5 neobičnih životnih lekcija koje sam naučio iz Sudokua – Bruno Boksic
352849
post-template-default,single,single-post,postid-352849,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-352165

5 neobičnih životnih lekcija koje sam naučio iz Sudokua

Ako pomno gledaš stvari u životu, možeš iz skoro svega izvući dobre lekcije. Kada sam počeo igrati sudoku, nisam to radio kako bi izvukao neke životne lekcije, već kako bi stavio mozak “na pašu” i malo odmorio. 

Ali sam s vremenom uočio aktivnosti koje se iznova događaju i primijetio moje (promijenjene) reakcije na te događaje. A prva lekcija koju sam naučio je…

 

1. Ne znaš(m) ništa raditi na početku

Kada sam tek počeo igrati sudoku, nisam uopće mogao riješiti većinu stvari i trebalo mi je puno vremena da riješim svoj prvi sudoku. S većinom stvari mi je tako u životu, a vjerujem da je i tebi. 

Ne pamtim kada sam nešto uzeo raditi da sam iz prve bio dobar u tome— zapravo, mislim da ni u čemu nisam bio dobar ispočetka, nego sam takav postao radom i trudom. Dovoljno mi je s vremena na vrijeme pročitati prve tekstove na stranici da vidim koliko sam loše pisao kada sam tek počinjao. Ili pročitati feedback iz ranih dana moje pisačke karijere koji me zakucao na pod. 

 

2. S vremenom postaješ bolji, ali još uvijek ne dovoljno dobar 

Igrao sam sudoku dosta dugo i s vremenom sam postajao sve bolji i bolji naspram početne pozicije, ali još uvijek ne dovoljno dobar. Znao sam riješiti obične situacije u sudoku, ali ako bi se našla neka situacija gdje bi morao iskoristiti neku naprednu tehniku, zapeo bi i morao odustati od rješavanja te križaljke. 

A bio bi tako blizu— ostalo bi mi riješiti možda 15 polja u sudoku (od 81) i onda bi morao sve ispočetka. Na početku mi je to bilo više “jao, tako sam blizu, a tako daleko, skoro sam ga riješio…” i onda bi morao ugasiti taj sudoku jer mi ga je bilo nemoguće riješiti. 

Kad sam tek počinjao pisati, onda je najbolji savjet koji sam dobio (i pročitao) bio taj da svaki dan pišem. Jer nakon 5-6 mjeseci pisanja, da ne znam kako pišeš, postat ćeš puno bolji— ne nužno dobar, ali puno bolji nego što si bio. 

Da bi postao dobar u sudoku kao i u životu, moraš naučiti uzorke igre. 

 

3. Učenje uzoraka i fragmentacija  

Kada sam shvatio da ne mogu sudoku riješiti tek tako što popunjavam stvari u tablici, onda sam ozbiljno pristupio svojoj razonodi. Tada sam išao na stranice poput HoDoku i Sudopedia kako bi naučio napredne tehnike koje bi mi pomogle u rješavanju sudokua. 

Kada sam svladao tehnike poput X-krila, Skyscrapera, XY lanca, Swordfisha i Golog Kvarteta, onda sam uspio svladati sudoku i na ekspert razini. 

Ali da nisam s namjerom naučio svaku od tih tehnika, ne bi imao šanse u rješavanju teških sudokua. Tek nakon što sam fragmentirao (podijelio vještinu na manje dijelove) sudoku tehnike, sam uspio savladati svaku od njih i onda ih koristiti u svojim sudoku igrama. 

Ista je stvar u životu. Pisanje nije samo pisanje— zapravo se sastoji od 4 elementa: Ideje, istraživanja, pisanja i editiranja. Ako hoćeš popraviti krajnji rezultat, onda gledaj savladati sva ta 4 elementa zasebno. Trenutno je moja rak rana editiranje na kojem trebam početi raditi, ali nikako…. 

I sve životne lekcije i vještine možeš naučiti na ovaj način: javno govorništvo— materija, prezentacija, govor. Poduzetništvo— mentalitet, feedback cycle, disciplinirana akcija. 

