5 laži u koje nas godinama uvjeravaju da su istina – Bruno Boksic
350364
post-template-default,single,single-post,postid-350364,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

5 laži u koje nas godinama uvjeravaju da su istina

“Laž 1000 rečena postaje istina.”
Goebbels , propagandni kralja Trećeg Rajha.
Nije bleso mahnit. Znao je on da ako se laž ponavlja i ponavlja, da će ista jednom postati općeprihvaćena istina. Tako su i nastale ovih 
5 ogromnih laži u koje su tu uvjeravali čitav život i na koncu su te uspjeli uvjeriti da su istinite.

 

1. Gost dolazi prvi

Mi Slaveni smo bolesni po puno toga ali što nam je ova laž uništila život, to nema nigdje.

Ovdje ne mislim na to kada ti netko dođe u kuću pa ga ti ponudiš sa svim i svačim – ovdje mislim na ono što se kod nas smatra bezobrazlukom i sebičnošću.

Gle ovu situaciju: Najbolja krv koju imaš u organizmu ide prvo u srce koje sebi uzme tu istu i onda šalje lošiju krv dalje – u pluća, jetru, želudac, bubrege, noge, ruke i sve drugo. Da srce ne dobije najbolju krv koju organizam ima,  ono ne bi uopće moglo pumpati krv u daljnje organe. Tako da bi ti svi organi crkli u jednom danu i krep’o bi mrtav.

Kako je ovo srce sebično, jel’ tako. Uzme sebi najbolju krv. Majku mu jebem – umjesto da prvo da bubrezima, jetri i  plućima, ono sebi uzme najbolju krv. Ma sramota živa, fuj, ne mogu uopće pričat sa srcem nikako. Sebično i bezobrazno govno. Ne treba mu ništa dat. 

Ili se prema sebi odnosiš kao prema srcu ili će ti krepat svi organi – a to da ne valja biti kao srce, to neka ti na jedno uho uđe a na drugo izađe.

 

2. Ne leti previsoko – otopit će ti se krila

E omiljena priča naših “samo ti šuti” ljudi o Dedalu i Ikaru. Morali bježati sa otoka pa naprave krila od voska i perja i reče Dedal Ikaru da ne leti visoko jer će mu se krila otopit i past će more i utopiti se. Ikar ga nije poslušao nego mlatio i otišao previsoko, sunce mu otopilo krila, Ikar pao u vodu i umro čovjek – šta će jadan.

Evo kako zapravo ide priča u originalu:

Dedal i Ikar napravili krila od voska i perja. Dedal upozorio Ikara da ne leti previsoko jer će mu sunce otopiti krila ali mu isto tako rekao da ne leti prenisko jer će mu morska vlaga skvasiti krila i neće moći letjeti sa istima. Ikar je letio dobrim dijelom kako treba ali onda počeo mlatiti kao hajvan, otišao blizu suncu i otopila mu se krila.

Ali kod nas ti neće spomenuti ovaj dio da ako nisko letiš, da ćeš se sjebati. Nego uvijek neka tebe sine što god niže možeš, to bolje. Ne uzdiži se nigdje, ne razmišljaj nikako već samo “šuti” i radi ako možeš/imaš gdje raditi. Ma samo nek se ne puca i ostale izreke koje nam uništavaju život.

 

3.  Novac je izvor svog zla

E aj da završimo prvo ovu biblijsku izreku kako treba. “Pohlepa za novcem je izvor svog zla.” Ali normala, kako to kod nas ide i ne samo kod nas, ova biblijska izreka je iskasapljena kao i mnoge druge da bi služila nečijoj agendi.

Onda se to vuklo i vuklo godinama i na kraju je ostalo u narodu ono što je najlakše a to je da se ne trebaš truditi zaraditi pare je su iste izvor svog zla- to je tako daleko od istine da osoba ne može povjerovati.

