5 načina kako biti srećković u životu – Bruno Boksic
350154
post-template-default,single,single-post,postid-350154,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

5 načina kako biti srećković u životu

E jesi mislio da je sreća čisto sreća. Nije, jer postoje ponašanja koja donose više ili manje sreće i kroz ovaj tekst ću ti pokazati 5 načina kako biti srećković u životu.

 

1. Sreća prati hrabre

Ova izreka krije puno više nego što se na prvu čini. Sreća prati hrabre nije samo neki ratni usklik koji ljudi kažu prije nego što krenu u boj ili rečenica koju kažu prije nego što skoče sa padobranom iz aviona.

Sreća prati hrabre se odnosno na cjelokupan život. Sve što tebe dijeli od tvog savršenog života su odluke koje moraš uraditi u narednih par mjeseci i godina. Neke od njih su lagane, ali većina tih istih su teške odluke a za te teške odluke je potrebno itekako puno hrabrosti.

Želiš prekinuti sa curom jer jednostavno znaš da ona nije prava. Onaj koji je prekinuo pa kasnije našao pravu je bio hrabar prvo pa ga ja zato pratila sreća.

Onaj lik tamo što ima svoj biznis, kuću na moru i vilu na Barama ima sreće, ali je prvo imao hrabrosti dati otkaz na poslu i uputiti se u poduzetničke vode.

Onaj neki tamo se odvažio pokrenuti blog i reći svijetu šta misli pa ga je kasnije počelo čitati 20 000 ljudi.

Sve što dijele ove ljude od tebe nije nedostatak straha, već hrabrost djelovanja unatoč strahu. Ovi ljudi i dan danas osjećaju strah ali su jednostavno promijenili svoj odnos prema njemu. To što isti postoji, ne znači da nećemo djelovati usprkos njemu.

Da bi imao sreće u životu, prvo moraš imati hrabrosti a ona se očituje u svakodnevnim odlukama.
Želiš biti sretan? Budi hrabar prvo.

 

2. Sreća prati uporne

Jedna od najvećih inovacija 19.stoljeća je bio TNT, napravljen od strane Alfreda Nobela. Ali priča o nastanku istog je fascinantna.

Nobel je 15 godina pokušavao stabilizirati nitroglicerin, eksplozivnu smjesu koja je bila visoko nestabilna. Stabilizacijom istog bi se nitroglicerin mogao koristi u razne svrhe, od rudarenja do oružja. Međutim raditi sa time je bilo opasno i zahtjevno te je i sam Nobel iskusio posljedice na svojoj koži.

10 godina je koristio razne kemikalije da stabilizira isti i ništa mu nije uspijevalo. Jednog dana, dok je radio sa nitroglicerinom, ga je zovnuo kolega i Nobel se okrenuo, laktom zakačio nitroglicerin i isti prevrnuo sa stola u mačji pijesak. Instant se bacio od stola, očekivajući ogromnu eksploziju. Međutim, ništa se nije dogodilo.

Nobel je sačekao malo pa onda provjerio situaciju i ustvrdio da sastav istog stabilizira nitroglicerin – odnosno pijesak služi kao stabilizator nitroglicerina.

Kakav srećković, je l’ tako?

Jest, ali u kurcu. Čovjek radio 10 godina, pokušavao stabilizirati nitroglicerin dan i noć i onda, sasvim slučajno, to mu pođe od ruke jednog dana.

Koliko ovakvih priča znaš, od Edisona i žarulje do tamo nekog lika koji je iz siromaštva postao milijunaš? Na tisuće. Zato što sreća prati ljude koji su uporni, koji ne staju i ne odustaju. Jebiga, nekad je taj put dosta zamagljen ali ako nastaviš raditi na istom, posložit će se to.

 

3. Sreća nije “Sreća” nego priprema

Koliko ti se puta dogodilo da zajebeš date, intervju za posao ili utakmicu samo zato što se nisi dobro pripremio.
A onda, kada je najviše trebalo nisi imao “sreće” (gledam u tebe, Modriću).

Prije 1800 godina jedan je čikica rekao da se sreća događa kada se sretnu priprema i prilika – ako se nisi pripremao, nećeš ni imati sreće.

Bila mu teška pitanja na ispitu (nisi dovoljno učio).
Prišao joj ali imala neki “kuja” stav (nisi dobro procijenio šta reći).
Prepao se na pozornici pa zajebao prezentaciju (nisi vježbao kod kuće).

Ovih primjera ima napretek – ono što moramo gledati je pripremu koja je se nalazi u pozadini nekog događaja kojeg okarakteriziramo kao sreću.

Za osobu koja je sretna, taj događaj je prirodno stanje stvari jer se to moralo dogoditi kad-tad. Za promatrača, to izgleda kao sretan trenutak.

