5 koraka kako uvijek biti sjeban kroz život – Bruno Boksic
350740
post-template-default,single,single-post,postid-350740,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

5 koraka kako uvijek biti sjeban kroz život

Kažu da je ljepota u očima promatrača. Kakva bola ljepota. Ti ljudi ne gledaju na svijet kako treba. Kad bi samo znali gdje tražiti, mogli bi vidjeti kako je svijet stvarno sjeban, zloban, bijedan, jadan, mizeran, loš i hrđav. 

Ali ne, oni moraju na svijet gledati ružičastim očima. 

Neki ljudi su sretni pa su se rodili u bijednim obiteljima — mi ostali moramo to naučiti.

Takvi ljudi ne znaju šta propuštaju jer ovo je jedinstvena prilika da nauče kako je svijet stvarno grozno mjesto te kako i oni sami mogu biti dio te učmale svakodnevnice. 

A prvi korak je uvijek promjena perspektive te pronalazak onog najgoreg u ljudima, događajima i idejama.

 

1. Nije važno šta se dobro dogodilo, važno je da ja nađem ono što ne valja u tome

 

-Eno kažu Mostar imao doček na otvorenom. 

– Jest, ali šta će oni papci, pjevalo im Zabranjeno pušenje.

-Kažu da je bilo 10 000 ljudi. 

-Šta će bola biti 10 000 ljudi, bilo ‘iljadu papaka koji su se smrzavali vani. Neki kao rokeri, a to sve narkomančine mahnitaju i mašu glavom. Pa ja bola, to su ti oni brate i burazeri. Šta će to bola, klošarija ona najveća. 

Jer vidiš, nije važno šta se dogodilo, važno je pronaći perspektivu iz koje se to može ohakati kako bi postali mrzovoljni, sjebani, tužni i zlobni. 

Nekada je potrebno baš pravo puno truda da se to uradi, ali ako zastaneš i dobro razmisliš o tome, vjerujem da možeš pronaći ono najgore u svakoj ideji i događaju. A da ne pričamo o ljudima. 

To je sve gamadija ogromna, nitko tu ne valja. Naravno, osim mene ali eto, i mene ovo društvo pokvari.  “Šta ćeš kad je ovakva genijalnost, ni kriva ni dužna, rođena u ovakvom društvu.” 

I to nas dovodi do drugog koraka kako uvijek biti sjeban kroz život.

 

2. Ja sam uvijek žrtva

 

Kada si uvijek na sjebanoj strani života, izuzetno je važno pronaći nešto ono tamo na što ćeš uprijeti prstom. Jer kako ti ikada možeš biti kriv ili odgovoran za bilo šta u životu? 

Sve je uvijek nepravda, svaki posao je dobiven preko štele i nikad ništa nije pošteno. 

A kako mene uvijek takvo nešto snađe, e to da mi je samo znati. Zajebao me nastavnik u osnovnoj kada mi je umjesto četvorke dao tricu i od tada mi je život sjeban. Nikada mu to neću oprostiti. 

Kasnije došao klub, profesori u srednjoj, a da ne pričam o fakultetu. Oborili me sa ispita, kažu da sam švercao, a ja samo knjigu otvorio ispod klupe i nisam majkemi ništa gledao u nju. 

A vidi onih tamo papaka koji preuzimaju odgovornost pa kao popravljaju društvo. 

Šta će bola oni. 

Vidi ih, trude se. Kako ne kontaju da se ovdje ništa ne može i da je bolje da se stalno kuka jer je uvijek nepravda na meni. Smilovat će mi se netko pa će mi dat neki posao, ono u fazonu “Dajte narodu fabrika.” 

Bolje da me žale. Čuj da ja šaljem aplikacije za posao. Pa nisam mahnit bola. 

Ne kontaš ti to. A kako ćeš ti to kontati? Ovo ti je specifična situacija koja se nigdje u svijet ne događa. 

Jer ovo nigdje nema, a i da ima, ne bi trebalo biti. 

Što nas dovodi do trećeg koraka kako uvijek biti sjeban u životu.

 

3. Nitko mene nikad ne razumije

 

Na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi: Oni koji se slažu sa mnom ili oni koji nisu u pravu. 

Jer kako će on meni govoriti nešto drugo. Ne konta on kako je to kad se učitelj u osnovnoj zajebe za ocjenu pa ti uništi život. Ili kako je kad te cura ostavi preko Skypea – ne može on shvatiti koliko to boli i poslije 14 godina. 