Sve što vidiš oko sebe možeš naučiti tako da tu vještinu ili sposobnost podijeliš na manje dijelove i onda savladaš svaki od tih dijelova. 

 

4. Razlika između 0-95% je manja nego razlika između 95-100%

Kad sam tek počinjao igrati sudoku, nisam imao pojma o tome i vjerojatno sam spadao dosta loše, vjerojatno između 0-10%. Odnosno da uzmeš sve ljude na svijetu i porediš njihovo igranje sudokua, na početku bi bio negdje među najgorim igračima na svijetu (0-10%). 

Ali s vremenom, kako sam vježbao i učio osnovne i napredne tehnike, došao sam do razine da onaj hell/evil sudoku riješim u prosjeku za 8-10 min. E sad, to me vjerojatno stavlja na dosta visoko mjesto vještine rješavanja sudokua. Zato što razlika među ljudima ispod 90% nije tako velika koliko i razlika između ljudi koji su na 90-100% vještine. 

To ti je isto 1% najbogatijih ljudi. Bliži je tebi netko tko je bogatiji od 99% svjetske populacije nego što je tome liku bliži netko tko je bogatiji od 99.5% svjetske populacije.

Usprkos tome što nam govore razni članci, magazini i gurui, mi ne moram biti najbolji u onome što radimo— možemo biti i dovoljno dobri i to je sasvim dovoljno. S malo truda možeš postati top 5-10% ljudi u svojoj branši, ali da bi postao top 1%, moraš za to krviti i živjeti to iz dana u dan. 

Da budeš fit, dovoljno je ići u teretanu 3-4 puta tjedno.
Da budeš bogat, dovoljno je imati mikrobiznis bez zaposlenih osoba.
Da igraš dobro sudoku, ne moraš naučiti svih 89 tehnika i njihovih varijacija, dovoljno je ih znati 5-6. 

S većinom stvari u životu je dovoljno biti dovoljno dobar. 

 

5. Ono što se na početku činilo nemoguće, danas ide prirodno…ako se trudiš dovoljno jako i dugo

Bilo mi je skoro nemoguće riješiti sudoku na početku igranja i nisam znao hoću li ikada uspjeti. Danas rješavam evil/hell sudoku za 10ak minuta i to radim kao iz šale. 

Ali to je bilo moguće samo zato što nisam odustao nakon 5 neriješenih sudokua i rekao “nije ovo za mene,” nego sam ustrajao, trudio se, učio i vježbao da bi na kraju postao dovoljno dobar riješiti sudoku. 

Sve životno stvari— bez iznimke— su mi išle istim redoslijedom. 

Ne znam ja ovo.
Trudim se.
Ide malo bolje.
Fragmentiram vještinu i vježbam.
Trudim se.
Postajem bolji.
Naučim napredne tehnike.
Postanem dovoljno dobar. 

Mucao sam 7-8 godina da bi prije par godina obišao pola Europe predavajući na engleskom jeziku pred stotinama ljudi, poduzetnika i investitora. Kako? Preko procesa opisanog gore.

Kada sam pokretao ovaj blog, čitalo me 28 prijatelja i par zalutalih ljudi. Danas, nakon skoro 4 godine kontinuiranog rada i pisanja tekstova svakog Utorka, čita me više od 50 000 ljudi. Opet preko istog procesa gore.

Ista stvar vrijedi i za moj freelancing biznis, socijalne interakcije, pa na kraju i moje vozačke sposobnosti koje tek sada učim u autoškoli i na koje ću primijeniti isti proces sve dok to ne savladam. 


Ne moram biti najbolji u onome što radim, samo trebam dovoljno dobar. Koliko je to, samo ja mogu znati za sebe, a ti za sebe. Tako da sagledaj stvari oko sebe, vidi šta želiš naučiti i onda počni raditi na tome. 

Na početku nećeš imati pojma, ali tko zapravo ima? Nitko. 

Ako nastaviš raditi na tome, s vremenom će ti ono što se činilo nemogućim postati prirodno. A ja se sada vraćam svojoj evil/hell sudoku igri jer tko zna kakva me još lekcija čeka u toj razonodi.

 

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.