4 neznana primjera hrabrosti u koje bi se trebali ugledati
Dokle god u svijetu postoje ljudi koji iskazuju hrabrost tamo gdje ničega nema, dotle ćemo mi ostali moći crpiti nadu iz njihovih primjera.
I kada misliš da nisi dovoljno jak da prebrodiš krizu iz osobnog života, nađi neki primjer koji ti daje dovoljno snage da uradiš tu hrabru stvar. A ova 4 neznana primjera hrabrosti su nešto što nam može dati dovoljno snage i nade da budemo hrabri i u našim životima.
1. Lakonci
Lakonija je stara Grčka provincija čija je glavni grad-država tada bila Sparta.
Spartanci su bili poznati ne samo po svojoj borbenosti, već i po lakonskim frazama.
Kada je Filip II. Makedonski osvojio sve grčke gradove osim Sparte, poslao im je pismo:
“Kada budem došao u vaš grad, hoću li to uraditi kao prijatelj ili neprijatelj?”
Spartanci su odgovorili:
“Nijedno.”
Filip je popizdio pa im je poslao pismo:
“Savjetujem vam da se predate. Jer ako dođem u Spartu sa svojom vojskom, pobit ću vam ljude, zapalit ću vam posjede i uništit ću vam grad do temelja!”
Spartanci su poslali svoj odgovor na ovu prijetnju:
“Ako.”
Niti Filip niti Aleksandar Veliki nisu nikada svojom vojskom kročili u Spartu.
Nije dovoljno samo biti hrabar na riječima, već to moraš potvrditi i djelima, a Spartanci su to definitivno imali.
2. Francis Ngannou
Francis Ngannou je 33-godišnji UFC borac teške kategorije iz Kameruna, a ono radi čega se on nalazi na ovoj listi je nevjerojatna priča kako je došao tu.
Ngannou je odrastao u Kamerunu, a njegovi su se roditelji rastali kada je imao svega 6 godina. Njegov otac je bio nasilan prema djeci i njegovoj majci i oni su jedva uspjeli pobjeći od ovog monstruma, a to je u Kamerunu značilo da ti je nestao glavni izvor primanja.
Tako da je Ngannou s 10 godina počeo raditi u rudniku pijeska kako bi pomagao svojoj obitelji i školovao se usput. Tijekom 10 godina svakodnevnog rada u rudniku, čuo je za Mikea Tysona i htio je postati svjetski prvak u boksu– to je bio Ngannouov veliki san.
Tako da se preselio u Duoalu, najveći kamerunski grad i tamo nastavio raditi kao utovaritelj. Prodao je svoj motor u zamjenu za boksačke lekcije, a već je s 22 godine shvatio da ne može više napredovati u Kamerunu i znao je da mora otići u Europu.
Tada je dobio hepatitis B za čije liječenje nije imao para pa ga je bukvalno “preležao.” A onda je, s 23 godine, samo nestao iz Kameruna i zaputio se autobusom, preko Nigerije, Nigera i Alžira, sve do Maroka odakle je htio doći u Europu.
Živio je u šumi u Maroku s ostalim ljudima koji su tu bili ilegalno i htjeli su prijeći u Europu skoro 3 godine. A ako bi te marokanska policija uhvatila, onda bi te odveli u pustinju i tamo bi te samo ostavili.
Ngannou je 6 puta pokušao prijeći iz Maroka do Španjolske enklave Melille na vrhu afričkog kontinenta. Par puta je uspio prijeći oštre ograde Melille, doći do čamca koji bi ih prevozio preko oceana, samo da bi ga policija uhvatila i vratila nazad u pustinju.
6 puta je Ngannou propao u svom pokušaju i proveo je skoro 40 mjeseci u marokanskim šumama bez hrane, skloništa, robe ili bilo čega što se danas smatra esencijalnim za život., Tek ga je 7. pokušaj doveo do španjolskih obala gdje je onda završio u zatvoru zbog ilegalne imigracije u Španjolsku, ali je pušten nakon 2 mjeseca.
Otišao je u Pariz u sklonište za beskućnike/imigrante, ali se nakon 10 dana iselio odatle i otišao spavati u garažu jer su drugi imigranti bili previše negativni i ubijali su mu duh.
Tada je krenuo trenirati besplatno u teretani gdje ga je otkrio Didier Carmont, a nakon samo 2 godine je dobio UFC ugovor i postao jedan od glavnih izazivača u toj kategoriji.