Pročitaš ovu gore izreku i kontaš da je dobro što nemamo para jer tako piše u Bibliji, iako to zapravo ne piše u Bibliji. Tamo stoji da ne budeš ogroman čmar koji samo gonja pare jer ćeš tada postati loš čovjek.

Ali uvijek bilo puno lakše naći izgovor/kritiku za nešto nego se potruditi napravit nešto.

 

4. Čega nema, bez toga se može (koga nema, bez njega se može)

Jedna lisica spazi ćoškom oka predivno, crno grožđe kako visi na visokoj lozi. Dotrči lisica odmah do grozda i naskače li i naskače da ga dohvati ali nikako. Skače i skače, ali nema šanse da ga uhvati.

Lisica tu stade, odusta, okrenu se i prije nego što će krenuti dalje svojim putem reče “Uff što je kiselo, ništa ne valja, otrnuli bi mi zubi od njega. “

Da sam bio do lisice, što bi joj fino dobacio “auff što sereš lisice.”  Da je lisica dohvatila grožđe, nasladila bi se kao nikad u životu. Ovako skontala da ne može do toga pa odmah rekla da grožđe ne valja. Jer ne daj Bože da nešto želiš imat a ne možeš imat.

Sad ovo pretvori u svakodnevni život i laž u koju nas uvjeravaju:

  • Ovo nije država gdje možeš imati integritet jer je “nemoguće”
  • Ovdje je vazda bilo ovakvo pa ćemo se onda i mi ponašati tako da to ostane takvo još 100 godina #UkradiKolikoMožeš
  • Slika se za Instagrama, prezgodna je ali me strah da joj priđem. Bolje da nađem izgovor zašto joj ne upadamma šta će mi takva u životu, mora da je kurva

 

5. Kad si dijete: Da svi skoče s mosta, bi li i ti skočio?
Kad si odrastao: Svi skaču s mosta, što i ti ne skačeš?

Kad si dijete, onda ti se tetoši individualnost s kojom se govori da ne smiješ biti povodljiv prema drugim ljudima. Jer ono što drugi ljudi rade ne mora biti dobro uopće, a pogotovo ne dobro za tebe još u ovako bolesnom društvu. Razmišljam svojom glavom i ne daj da te nagovore na nešto.
Da svi skoče s mosta, bi li i ti skočio?

Ubrzaj 15 godina.

Bola svi to rade, samo ti nešto izmišljaš. Kako misliš da nisi oženjen i nemaš 2 dvoje djece a 26 ti godina. Radiš nešto online, a gdje ti je mirovinsko i zdravstveno? Dokle ćeš ti to tako raditi, kada ćeš se uozbiljiti? Šta će narod reći? Mogu sa ovim pitanjima ići u nedogled ali ono zadnje je to koje je najvažnije:
Svi skaču s mosta, što i ti ne skačeš?

 

U ovoj državi 3 milijuna ljudi živi isti život sa blagim varijacijama nacije, vjere, i etnije – a sve nas ostale koji ne živimo (i ne želimo) živjeti takav život uvjeravaju da nismo normalni.

Pa naravno da nismo normalni – normalno dolazi od francuske riječi za normu što znači tipično, standardno, prema uzorku.

Uvjeravaju nas da svi trebamo biti isti a nitko od nas nije isti – netko voli rock glazbu, neko narodne. Netko voli plesati latino, netko voli zavijati lampe u kafani. Netko voli deblje, netko mršavije cure. Netko kompjutere, netko knjige. Netko šumu i brda, netko mora i doline.

Svatko od nas ima stvari koje mu se sviđaju i grubo prilagođavanje nečemu samo zato što svi to rade je suludo (a ujedno i normalno). Jer ono što je normalno ne znači da je dobro, samo da je normalno i da “svi to rade.”

Ne trebaš biti normalan, trebaš biti svoj.
Jer ako svi skaču s mosta, trebaš li i ti?

Preporuka za iduće čitanje

PRIJAVI SE!
I agree to have my personal information transfered to MailChimp ( more information )
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.