrugu, raditi za 400 maraka ili se uhljebiti negdje u javnu službu, žaliti se po čitave dane i upirati prstom u svakog drugog. 

Ako to svi rade, onda je to uredu? 
Da svi skoče sa Starog Mosta, bi li i ti skočio? 

Očekivanje da budeš normalan dolazi od ljudi koji žele da se uklopiš u društvo i prihvatiš vrijednosni sistem koji dolazi s tim društvom – sa snobovima je to pišanje po sirotinji, s djecom bogataša su to boce u Ante, sa šljakerima je to rad od 6 ujutro. 

Sve što ovi ljudi žele jeste da i ti budeš dio tog društva, da se uklopiš, da budeš “normalan” za njih. 

Ali tebe se treba jebat za očekivanje da budeš normalan. 

Ti trebaš imati svoju normu– odnosno svoje vrijednosti koje primjenjuješ i svoj način i stil života. 

Tako da nemoj biti normalan, nego budi svoj– to se puno više isplati. 

2. Očekivanje da slušaš šta ti se kaže

Henry David Thoreau je rekao 1854. godine: “Sve što mi stari kažu da se ne može, ja sam vidio da se može. Stara djela za stare ljude, nova djela za nove ljude.” A onda je nastavio: 

” Živio sam nekih 30 godina na planeti i još trebam naći koristan savjet starih ljudi. Nisu mi rekli ništa i vjerojatno mi ne mogu reći ništa što ima ikakvu svrhu.” 

Većinom nam stariji ljudi znaju pričati neke “savjete” kako bi mi trebali živjeti naše živote, misleći da samo zato što imaju godine, da znaju kako bi se život trebao živjeti. 

Godine nisu bitne, bitna je kilometraža. Samo 13% ljudi do 39. godine odraste. Ima ljudi koji su mlađi od mene i čije bi savjete saslušao jer imaju veliku životnu kilometražu, dok ima starih prdonja od 70 godina s čijim se savjetom ne može ni dupe obrisati. 

Tako da ti želim reći da ne slušaš šta ti se kaže. Nemoj slušati. 

Jer svaki put kada nisam slušao u životu, dogodilo mi se nešto pregenijalno. Iza svakog mog životnog uspjeha stoji odluka da ne slušam šta mi ljudi govore da slušam. A posebno se ovdje pazi starih ljudi – ono što oni ne mogu i nikada nisu mogli radit će reći i tebi da ne možeš uraditi. 

3. Očekivanje da je život patnja 

Život jeste patnja i to je jedna od najvećih životnih istina. Ali postoji caka u svemu tome. 

Smisao života nije svaka patnja, nego samo ona koju si birao patiti.

Ja sam birao ostati u Mostaru i napraviti ovaj grad velebnim – to je moja birana patnja. To je patnja koja će mi donijeti ispunjenje u životu. 

A svaka druga patnja u mom životu je kurac – bespotrebno sranje kojeg se trebam riješiti. 

Debel si – riješi se stomaka trčanjem i teretanom
Siromašan si – otvori online biznis
Glup si – čitaj knjige 
Nemaš školu – upiši školu 
Ostavila te cura – nađi drugu 
Nema posla – stvori posao 

Život nije patnja, život je birana patnja. Razlika je jedna riječ i ogroman život. Prvi put te vodi u najusraniji mogući život. Drugi put te vodi u najbolji mogući život. 

Život nije ono što ti je dano, nego ono što napraviš od njega. 

4. Očekivanje da uvijek budeš dobar

Svaki čovjek u sebi ima ono što je Jung zvao sjenom. To su mračni i iskonski dijelovi tebe kojih se nikada ne možeš riješiti. I poanta je da ne trebaš. 

Trebaš integrirati svoju sjenu unutar sebe i puštati je van na mjestima gdje ti to svjesno hoćeš. 

Ako je samo ignoriraš i pokušavaš vršiti represiju, ona će eksplodirati. 

Znam jednog momka još iz djetinjstva kojega majka kontrolira čitav svoj život– ubila ga pojam do te mjere da momak izgleda kao jebeni zombi. Samo čekam dan kad će njegova sjena buknuti od sve te represije pa će uzet pušku i ubiti 10 ljudi. A možda i neće, možda će se samo odati alkoholu i biti svoju ženu i dijete svakodnevno. 

Sve to jer je vršena represija na sjenu čovjeka. 

Budi dobar samo onda kada istinski želiš biti dobar, a budi sve ostalo onda kad to jesi. Ako imaš sebičnu crtu u sebi, prihvati je. Nemoj je se sramiti, to je dio tebe. To je ono što tebe čini unikatnim. Prihvati to i ispoljavaj tu unikatnost u situacijama gdje misliš da je najbolje. Nekada ćeš i pogriješiti, ali to neće biti smak svijeta. Ili možda hoće ako gledamo sljedeće očekivanje.

5. Očekivanje da nikada ne griješiš ili sramotiš se

Rečenica koja je ubila najviše snova na Balkanu je “šta se bola sramotiš.” Nekada mi dođe da spakiram sve stvari, prodam ih i odem bildati desnu ruku 2 godine i onda hodam Bosnom i Hercegovinom i palim šamare ljudima koji izgovaraju rečenicu “šta se bola sramotiš”.

