5 načina kako nikad ne razviti samopouzdanje – Bruno Boksic
350783
post-template-default,single,single-post,postid-350783,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-352165

5 načina kako nikad ne razviti samopouzdanje

Fake samopouzdanje ti je kao hercegovački Mercedes. Izgleda predobro, napucano i moćno iz daleka međutim kada sjedneš u njega i upališ ga, skontaš da je uvijek na rezervi, da ulja u motoru uopće nema i da je toliko pokvaren da te ne može odbaciti ni do Mepasa. 

Većinu nas uče tom fake samopouzdanju jer je sve drukčije sramota. 

Daj da to izgleda dobro za narod, a to što smo iznutra prazni kao rezervoar navedenog Mercedesa je nebitno svima… 

Skoro svima.

Nije meni nebitno i nije tebi nebitno i upravo zato idemo danas vidjeti s kakvim nas to stvarima truju kako nikada ne bi razvili pravo samopouzdanje.

 

1. Samo slušaj

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid i dobro rasuđivanje. U toj definiciji mudrosti (koju sam prepisao s Wikipedije) se nigdje ne spominju godine. 

To je izuzetno važno kada ti stariji počnu srati o tome kako su oni mudriji od tebe samo zato što su stariji. 

Nisu.

Postoje neke stvari koje savladamo s godinama i gdje su stariji stvarno u pravu.

  • Puno je teže piti 5 noći za redom poslije tridesete godine nego u ranim dvadesetima
  • Seks nije smisao života (zamisli ovo reći muškarcima u srednjoj školi)
  • Fakultet je težak, ali “pravi” život je teži

Za sve druge stvari itekako dobro prosudi osobu koja ti govori  šta trebaš raditi, sagledaj odakle taj savjet dolazi i kakva je agenda te osobe. 

Većina starijih ljudi iživljava svoje frustracije, bolove, patnje i životna žaljenja nad mlađim generacijama. 

Kada čuješ rečenicu koja počinje s “Vidit ćeš ti kada budeš/postaneš X,” možeš komotno ignorirati ostatak iste jer je to pravdanje loših životnih odluka

Samopouzdanje se stvara tako što se sluša sebe vjerujući da ćeš znati šta je najbolji korak za tebe. Saslušaj drugoga radi informacije koju ti može reći, ali uvijek odluči za sebe. 

“Na ovome planetu živim tridesetak godina, a od starijih još čekam čuti prvi slog vrijedna ili makar iskrena savjeta. Nisu mi rekli, a vjerojatno mi niti ne mogu reći ništa korisno. ” – Thoreau bi znao reći a njega ćemo poslušati ne zato što je star, već zato što je mudar.

 

2. Nikada ne riskiraj

Sve najbolje u životu se krije iza rizika. 

Priđi i popričaj sa ženom koja sutra može postati majka tvoje djece. 
Daj broj onom liku koji sutra može postati otac tvoje djece. 
Upiši taj fakultet jer možda baš ti možeš biti prva osoba u obitelji koja će ga završiti.
Pošalji tu aplikaciju za posao jer upravo to može biti najbolje radno mjesto za tebe. 

Primjeri riskiranja su skoro beskonačni, ali primjeri ne riskiranja su stvarno beskonačni. Iza svakog od ovih gore se krije stotinu drugih koji se nisu odvažili na taj korak. 

Razviti samopouzdanje znači riskirati odbijanje, sramotu, tugu, jad, žalost, mržnju, prijetnje zbog mogućnosti prihvaćanja, radosti, sreće, uspjeha, ljubavi i blagostanja. 

Ovo drugo je uvijek vrijedno rizika ovog prvog, a u procesu svejedno dobiješ samopouzdanje….ali samo ako si spreman riskirati.

 

3. Budi uvijek na sigurnom

Nema rizika bez izlaska iz sigurnosti svoje komfor zone. Tamo jest fino, ali tamo ništa ne raste, a sve što ne raste, propada. 

Nema ništa loše u traženju sigurnosti u ovom svijetu, ali ako si stalno u sigurnosti, onda se ne možeš testirati. 

