5 preduvjeta uspjeha koji su zapravo neistiniti
Otvori bilo koju stranicu vezanu za osobni ili profesionalni razvoj, biznis ili online marketing i naići ćeš na članke s istim fazonom:
Radi X kako bi postao uspješan.
Radi Y kako bi postao uspješan.
Prestani raditi Z kako bi postao uspješan.
Prije par godina sam rigorozno čitao i pratio te članke i savjete koji su se unutra dijelili. S vremenom sam shvatio da dosta njih ne funkcionira, nije prilagođeno Balkanu, ili su jednostavno neistiniti. Godine iskustva, stvarnog rada na terenu i rezultata su mi pokazale da većinu tih savjeta – koji se bacaju šakom i kapom, lijevo i desno – možemo zanemariti.
A postoji 5 stvari za koje ti kažu da bez njih nema uspjeha koje su se kroz praksu pokazale itekako neistinite.
1. Ustajanje rano
“Tko rano rani, dvije sreće grabi.”
Jest, ali samo ako kopaš njivu ili sadiš rižu. Ako živiš u digitalnom svijetu, onda nije važno kad ustaješ. Jer ako vrijedi ona da je uvijek vrijeme za čašu vina jer je negdje u svijetu 5 sati popodne, onda vrijedi i ta da kad se god ustaneš, negdje u svijet je u 5 ujutro.
Ustajanje rano ima smisla ako živiš u gradu koji nikada ne spava i pod prozorom ti 24/7 kreče tinejdžeri koji razbijaju boce i pale gume. A pošto ti koji čitaš ovo ne živiš u L.A, New Yorku ili Londonu, onda nemaš razloga tražiti taj “mirni” period kada možeš obaviti neki posao.
Odnosno, radi nečega što se zove Parkinsonov zakon, samo će ti biti još gore. Parkinsonov zakon ti govori da će se posao koji moraš obaviti rastegnuti tako da obuzme sve vrijeme koje imaš za njega. U prijevodu: ako ti je deadline za pisanje magistarskog rada 3 mjeseca, bit će ti potrebno 3 mjeseca da taj rad napišeš. Da ti je deadline 2 mjeseca, bilo bi ti potrebno 2 mjeseca da napišeš taj rad.
Ako ti stvarno potrebno još vremena, onda “prepolovi” vrijeme koje si alocirao tijekom tjedna za razne aktivnosti i tako ćeš dobiti vrijeme koje ti potrebno. Nemoj radi toga ustajati u 6 (ili u 5) ujutro jer to nije recept za uspjeh.
2. Naporan rad
Većina ljudi će se ovdje iznenaditi, ali naporan rad nije preduvjet za uspjeh. Preduvjet za uspjeh je konstantan, a ne naporan rad.
Razlika između to dvoje je višestruka.
Ti možeš tjedan dana se ubijati od posla (naporan rad) da bi na kraju tjedna vidio maleni pomak u polju na kojem želiš uspjeti. Ali taj naporan rad će nakon malog vremena iščeznuti jer ti nećeš moći održavati tu razinu rada i sav trud koji si ranije uložio će propasti.
Konstantan rad znači da ti (skoro) svakodnevno radiš određenu aktivnost tako da te ona ne iscrpljuje i omogućuje ti da nastavljaš raditi tu aktivnost u idućem terminu (danu).
Konstantan rad ti je 30 minuta, 4 puta tjedno u teretani narednih 9 mjeseci.
Naporan rad ti je 90 minuta, 5 puta u jednom tjednu u teretani i nikad više.
Rezultat ti dolazi samo od prvog, nikad od drugog.
Možeš zamijeniti teretanu s bilo kojim drugim konceptom i vidjeti da isti stoji: ljubavne veze, prijateljske veze, odnosi s roditeljima, biznis, pisanje bloga, završavanje fakulteta, itd.
3. (Ne) odustajanje
“Nikad ne odustaj, samo idi naprijed, nemoj stajati jer samo ćeš tako uspjeti!” Ovo nije recept za uspjeh, već za deluziju najčešće. Jer najuspješniji ljudi znaju od čega točno trebaju odustati ako to već ne funkcionira i to rade izuzetno brzo.
Samo tako mogu prebaciti svoj fokus na stvari koje zapravo mogu uspjeti.
Ali kako znati šta može uspjeti, a šta ne?