Da bi napredovao u životu u bilo čemu, moraš se puno sramotiti i još više griješiti. Jer ako nikada ne griješiš i ne sramotiš se, znači da nikada ne preispituješ stvari. Nikada ne dopuštaš sebi (i drugima) da posumnjaju u svoje pretpostavke i skontaju da to nije baš tako misle. 

“Ako hoćeš uspjeti u životu, moraš puno griješiti” – neki pametan lik vjerojatno. 

Napisao sam čitav tekst o sramotnim stvarima u mom životu i rado ih dijelim s drugima ljudima. Jer su upravo te sramotne stvari razlozi radi kojih sam uspio u životu. A ušutkivanje drugih ljudi na sramoćenje i griješenje dočekaj sa srednjim prstom i pokojim šamarom. 

Ako te pitaju tko ti je rekao da tako reagiraš, slobodno im reci da sam to bio ja.

6. Očekivanje da se moraš uklopiti 

Ovo je rođak očekivanja da budeš normalan. Ali zaslužuje posebnu kategoriju jer prodire dublje u pore onoga što se smatra normalnim kod nas. 

Očekivanje da se uklopiš znači ne samo da vrednuješ sve ono što ovo društvo vrednuje, nego da ne izlaziš niti jedan jedini milimetar van tog okvira. 

To je dobro za one ljude koji su mentalno bolesni i onda žele ispoljavati svoju mentalnu bolest u javnosti — razni američki “Safe roomovi”. Ali je pravo loše za bilo koga tko ne želi živjeti klasičnim balkanskim životom: 

• Oženi se do 30. sa svatovima od 500 ljudi gdje ne znaš 412 ljudi
• 2-4 djece
• Radi 8-4 50 godina, poželjno u jednoj firmi
• Kredit na kuću/stan
• Opijaj se u kafani jer ti život kurcu ne valja
• Kukaj kako nemaš para 
• Kukaj kako je država za kurac
• Kukaj kako nas masoni kontroliraju
• Nikad nemoj knjige čitati
• TEDTalk? Šta ti je to. Zadrugaaaaaaaaaaaaaaaaaa i Vijesti samo 

Pa samo otiđi na fakultet gdje sjedi 100 ljudi i kada profesor kaže na kraju “Ima li tko pitanja”, misliš da će netko podići ruku? Neće radi očekivanja da se ne sramotiš i očekivanja da se uklopiš među ljude. A svi znamo kako se ljudi ponašaju prema onima koji podignu ruku da nešto pitaju. 

Ali ti ljudi koji podignu ruku- njih ne briga što netko o njima tamo misli i kako ih gledaju. Jer oni znaju da ne žive za druge ljude, oni žive za sebe. 

7. Očekivanje da živiš za sve, ali nikada za sebe

Ajde utrči, ajde uskoči, ajde tebi je to 5 minuta, ajde ovamo, ajde tamo. Ajde u kurac. Neću ništa od toga. 

Ustajem se u 9:00 ujutro kad mi zazvoni alarm. Dobro, nekad ga snooze pa ustanem u 10:00. Operem zube, obučem šorc i majicu, uzmem laptop i prošetam do Mišića po pileći, tostiran, sa majonezom. 

Sjednem u Operu u oko 10:30, pojedem pileći, naručim kavu i krenem čitati knjigu. Onda pišem nekih sat- dva, nekada za sebe, nekada za klijente. 

Odem oko 13:30, 14 prema kući. Svratim negdje vani pojesti ili uzmem nešto za kući. Ručam, popričam s curom i odmorim do 4,5 sati. Onda krenem još malo raditi i pisati, sređivati mailove, logistiku i administraciju. Večeri su najčešće ostavljene za prijatelje i curu. 

Što ti govorim svoj dnevni raspored?

Zato da vidiš u kolikoj je kontroli moje vrijeme. Pošto kontroliram svoje vrijeme, slobodan sam živjeti za sebe. A tek kada uspiješ živjeti za sebe, tek onda možeš živjeti za druge ljude. 

Ako probaš živjeti za druge ljude prije nego što možeš živjeti za sebe, samo ćeš biti teret za ljude oko sebe. Primjer ti je lik koji napravi 4 djece, on i žena nezaposleni i žive kod roditelja u stanu od 55 kvadrata. 

Tad ne živiš za svoju djecu ili svoju ženu ili svoje roditelje, tad si samo teret za sve navedene. 

Očekivanje da trebaš živjeti za druge ljude okači o klin sve do onog trenutka do kad ne postaneš sposoban živjeti za sebe. Ovo ćeš nekada u literaturi naći kao Ken Wilberov Pre/Trans Fallacy. 

Ali ne treba ti neki fancy termin da shvatiš ovo– znaš i sam da je očekivanje da živiš za druge prije nego što si sposoban živjeti za sebe čisto sranje. Jer tako ćeš samo zajebati sebe i svoj život.

A za sve one koji bi ti rekli da su to radili iz dobrih namjera, reci im da je put u pakao popločan dobrim namjerama.

Preporuka za iduće čitanje

• Da sam fratar, ovo bi bila moja propovijed
• 7 Razloga Zašto Trebaš Postati Lider
• Sve što hoćeš u životu se krije iza jedne jedine stvari
• Imaš li muda sjediti u tišini i suočiti se sa samim sobom?