Kako postati čovjek u društvu koje od tebe ne traži hrabrost?
Kako postati čovjek u svijetu koji od tebe ne traži žrtve?

Tek sam saznao od čega sam satkan u trenutku kada sam se zaputio od kuće na praksu gdje sam deportiran iz Rusije, završio u zatvoru u Turskoj i imao nervni slom u Moskvi sve u rasponu od mjesec dana. 

Da nisam dobio samopouzdanje kroz ovo iskustvo, sigurno ne bi preživio ono što me te godine čekalo u Mostaru što je bilo puno gore od navedenog. 

Tek kada možemo testirati ono što mi jesmo na rubu svega, tek tada možemo vidjeti od čega smo satkani. 

A vjeruj mi kada ti kažem da je to uvijek puno više od onoga što mi stvarno mislimo.

 

4. Nikada ne budi sam

Ovo je najvažnija točka ka razvoju svega kod osobe. Samopouzdanje, autentičnost, životne odluke, svrha i strast su samo par krucijalnih životnih saznanja koje spoznaš samo onda kada si sam. 

Zapravo ne možeš niti razmišljati o ovim bitnim stvarima kada su oko tebe  uvijek distrakcije. Ne možeš ni saznati tko si kada je uvijek buka oko tebe. Buka djece, ljudi, TVa, laptopa, mobitela, Facebooka, Instagrama i kafane. 

Izoliraj se kako bi čuo svoj glas.
Izoliraj se kako bi se pronašao. 
Izoliraj se kako bi znao tko si kada se vratiš u društvo. 

Sve što radiš dok si sam će te učiniti kompletnom osobom. Nijedna druga osoba ti ne može dati samopouzdanje ako ti sam to sebi ne možeš dati. Nitko drugi te ne može učini sretnim dok ne naučiš sam sebe učiniti sretnim. Nitko drugi ne može živjeti s tobom dok ti ne naučiš živjeti sa sobom. 

To jeste samotan put, ali itekako vrijedan muke. 

 

5. Vjeruj da ti to ne možeš

Sve ovo drugo pada u vodu ako ti vjeruješ da ti to ne možeš. A kakvih smo se sve sranja naslušali i nagledali, nije ni čudo kako vjerujemo da ne možemo. 

Akademici šute na stanje u državi, profesori su nam meki i žive u oblacima, političari imaju svoj “5-‘iljada-maraka-onaj-drugi-je-kriv” svijet, roditelji nam spajaju kraj s krajem, prijatelji su nam odselili u Irsku i Njemačku, a mi pokušavamo naći posao gdje bi nam dali 800 maraka, socijalno i zdravstveno. 

Na sve ovo nam trebaju muda i ludo samopouzdanje kako bi vjerovali da, usprkos svemu, mi možemo uspjeti. 

Jer iako je situacija sada loša, ne znači da to tako treba biti u budućnosti. Ista se pravi današnjim odlukama a to sve ovisi od tebe i od mene. 

Prije više od dvije godine sam pokrenuo blog ludom odlukom, a danas ga čita preko 80 000 ljudi godišnje. 
Prije 4 godine sam aplicirao i upao na konferenciju na koju se primalo samo 50 ljudi među kojima i studenti s Oxforda, Yalea, Cambridgea, Princetona i Harvarda. 
Prije 9 godina sam odlučio ući u AIESEC i time promijeniti svoj život. 

Da ti kažem da sam svaki put vjerovao u to što sam radio bi bila notorna laž. Ali sam s godinama uspio uvjeriti sebe u to da vrijedim zbog svih rezultata koje sam postizao. Da ono što radim ne samo da ima smisla već i da sam dobar u tome. Da sve ono što želim napraviti mogu napraviti ako se za to potrudim. 

Nisam imao samopouzdanje jer nisam vjerovao da ja to mogu. 
Danas ga imam ne zato što sam magično odlučio da ga imam, već što sam se okrenuo nazad i vidio sve što sam napravio, uradio, prošao i u kakvu sam osobu izrastao.

Na svima nama je odluka o tome hoćemo li biti Mercedesi praznih rezervoara ili osobe punog samopouzdanja. 

Ja sam svoju odluku napravio.  

A ti? 


Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
Tags:
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.