E tu dolazimo do razlike između razmišljanja kroz analogiju i razmišljanja kroz Prve Principe i dat ću ti jasan primjer kroz ovu stranicu.
Poanta stranice je Promjena Društva kroz Promjenu Svijesti pojedinca. Mnogi bi rekli da je to nemoguće u Bosni i Hercegovini jer… zadnjih 100 godina se ništa nije promijenilo i ovdje se stvar izuzetno teško mijenjaju— to je istina.
To je razmišljanje iz analogije— nitko to nikada nije uradio (nemamo jasan primjer) i prema tome, to je nemoguće za uraditi.
Ali kada to gledamo iz Prvih Principa— kako se radi promjena unutar jednog društva i zašto ta promjena jest ili nije moguća u BiH, onda dolazimo do toga da se promjena društva u BiH ne kosi s Prvim Principima— odnosno, itekako je moguća i ostvariva, samo to nitko prije nije uradio.
Pravilo je da ako se nešto što želiš napraviti ne kosi s Prvim Principima, da onda u tome ne odustaješ. Ali ako se nešto kosi s Prvim Principima, onda bi trebao od toga odustati jer je to nemoguće napraviti.
4. Moraš biti poduzetnik
Poduzetništvo ti može biti puno gori posao od samog posla. Umjesto da radiš od 8-4, radiš od 8-8 i imaš puno manju plaću, a puno veću brigu— zaposlenici, maleni profit, država na grbači, a jednostavno je previše odgovornosti.
Ne moraš biti poduzetnik da b bio uspješan. Posao ili poduzetništvo je samo put dolaska do tvog cilja. Ako ti želiš biti slobodan i odlučivati kako ćeš (i na čemu) provoditi svoje vrijeme, to možeš uraditi i kao zaposlenik firme. Naravno, to nije moguće u svim firmama, ali se mogu naći i one koje ti pružaju određenu fleksibilnost koja odgovara tvojim vrijednostima i stilu životu.
Jedna od mojih glavnih vrijednosti je sloboda pa mi freelancing odgovora, ali i neki mikro biznis bez zaposlenika bi također bio opcija. Imati firmu s 200, 300 ili 500 zaposlenika nije ono što se poklapa s mojim trenutnim vrijednostima i vizijom koju imam za svoj život— želim se baviti promjenom društva kroz promjenu svijesti pojedinca kroz ovu stranicu, a ne voditi firmu s toliko zaposlenika.
Jer zaposlenik takve firme ima samo jedan problem— svoj. A vlasnik te firme svoj + problem svih zaposlenika te firme.
5. Konstantna zauzetost
I najgora od svih stvari— toliko trebaš raditi da nikada ne smiješ imati vremena ni za što drugo i ako u bilo kojem trenutku ne radiš, onda znači da je nešto pogrešno. Slobodno vrijeme se gleda kao ljenčarenje jer ako imaš slobodnog vremena, onda znači da se nedovoljno trudiš.
Ovaj princip zauzetosti ili kako bi se u engleskom reklo “busywork” samo označava one ljude koji konstantno trče negdje samo da bi trčali. Jer ako taj dan nisi uradio 14 sati posla, isto kao da si bacio dan.
Ali to ti je isto kao da kreneš iz Mostara za Sarajevo. Imaš jednog lika koji ide autom 120 na sat, ali konstantno ide u krug i nikako da dođe do Sarajeva. A onda imaš drugog lika koji ide lagano 50 na sat, ali ide ravno prema Sarajevu. Usput stane na janjetinu u Jablanici i kavu u Konjicu, ali opet stigne do Sarajeva puno brže od onog lika koji ide duplo brže, ali u krug.
To što si stalno zauzet ne znači da ideš prema cilju. Dovoljno je da radiš svega par sati dnevno za svoj cilj i stići ćeš do njega.
Ovo ti govorim jer ne želim da moji tekstovi postanu oni “Radi X kako bi postao uspješan” tekstovi, nego da promisliš o tome mogu li se stvari koje čitaš primijeniti na tvoj život.
Nekima od vas ovih 5 točaka neće biti primjenjivo na život i to je ok— ovo nije dogma koju moraš slijepo pratiti, već ideje i primjer iz života koji te mogu potaknuti da razmišljaš.
A ako je samo jedna osoba shvatila nešto novo iz ovog teksta, onda sam ja korak bliži do Promjene Društva kroz Promjenu Svijesti Pojedinca.
Ana
👏👏👏
Bruno Bokšić
😁😁😁