Zamisli da ne znaš kako se pilići rađaju pa vidiš odjednom kako puca ljuska jajeta i izlazi pilić – ČUDO NEVIĐENO; kakva sreća. Ustvari, pilić je rastao i rastao unutar jajeta i kada je izrastao toliko da ga ljuska nije više mogla držati, ista je pukla.

 

4. Sreća ovisi od perspektive

Stvar sa srećom je da ne znaš je li dobra ili loša…sve dok ne ubaciš neku perspektivu tu. Evo, Modrić preksinoć promašio penal – za Hrvatsku loša sreća – za Dance dobra sreća.

A ono što se zapravo dogodilo jeste da je Modrić pucao penal i da je isti promašio.
Tek kada dodaš značaj nekom događaju, tek tada možeš suditi šta to znači za tebe.

Miyamoto Musashi, jedan od najboljih japanskih samuraja je dobio stotine borbi protiv zastrašujuće jakih protivnika – neke čak i bez mača.
Kako je ono to uradio opisuje u “Knjiga pet prstenova”:

Postoje dvije vrste očiju – one koje gledaju i one koje percipiraju.
One koje percipiraju su slabe, one koje gledaju su jake.

One koje gledaju vide samo ono što je tu – protivnik ispred njega.
One koje percipiraju vide više od onoga što je tu – neporaženo čudovište koje nikada neće pokleknuti preda mnom.

Oči koje gledaju vide događaje, bez distrakcija, prenaglašavanja i pogrešnih interpretacija (gdje si čudovište, nisam te prepoznao).
Oči koje percipiraju vide nesavladive prepreke, velike probleme i snažne opstrukcije što dovodi do stvaranja dodatnih problema u borbi.

Prve oči pomažu, druge oči odmažu.

Sjeti da je najbolje i najskuplje vino na svijetu, Screaming Eagle Cabernet iz 1992 vrijedno $500 000 samo staro, fermentirano grožđe, Kobe odrezak je samo komad mrtve krave, brazilska reprezentacija jedanaest 28-godišnjih momaka sa prosječnom visinom kao zgurena baba Mara iz Donje Kladuše, a BiH mjesto gdje tako lako može doći do promjena jer svi zajedno možemo stati u jedan Rim.

 

5. Sreća zapravo ne postoji

Čitav članak o sreći a ista zapravo ne postoji – koji ti je kurac Bruno?

U realnom svijetu koji nas okružuje niti postoji loša niti dobra sreća niti sreća uopće – postoje samo događaji jer ti život ništa nije dužan.

Ernest Shackleton 1914 godine krenuo u pohod na Antarktik gdje bi sa timom od 28 ljudi prehodao sa istoka na zapad tog kontinenta – preko Južnog Pola. Prva osoba koja je to ikada uradila je bila dr. Vivian Fuchs 45 godine poslije Shackletonovog pokušaja i svega 10ak ljudi do danas.

Čovjeku brod zapne u ledu 100ak kilometara prije nego što će pristati na Antarktik. Pošto je zima dolazila a isti nisu mogli odlediti, odluče prezimiti na istom i pokušati u naredno proljeće. Došlo proljeće a s time i sjebani led koje je udarao u brod sa svih strana i uspio isti uništiti.

Ljudi se presele na veliku santu leda, nadajući se da će ih istina odvesti ili do Antarktika ili do bilo koje točke odakle mogu otići po pomoć. Nakon 6 mjeseca plutanja na ledenoj santi gdje su umalo umrli od gladi, odluče iskoristiti 3 mala broda i pokušati se domoći obližnjeg Elephant otoka.

8 dana u 3 mala broda na -20 stupnjeva dok voda i led bjesne na sve strane i gdje nema teorije da zaspeš jer si u protivnome zaleđen na smrt je izvukla sve i još mnogo toga iz ekipe. Svi prežive i “slete” na Elephant otok – koji je usred ničega gdje osim leda, vjetrova od 150 km/h i gole obale nema ništa.

6 ljudi odluči sa tog otoka otići malim brodom do luke otoka Južne Georgije koja se nalazi 1300 kilometara sjeverno. Između tog malog broda i Južne Georgije stoji najgori oceanski prolaz na svijetu – Drakeov prolaz – gdje valovi dosežu 40 metara a vjetrovi pušu 100km/h kontinuirano.

13 dana kasnije, ljudi dođu do Južne Georgije ali radi velikih oluja pristanu na pogrešnu stranu otoka – sada imaju opciju putovati 200 kilometara oko otoka brodom ili ići pješke 37 kilometara preko otoka.

Normala, odluče se ići pješke preko otoka koji nitko nikada nije pješke prešao jer je isti bio nemoguć za prelazak – visoke planine, led, snježne oluje koje traju tjednima i rupe u glečerima su samo jedni od problema.

Shackleton sa još dvojicom likova pređe i to i dođe po pomoć kako bi spasio ostalu ekipu koja je zapela na Elephant Otoku.

28 ljudi krenulo – 28 ljudi se nakon 2 godine vratilo kući.

Je l’ to bilo sreća?

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.