4 stvari koje sam se odrekao kako bi bio slobodan
Prava sloboda je birati kako ćeš provoditi vrijeme, s kim ćeš ga provoditi i kako ćeš živjeti.
Za većinu ljudi, prava sloboda je daleka stvar i živi samo kao pusta želja dobivanja na lutriji. Ali lutrija nije ono što osobu dijeli od prave slobode. Lutrija ti neće riješiti problem loših prijatelja, katastrofalnih obiteljskih i ljubavnih veza, te raznoraznih strahova.
Drago mi je da sam to dosta rano shvatio i onda krenuo raditi na tome da postanem slobodan čovjek, a to je značilo eliminaciju ovih 4 stvari.
1. Laganje
Imao sam prijatelja na fakultetu koji bi redovno šarao sa strane. Kad bi god pričali, onda bi im on objašnjavao sve moguće radnje i scenarije koje on mora smišljati u svojoj glavi i pričati svojoj curi samo da ona ne bi posumnjala u to šta on radi.
Neki od tih scenarija su bili tako dobri da su se mogli za filmove koristiti.
Ali ono što sam shvatio slušajući sve to jeste da su njemu bili potrebni sati i sati smišljanja tih scenarija i onda ne bi imao ni vremena ni energije da radi bilo šta drugo. To je izgledalo toliko iscrpno i zakomplicirano da sam na to sve gledao kao na Gordijski čvor koji se može samo na jedan način riješiti– brate, presijeci ga.
Tada sam shvatio da od laganja nema ništa jer moraš pamtiti laž pa na tu laž dodati narednu laž koju onda moraš pravdati narednom laži…. i onda sve to sebi ponavljati godinama kako te ne bi otkrili.
Jednostavno, puno je lakše reći istinu ma koliko god ona bolna bila.
Postoje ljudi kojima se to neće sviđati, a ni tebi istina neće uvijek biti ugodna, ali jednu ti stvar mogu obećati. Iza istine se nalazi sloboda. Jer nema ništa slobodnije od toga kada ti je čist račun i kada ne moraš pamtiti ništa šta si rekao drugoj osobi jer je sve istina.
Ali ako ćeš početi govoriti istinu, nemoj misliti da će to biti lagano jer neće. Ljudi su navikli na laži i da im konstantno netko laže u lice tako da ako kreneš govoriti istinu, naći ćeš se u puno neugodnih situacija. Ali to je breme koje moraš nositi kako bi bio slobodan.
2. Patnja
Bol je neizbježna u životu, ali patnja nije. Jer bol fizičke ozljede boli dok ne zacijeli, a emocionalna patnja tog događaja boli sve dok ne odlučimo izliječiti se.
Patnja je čudna stvar u našem društvu. Koristi se kao povezivajući faktor među svim ljudima gdje veći nivo patnje označava neki status u društvu.
Odnosno, što bi se reklo po našem “što te više jebu, to te ljudi više poštuju.”
Zamisli samo scenarij gdje se krene pričati o poslu i onda vas 6,7 sjedi u krugu i kuka, žuga i sere na svog šefa, posao i plaću. A onda dođe red na tebe i ti imaš ekstra šefa, super posao i genijalnu plaću.
Najčešće ćeš se prilagoditi grupi i htjeti se povezati s njima pa ćeš reći neko sranje koje i ti imaš u vezi posla– jer je patnja kod nas društveno ljepilo.
Ali ako pratiš ovaj tekst i hoćeš stvarno biti slobodan, onda ćeš upratit 1.točku (nema laganja) i reći svoju situaciju bez obzira na to hoće li te ili neće osuditi.
Jer u onom trenutku kada odlučiš primiti svaku bol koja ti dolazi bez dodatne patnje, u tom trenutku ćeš biti slobodan jer te nikakva buduća stvar neće moći unakaziti za život. Šta ti se god dogodi, boljet će. Hoće sigurno. Ali ti nećeš patiti radi toga, a iza toga će se kriti sloboda.
