5 brutalnih istina koje će te napraviti boljim čovjekom
Narednih 5 brutalnih istina nisu ugodne ljudima za pročitati. Čak će se i dobar dio ljudi koji ovo pročita nasekirati… i to je dobro.
Jer se i trebaju nasekirati.
Ovo što je napisano je ono kako svijet zapravo funkcionira, ali nam to nitko nikada ne želi reći. A ono što je teško, ispravno i što nitko neće je skoro pa definicija stvari koje se rade svakog utorka pa tako i danas, a sve to počinje sa lekcijom iz aviona.
1. Stavi prvo sebi masku
Prije nego što avion poleti, stjuardese ti daju instrukcije u slučaju problema u avionu. Točno ti kažu da ako u avionu padne tlak, ispustit će se maske s kisikom iznad svakog sjedala. Čim se ispuste, povuci je prema dolje i stavi masku prvo sebi.
Eksplicitno ti naglase da prvo staviš masku sebi na lice pa tek onda svom djetetu ako sjedi do tebe.
Zašto ti to moraju naglasiti?
Zato što bi svaka majka u takvoj situaciji prvo skočila da zaštiti svoje dijete tako što bi mu pokušala staviti masku na lice.
Međutim, problem je u tome što osobe u takvim situacijama izgube svijest za svega koju sekundu– upravo onu sekundu koju imaju da stave sebi masku. I onda se dogodi situacija da majka (ili otac) ne stigne staviti masku djetetu preko glave i onesvijesti se u procesu. A tada više nemaš jednu osobu koja je na teret drugim ljudima oko njih (dijete), već imaš i odraslu osobu koja je na teret drugim ljudima.
Da bi mogao pomoći drugima, moraš prvo pomoći sebi. Jer inače ćeš samo postati teret drugim ljudima oko sebe. Zvuči plemenito pomoći drugim ljudima oko sebe i definitivno jest, ali ne možeš pomoći drugima dok prvo ne pomogneš sebi. Ne možeš dijeliti sreću dok ti prvo nisi sretan. Ne možeš popraviti svijet dok prvo ne popraviš sebe.
Da bi stavio nekog drugog na prvo mjesto u svom životu, prvo moraš staviti sebe na prvo mjesto. Jer lako je dati prosjaku sve pare iz novčanika koje imaš kada možeš zovnuti roditelje pa otići kod njih na ručak jer ti je današnji ručak završio na cesti.
Najbolji način da pomogneš svijetu i društvu jeste da mu prestaneš biti teret.
2. Drvo se sudi prema njegovim plodovima
Ti kada jedeš paradajz, ti ne jedeš drvo paradajza. Ti jedeš plod paradajza. Ono crveno, okruglo, fino povrće. Realno, tebe boli kurac za drvo paradajza isto kao i mene. Samo nas zanima ono crveno što nama može služiti.
Ali me nemoj pogrešno shvatiti — drvo je važno za paradajz jer drvo i jest paradajz. Bez biljke paradajza, ne bi bilo ni ploda paradajza.
Međutim ako imaš neko super drvo paradajza koje ne daje nikakve plodove, je li to onda stvarno dobar paradajz?
Ljudi te ne sude prema tvojim razmišljanjima i promišljanjima, nego prema tvojim “plodovima” i djelima.
Ti si ono što misliš pa radiš. Jer taj rad i jeste došao iz tvojih promišljanja i razmišljanja. Otac koji napravi dom iz ničega za svoju obitelj je to uradio iz svojih razmišljanja o zaštiti svoje obitelji.
Ali je glavna riječ ovdje “uradio.” Jer džaba ti sva razmišljanja ako ništa ne uradiš po tom pitanju.
Kroči nogom u bilo koji kafić i naići ćeš na milijun ideja o tome šta bi se trebalo i kako bi se trebalo nešto raditi, a kada se uzme ono što se stvarno uradilo, dobije se potpuno druga slika.
A bit ćeš suđen prema onome što radiš, ne prema onome što misliš.
Kapaciteta i potencijala ima koliko hoćeš na ovim prostorima — od sporta do glazbe od poduzetništva do inovacija. Ali kada se sagleda realna situacija, vidi se da smo totalno u kurcu.
Šugavi Izrael sadi stvari u sred pustinje, a mi uvozimo krompir, pšenicu i bacamo ostatke drveta sa kojima bi mogli grijati pola države.
Jer jebeš najbolje drvo paradajza koje ne daje nikakav plod.
3. Šta možeš uraditi za druge ljude
Osoba koju najviše voliš je upravo upucana. On/ona leži na ulici, krvari i vrišti. Neki lik dotrči i kaže “Skloni se,” pogleda rupu od metka u tvojoj voljenoj osobi i izvuče džepni nož — operirat će je na sred ulice.
-“Hvala doktore.”
-“Nisam ja doktor.”
-“Ali znaš šta radiš, jel tako? Bio si u vojsci ili si medicinski tehničar..?”
U tom trenutku se lik naživcira. Kaže ti da je on pravo dobar lik, da je pošten, nikada ne kasni, poštuje svoju majku, ima razne hobije i da nikada ne psuje. Tipa nešto kao Bill Cosby.
Ti sad već zbunjen kažeš:
“Kakve to veze sada ima i s čime kada mi voljena osoba ovdje leži krvava. Treba mi netko tko je može operirati sada i ovdje!! Možeš li to napraviti ili ne?!?”
Sad se lik nasekirao skroz:
-“Zašto si tako površan i sebičan? Zar ti nije stalo do mojih kvaliteta?”
Isto kao da upravo nisi čuo kako je on dobar i fin lik.
I u svjetlu svih dobrih stvari koje on radi, zar je tako važno zna li ili ne zna operirati?
