4 razloga zašto ćeš opet glasati za iste ljude
Kad su izbori u pitanju, uvijek se sjetim one Einsteinove:
“Konstantno raditi jednu te istu stvar i očekivati drukčije rezultate je definicija ludila.”
Ali zašto stalno biramo iste ljude? Eo zašto:
1.Bolje kurac u ruci nego golub na grani koji ti sere na glavu
Bruno, šta to uopće znači. E ovako – ljudi će sociološki, psihološki i evolucijski prije odlučiti zadržati status quo, ma kakav god on bio, nego riskirati promjenu za koju ne znaju gdje vodi.
Ili ti ga “bolje išta nego ništa”. Osoba kojoj je status quo izdržljiv, ili zadovoljavajući, će uvijek izabrati održavanje trenutnog stanja nego preuzeti rizik da ista postane gore.
Ona naša izreka “samo da se ne puca.”
Ali kako onda ikada dođe do promjene ma koliko god ona mala bila? Dođe kada status quo postane nepodnošljiv i sve postane bolje od ovog trenutno. To je ono kada sam ti pisao o tome kako nama u BiH nije dovoljno loše da bi se pokrenuli. Tek kada nam postane puno gore, može nam postati puno bolje. Odnosno Tony Robbins kaže da se promjena događa tek kada ti je bol statusa quo puno veća od boli promjene istog – jebeš Tony Robbinsa, ja sam ti to puno bolje rekao ali valja i kada netko “veliki” to potvrdi.
Kakav će rezultat glasovanja biti onda? Isti kao i ranijih godina, samo sa malim promjenama jer su neki baš dobro zasrali pa ih treba skinuti i staviti one koji će mrvicu manje srati ali taman toliko manje da to možemo podnositi.
2. Nema vizije za budućnost
7.5. ’91 godine je 300 nenaoružanih ljudi u Pologu između Širokog Brijega i Mostara izašlo pred 100ak tenkova i blokiralo kolonu istih na 3 dana. Zašto? Zato što nisu stali ispred tenkova, nego iza vizije o slobodnoj državi.
Ljudi su spremni žrtvovati sadašnjost ako im vizija budućnosti potakne nadu, probudi emocije i pokrene srce.
Nisu ti ljudi stali tu jer su mrzili ono što je ispred njih, već zato što su voljeli ono što je iza njih.
Oni nisu bili protiv (tiranije), bili su za! (slobodu)
Oni su imali viziju budućnosti ove zemlje i zato su stali ispred te kolone tenkova.
Stali su braniti slobodu jer su u nju duboko vjerovali i znali su da je sloboda jedini put naprijed.
Danas te iste ljude ne možeš natjerati ni da izađu na izbore.
Jer nije dovoljno govoriti kako je sada sranje, kako je svima loše i kako su “oni tamo neki” lopovi sve pokrali.
Ljudi to već znaju.
Ljudima treba vizija za bolju budućnost. Ljudima treba nada da će njegov glas nešto značiti, da će on nešto značiti – da već nešto znači jer je on ovdje – jer je tu na svojoj zemlji.
A nažalost niti jedna jedina opcija nije ovo prezentirala narodu jer ne da nemaju kapaciteta da naprave nešto ovakvo, nego oni sami nemaju viziju gdje bi ovu zemlju trebali odvesti.
3. Ti si emocionalno a ne racionalno biće
Postoje 3 razloga zašto ljudi glasaju za određenu stranku:
- Njihov plan i program
- Ličnost koja istu vodi
- Nešto nebitno što sam potpuno zaboravio
Ovaj prvi razlog narod gleda u 4 države svijeta: Island, Norveška, Finska i Danska – i tu manje od 30% ljudi.
Ovaj drugi razlog gledaju sve druge osobe i države na svijetu.
E sad, zašto je to: Zato što mi radimo odluke u životu bazirano na našim emocijama, a ne bazirano na logici – logikom samo pravdamo naše odluke.
Primjeri logičkog pravdanja:
1. Neću da mi izbjeglice dođu u Mostar jer će srušiti ovaj ionako nestabilan ekonomski sustav.
2. Neću da mi izbjeglice dođu u Mostar jer postoje teroristi među njima.
3. Neću da mi izbjeglice dođu u Mostar jer su to kriminalci.
Emocionalno uvjerenje koje pravdamo logikom: To su muslimani sa Bliskog Istoka koji će donijeti svoje vrijednosti (divljaštine) koje ja ne želim ovdje.