3. Robovanje
Robovanje se koristi u razne svrhe i odnose, od poslovnih i prijateljskih, do obiteljskih i ljubavnih. Ti možeš biti rob u različitim životnim kategorijama, ali ono što ćeš primijetiti jeste da te robovanje u bilo kojoj od ovih kategorija čini neslobodnim.
Loša cura kojoj moraš popraviti svaki mood te čini robom.
Loš prijatelj koji te uvijek vuče u sranja te čini robom.
Loš šef koji te iskorištava da radiš stvari do noći i van tvog opisa posla te čini robom.
Loš odnos s nekim iz obitelji koji te tjera da trpiš sranja te čini robom.
Robovanje je jedna od najgorih stvari u BiH jer je čitav naš mentalitet “samo da se ne puca” rasplodno tlo upravo za robovanje. A to što su nama vladale razne sile prethodnih 1000 godina ne popravlja taj “robovski mentalitet.”
Navikli smo robovati generacijama i sada, kada napokon možemo imati slobodu, mi se povlačimo u robovlasništvo. Jer je bolje zlo koje poznajemo nego dobro koje ne poznajemo.
Rješavanjem robovanja postaješ slobodan, ali da bi se riješio robovanja, moraš pronaći, izgraditi i podignuti svoje samopouzdanje.
Jer moraš biti sposoban i hrabar reći svojoj curi da nisi tu da robuješ njezinim mood swingovima, reći prijatelju da se nećeš uništiti večeras nego da ćeš kući u 23, reći šefu da ne možeš ostajati na poslu poslije 4, te reći članu obitelji da ne može s tobom tako razgovarati.
Ovaj gore paragraf je noćna mora dosta ljudi koji čitaju ovaj blog i apsolutno ih razumijem. Jer napisati ovo je meni sada bilo lako, ali su ovi razgovori nekoć bili najteži razgovori na svijetu. Ali se upravo iza tih razgovora krila sloboda.
4. Sigurnosti
I zadnja kategorija, ono što kod nas ljudi zapravo najviše traže– sigurnost. Tek kada sam se riješio potrebe za pronalaskom i držanjem sigurnosti sam postao slobodan.
Malo toga je sigurno, a kod nas ljudi najčešće žive kao da su stvari upisane u kamen. Posao u Aluminiju se smatrao sigurnim pa smo vidjeli kako je to završilo, a i mnoge će firme nastaviti njegovim stopama ali o tome u nekom drugom članku.
Sigurnost u ovako nesigurnoj klimi korone i svjetske gospodarske krize je priča za malu djecu, a potraga za “sigurnim poslom” i kreditom koji te može koštati života, stana, žene i djece ukoliko ti firma propadne je sulud.
Nema ništa pogrešno u traženju sigurnosti, ali kada se sagleda realnost u kojoj živimo, onda shvatimo da postoji itekako malo sigurnosti u bilo šta u životu. Ali koje je onda rješenje?
Rješenje, i sloboda, se nalazi u tome da se naučimo živjeti s nesigurnošću. Bilo mi je potrebno 2 godine da se naučim nositi s nesigurnošću, ali nakon što sam to naučio, postao sam slobodan čovjek. Jer te onda naredne krize, probleme i stvari ne mogu izbaciti iz takta.
Ti možeš preživjeti i prebroditi sve jer si navikao na nesigurnost i neznanje onoga što nosi budućnost. To je jedan od razloga zašto je meni 2020. godina bila najbolja godina života i ovo kažem znajući da je većini ljudi upravo ova godina bila najgora godina u životu. Ali ipak, tu si. Živiš i dišeš. Jak si i zapravo jači nego što misliš.
A upravo zato si sposoban i napraviti sve ovo što sam ti gore napisao. Ne zato što misliš da ne možeš, nego zato što ti je ova godina, najgora godina, bila itekako dovoljan dokaz da si sposoban puno više toga uraditi nego što si mislio.
A sad je vrijeme da počneš govoriti istinu, prestaneš patiti i robovati i počneš tražiti svoj put kroz nesigurnost.