Nitko nije vjerovao u njega i gdje bi god došao, svi su mu se smijali zbog njegovog sna
Ngannou je 2013. godine završio u zatvoru u Španjolskoj radi ilegalnog prelaska granice da bi se 2018. godine borio protiv Stipe Miočića za pojas teške kategorije u UFCu.
A jedna njegova rečenica iz biografije je pokazala njegovu mentalnu spremnost i hrabrost:
“Čovjek nije stvoren samo da pati u životu. ”
3. Pusti Hygge, uzmi Sisu
Hygge je postao novi način odgajanja ne samo djece, već čitavih društava. Knjiga (istog imena) je popularizirala ovu dansku metodu koja znači usporavanje tempa života u ugodnom i umirujućem okruženju.
Ali ako odemo preko Baltičkog mora i dođemo do Finske, pronaći ćemo puno bolji koncept koji bi se trebao učiti i u školama– Sisu.
Sisu je finski koncept koji označava stoičku odlučnost, hrabrost i nepokolebljivost. Sisu označava finski nacionalni karakter i isti se mogao vidjeti u akciji više puta.
Kada su Sovjeti napali Finsku 1940 godine, malo tko je očekivao da će se država s tada trećom najmanjom populacijom u Europi obraniti od Staljinovog Sovjetskog Saveza.
Međutim ne samo da su se obranili, nego su zapravo uzeli dobar dio sjevernog teritorija Sovjetskog Saveza i držali ga sve do kraja 2. svjetskog rata.
Kada su Sovjeti prijetili Fincima da će im uzeti zemlju u jednom mahu s 10 milijuna vojnika, Finci su odgovorili:
“Mi smo mala zemlja. Nemojte nas napadati jer vas nećemo imati gdje sahraniti.”
Sovjeti su izgubili taj rat, a neki Finski vojnici su i dan danas ostali strah i trepet na ruskom govornom području poput Sime Hayha kojeg su nazvali “Bijela Smrt.”
Da su Finci bili Hygge narod, ovaj rat bi puno drukčije završio.
4. Ljubav kao hrabrost
3 primjera gore su bili konvencionalni primjeri hrabrosti i oni jesu bitni, ali idući primjer je isto itekako bitan faktor hrabrosti kod ljudi. Ostavio sam ga za kraj jer sam jaki ljudi mogu pružiti ruku pomirenja i dati milost nekome drugom, slabi ljudi to ne mogu.
Tek onda kada si sposoban biti čudovište, možeš birati ne biti čudovište.
Agnes Furey je 75-godišnja žena koja je napisala knjigu zajedno s Leonardom Scovensom, čovjekom koji služi doživotnu kaznu za ubojstvo žene i njezinog 6-godišnjeg djeteta.
A ta žena i dijete su bili kćerka i unuk Agnes Furey.
Agnes je posjetila Leonarda u zatvoru i pričala sa njim, ali način na koji je to uradila je bio poseban. Žena nije došla s mržnjom prema Leonardu, već s ciljem razumijevanja i upoznavanja Leonarda kao osobe.
Krenuli su pričati i Agnes je uvidjela što je Leonarda dovelo do ubojstva njezine kćerke i unuka– djetinjstvo iz pakla gdje ga je očuh uvijek tukao kablovima i komadima drveća, droga svuda oko njega, beznađe i bande.
Agnes je vidjela sve to i gledala dalje od toga– direktno u Leonardovu dušu– i vidjela čovjeka koji nikada u životu nije osjetio ljubav. Tako da je osoba koja je imala najveće pravo mrziti Leonarda zapravo bila osoba koja ga je spasila.
Hrabrost pokazati ljubav tamo gdje bi svi drugi pokazali mržnju je ono što ovu zadnju (istinitu) priču čini vrhuncem ovog teksta.
Jer većinu života trebamo hrabri na konvencionalan način, pokazivajući zube svojim protivnicima, šta god oni bili– društvo, prijatelji, neprijatelji, obitelj.
Ali onda dođe vrijeme kada život od nas traži najveću hrabrost, a to je pokazati ljubav prema onim ljudima koji to po svim parametrima nisu zaslužili. Jer ta ljubav oslobađa osobu koja ju daje, a daje spokoj osobi koja ju prima.
Luke Skywalker je to uradio s Darth Vaderom, a Agnes s Leonardom.
A ti?
Prema kome ti trebaš biti hrabar u svom životu?
Suncana Mesi
Hvala!! Izvrsni primjeri hrabrosti! Bravo!
Osobito četvrti primjer mi je putokaz!
Veliki pozdrav od Sunčane!
Bruno Bokšić
Hvala tebi što čitaš! 😀