Ako misliš da nemaš emocionalnog donošenja odluka u životu, stani i sagledaj svoj život. Imaš tonu istih, isto kao i ja, i jedan od načina kako ovo možemo promijeniti jeste da osvijestimo naše mentalne modele odnosno mape kojima gledamo svijet.
Ako te hvataju na “građanstvo”, nacionalizam ili neku drugu floskulu, eto gdje leži emocionalna odluka koju bi valjalo dobro sagledati.
4. Naučena bespomoćnost
Teče i teče, teče jedan slap,
Što u njem znači moja mala kap?
Rak rana našeg društva. Naučena bespomoćnost ti se sastoji od tri dijela:
- Dogodi se loša situacija koja je van tvoje kontrole i koju nikako ne možeš spriječiti (rat)
- Stvoriš uvjerenje da bilo šta što ti uradiš je irelevantno i neće napraviti nikakvu promjenu jer ranije nije uspjelo (nisam mogao spriječiti rat pa ne mogu niti ništa drugo)
- Preneseš ovo uvjerenje u sve sfere tvog života
Ti jednostavno odustaneš bez i da probaš nešto uraditi jer si stvorio uvjerenje da bilo šta što ti uradiš nema nikakvog utjecaja.
Prije 50 godina je jedan čikica Martin Seligman radio eksperiment sa kerovima gdje je iste stavio u sobi u onda im davao elektro šokove ma šta god oni radili (nije mazohist, samo čovjek radio eksperiment).
I nakon tjedan dana toga, odluči ih on prebaciti u drugi kavez. U tom drugom kavezu je napravio malu prepreku koju ako kerovi preskoče, neće dobiti elektrošok. Ali ako ostanu sa ove strane prepreke, dobijat će šokove konstantno.
Šta misliš da su kerovi radili? Sjeli i primali te šokove dok čovjek nije završio eksperiment.
Usporedi ovu situaciju sa onom u BiH i puno toga će ti biti jasno i eto ti naučene bespomoćnosti u praksi koja pokazuje zašto ljudi:
- ne glasaju
- bacaju smeće na ulicu
- ne traže posao
- govore da se ništa ovdje ne može promijeniti
- napiju se svaku večer
- razbiju po gradu
- kukaju
- ne pokreću biznise
- ne traže povišice
- ne prosvjeduju
- i mnoge druge
Jer kada si jednom naučen (a hvala Bogu to kod nas od malih nogu ide) da ti ne možeš ništa napraviti, da si skoro bezvrijedan kao pojedinac te da se ovdje nikada ništa nije mijenjalo 500 godina, onda ti poprimiš ovu naučenu bespomoćnost.
Normalno da se ovo prenosi i na naš politički sustav gdje po naučenoj bespomoćnosti znamo da će ovdje uvijek biti ovako jer nekoć davno nismo imali moć napraviti ikakvu promjenu (čitaj komunizam).
Proročanstva za 10. mjesec
Ja sam vječiti pozitivac i optimist prema budućnosti ove države, ali ne zato što istu gledam rozim naočalama i što živim zablude. Gledam stvari koje se realno mogu (i hoće promijeniti) u državi ali na pitanje hoće li ta promjena doći u 10.mjesecu čvrsto odgovaram ne. Barem ne onakvu kakvu mi očekujemo.
Postoje bolji od ovih koji su trenutno na vlasti ali nisu dovoljni “bolji” da bi se narod digao i izabrao njih i zato znam da će situacija u naredne četiri godine biti manje-više, politički gledano, ista.
Realno? Tebe boli kurac šta će gore u politici biti. Ti izađi i glasaj po svoj savjesti i svijesti i oduči se od naučene bespomoćnosti. Vjeruj da tvoj glas može napraviti razliku, ma koliko god ona mala bila.
Ništa se nije napravilo preko noći pa neće ni ova država a kao što bi naš narod pametno rekao:
“Zrno po zrno- pogača
Kamen po kamen-palača”
Dodaj i ti svoje zrno, kamen ili kap u slapu – vjeruj mi, nabirika se 😀
Sorry, the comment form is closed at this time.