U tom paničnom trenutku, sa svojim krvavim rukama ćeš ga dobro prodrmati za ramena vrišteći “NIŠTA OD TOGA NIJE VAŽNO SADA! U ovom trenutku jedino što je važno je da netko zaustavi krvarenje moje voljene osobe, debilu jedan.”
I upravo je to odrasli svijet: Ti si u takvoj situaciji svaki dan. Samo što si u ovoj situaciji ti nasekirani lik sa džepnim nožićem, a čitavo društvo je voljena osoba koja krvari od pucnjave.
Društvu je važno imati kompetentu osobu koja rješava probleme tog društva — dobra volja je bonus, ali sama po sebi nije dovoljna. Zato ja ljudima ne vadim zube, nego ih pošaljem zubaru.
Jer društvo je puno ljudi kojima treba nešto. Nitko od vas ovo ne čita jer misli da mora ili što se sažalijeva na moje pisanje– čitaš ovo jer imaš potrebu pročitati nešto što će koristiti tvom životu.
Društvu treba praviti kuće, kreirati zabavu, kuhati hranu, ostvarivati veze. Društvo koje čine ljudi ima potrebe i ono što hoće od tebe jest zadovoljavanje svojih potreba. Nije važno koliko si dobar, fin ili pristojan. Ako ne ispunjavaš potrebe društva, isto će te odbaciti ma koliko god ti bio fin.
Jer društvo boli kurac koliko si ti fin…ako ne ispunjava potrebu tog društva. A evo kako se osigurati da te društvo ne odbaci kao zadnje smeće.
4. Postoje pobjednici i gubitnici u društvu. Amen
Postoji razlog zašto doktori imaju veći status u društvu od nezaposlenih likova koji žive s majkom do 35. godine života. Postoji razlog zašto direktori imaju 10 veću plaću od kopača u rudniku. Postoji razlog zašto te ona predobra i prepametna cura odjebala neki dan.
Biti pobjednik u društvu nema veze s parama, ali ima apsolutno veze sa nečim što naš mozak povezuje s parama.
A to je kreiranje stvari. Društvo vrednuje ljude koji kreiraju stvari, a ne ljude koji konzumiraju stvari. Realno, svakog od vas boli kurac što sam ja u zadnjih 2 i pol godina pročitao 100 knjiga. Ali vas ne boli kurac za tekstove (kreacije) koji su nastali kao posljedica čitanja tih 100 knjiga.
Gandhi je bio sirotinja, isto kao i Martin Luther King. Ali ih društvo vrednuje jer su bili lideri koji su kreirali novi sustav. Ljudi poštuju i vrednuju Elona Muska jer kreira ono što nitko drugi do sad nije (ljudi kao interplanetarna vrsta), a ne radi onoga što konzumira.
Jer pobjednici u društvu–našem i njihovom– su oni ljudi koji kreiraju stvari koje drugi ljudi koriste. Ili promjeni masovno život malom broju ljudi ili promjeni malo život velikom broju ljudi– tako ćeš dobiti respekt koji misliš da zaslužuješ.
Jer istina je da ćete ljudi suditi samo prema tvojim plodovima– ti jesi ono što uspiješ napraviti i pridonijeti ovom društvu. A ako samo uzimaš i konzumiraš, onda duboko u sebi znaš šta jesi. I najbolja stvar u vezi toga je što se možeš pomjeriti–nisi drvo.
Jer ako hoćeš poštovanje od sebe i drugih, samo pogledaj koliko vremena trošiš na konzumiranje stvari koje se drugi ljudi napravili (TV, čitanje portala, igre, itd.) naspram onoga što ti kreiraš? Samo jedno od toga ti daje dodatnu vrijednost kao ljudskom biću.
5. Nikada nećeš biti sretan dok ne postaneš netko i nešto
I ovo je zadnja i najbrutalnija istina od svih. Ona koju malo tko od nas želi, a svi bi je trebali čuti. A to je da nikada nećeš biti sretna osoba dok ne postaneš netko i nešto. Jer će ti prvo uvijek netko drugi biti kriv za situaciju u tvom život dokle god ne budeš stabilan i jak.
Svaka kuća koja se pravi na pijesku je osuđena na propast. To su dobro znali i u Aluminiju, ali neka se goni dok se može, a kad propadne, onda ćemo gledati šta i kako.
Jer dokle god nisi svoj čovjek, uvijek će netko drugi biti gospodar tvog života. Netko drugi može lako upravljati sa osobom koja je nitko i ništa, ali vrlo teško s osobom koja je netko i nešto.
A sve dok ne postaneš netko i nešto, u tvojim ustima će biti gorak okus. Svatko drugi će ti biti kriv, a ti ćeš biti frustriran jer si “dobar” lik koji jednostavno ne zna operirati osobu koja leži na cesti, krvava od metka.
Tuga, jad i čemer dolaze lako i ljudi se povezuju preko kuknjave.
Vidi koliko je meni teško. A vidi koliko je tek MENI teško. I onda ta spirala ide do besvijesti, a na kraju iste se krije jad koji povezuje te osobe. Super– povezivala vas bijeda.
A sreća? Sreća, kao i hrabrost, zahtijeva puno posla, rada i truda. Jer sreća nikome nije pala s neba niti ikada hoće. Za sreću su potrebna muda.
Muda raditi ono što bi osoba koja je netko uradila, a osoba koja je nitko nikada ne bi ni pomislila.
Muda raditi teške odluke i pojesti jebeni ego pa naučiti operirati polumrtvog čovjeka na cesti.
Muda pogledati duboko u sebe, shvatiti da si luzer, i onda to promijeniti.
Jer ako sam ja, jedan glupan, to mogao uraditi, onda možeš i ti.
Dušan
Bravo!
Bruno Bokšić
Hvala Dušane 😀