Tek kada nešto takvo prođu, mogu skontat kroz šta ja prolazim. A pošto nitko na svijetu od 7 milijardi ljudi nije nikada doživio ništa slično poput ovakvog iskustva, onda mi nema nitko nikakvo pravo išta govoriti. 

Jer ili me razumiješ pa se slažeš sa mnom ili si potpuno u krivu. Moje iskustvo je unikatno i jedinstveno i nitko drugi to ne može shvatiti. A i ako probaju, onda su ili manipulativni ili mi pričaju s visoka. 

A pošto su drugi ljudi govna (to smo usvojili u provom koraku), onda moja misija postaje to da svim drugim ljudima koliko su u krivu oko svega o čemu misle, razmišljaju i djeluju. 

I to nas dovodi do četvrtog koraka kako uvijek biti sjeban kroz život.

 

4. Moram se raspravljati…oko svega!

 

Ako je sve sranje, a tebe nitko ne razumije, onda logički dolazimo do toga da svakome ponaosob moramo govoriti kako su u krivu… oko svega u životu. 

Najgore kada ti netko pokuša pomoći. Jer da bi ti netko istinski pomogao, trebaju te prvo razumjeti. A kako se uopće netko usuđuje misliti da te može razumjeti – ne može jer je to iskustvo jedinstveno i unikatno.

Kako su ti ljudi arogantni. Misle da razumiju tebe i tvoju bol. Oni nemaju pojma kako je tebi! Bolje da se i oko toga raspravljamo sa njima.

Jer kako netko drugi može znati šta znači ustati u 12 i otići na kavu… ali ne možeš popiti kavu i kolu, nego samo kolu jer ti danas majka nije dala više para. Čisti bezobrazluk. 

I onda ti još netko krene popovati šta bi trebao. 

Kažu nađi posao. 

Šta ću bola naći, nezaposlenost mladih 70%. Nema posla nigdje ni za lijeka. 

Ja da radim u kafiću kao student? Daj brate, jesi normalan. Bolje mi je gledati tv i igrati kladionicu. Tako barem imam neku šansu za nešto. ‘Ta neću ti ja tacnu nositi, nisam izgorio po glavi. 

Da ja tebi objasnim zašto ja neću raditi. Vidiš brate, ja sam ti u srednjoj bio na jednom natjecanju iz stolnog tenisa sa školom i mi bili treći na turniru. Tada mi je jedan lik rekao da sam dobar i da bi mogao igrati u klubovima po Europi možda, za par godina i malo treniranja još. 

Evo čekam još da mi se jave, nisu ima 7 godina, ali nikad ne znaš, možda me baš sutra zovnu tako da moram biti slobodan da im se javim. Da se ozlijedim na nekom drugom poslu, pa nisam mahnit bola. 

Najgori su ovi stariji šupci. Uvijek ti govore kako trebaš ovo, kako trebaš ono. Pa de nađi posao, de prestani kockati, de nemoj svaku večer pit do zore. 

Šta oni znaju, uvijek griješe a nikad ništa ne kontaju. 

Što nas dovodi do petog koraka kako uvijek biti sjeban kroz život.

 

5. Pravim generalizacije jer sam mrzovoljan i ponekad zloban

 

Poslije toliko dugo raspravljanja i pokazivanja ovim ljudima kako su u krivu, skontaš da su oni svi isti. Ovi stariji su svi govna, sve su zajebali. Svi mladi su lijeni, svi po strankama su lopovi, svi u vlasti su korumpirani, sve su neradnici u javnim upravama, svi su poduzetnici kriminalci. 

Sve je to bola isto. 

Ali naravno, ti ništa ne radiš po ovom pitanju. 

Jer što išta mijenjati kao oni debili koji preuzimaju odgovornost. Kada bi to uradio, u koga bi onda prst mogao upirati i govoriti da je u krivu. Jok to, bolje je sjedit i ležat jer od svega drugog ti nema ništa. 

A i sa ovakvom situacijom uvijek postoji nešto na što se možeš žaliti i nešto o čemu se možeš raspravljati sa ljudima. Odnosno, to nije rasprava već pokazivanje drugim ljudima kako i zašto su oni u krivu (jer jesu).

 

Brate, umori ovo dokazivanje drugim ljudima kako su uvijek u krivu, kako ništa ne kontaju, kako sam ja uvijek žrtva situacije a trudim se u svemu pronaći samo ono najgore. 

Ma sve su to govna, da sam barem i ja takav, ali nisam…

Ja sam samo osoba sa sjebanim životom koja je jednom ostala povrijeđena i sada ne zna kako ga popraviti. Valjda ću saznati jednog dana.

 

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.