4 generacijska kruga. Evo u kojem smo mi – Bruno Boksic
352418
post-template-default,single,single-post,postid-352418,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

4 generacijska kruga. Evo u kojem smo mi

Ljudi su od početka vremena pokušavali naći neku formulu prema kojoj se odvija ljudska povijest. Onda je Ibn Khaldun, veliki islamski učenjak iz 14. stoljeća prvi napisao 4 etape prema kojoj se odvija ljudska povijest, a te etape savršeno odgovaraju 4 generacijska kruga.

Ovo je važno jer ti generacijski krugovi pokazuju šta je bitno u duhu vremenu u kojem živiš i šta je još bolje, pokazuju ti koja etapa dolazi odmah poslije. Time se možeš pripremiti za ono što slijedi i biti jedan korak ispred svih ostalih. 

A te generacijske etape počinju sa ovom. 

 

Prva generacija

Prva generaciju čine ljudi koji prave oštri rez čime se odmiču od prošlosti. To nisu inkrementalne promjene koje dolaze polako, to su nagle promjene koje “dolaze preko noći.” 

Ali ono što je važno u toj promjeni su vrijednosti. Oni ne rade te promjene samo radi promjena, nego zato što hoće uspostaviti novi sustav vrijednosti koje bi to društvo, država, ili narod trebali vrednovati. 

Jedan od nusproizvoda tog procesa je kaos koji dođe neminovno sa svim velikim promjenama i loša je strana medalje, ali dobra strana je ta što tijekom ovog procesa na vidjelo izađu veliki lideri. Ti veliki lideri ostave svoj trag na tim revolucijama, neki na bolji, a neki na lošiji način.

Gandhi i Martin Luther su dobar primjer, Che Guevara i Ljenin ne baš tako. 

Ta promjena ne mora biti revolucija, ali mora biti oštro odmicanje od prošlosti te uspostava novih vrijednosti.

A onda sav taj kaos i promjena vrijednosti proizvede drugu generaciju. 

 

Druga generacija

Druga generacija vapi za redom jer su bili tu tijekom nereda revolucije. Druga generacija još uvijek osjeća posljedice svog tog kaosa (“revolucija jede svoju djecu”) tako da oni žele samo uspostaviti red u tom novom svijetu. 

Ovi ljudi su najčešće proživjeli revoluciju kao mladi ljudi i vidjeli su koliko dobro mogu izgledati nove vrijednosti, ali i koliko nisko društvo može pasti u kaosu. Tako da ljudi iz druge generacije samo žele uspostaviti neke norme, pravila i red kako bi društvo novih vrijednosti moglo početi funkcionirati. 

Nakon što se uspostavi red i društvo koliko-toliko krene funkcionirati po novim pravilima, onda dođe treća generacija. 

 

Treća generacija

Treću generaciju čine ljudi koji imaju izuzetno malo povezanosti s “ocima revolucije” pa se prema tome oni puno manje osjećaju povezani s idejom te iste revolucije. 

Jednostavno, oni nisu vidjeli revoluciju svojim očima i ne osjećaju strast prema novom sustavu.  Oni su izuzetno pragmatični, žele rješavati probleme i napraviti život što lagodnijim. Ljudi treće generacije nisu toliko zainteresirani za ideje, oni su više zainteresirani za pravljenje novih stvari. 

Zabrinutost za materijalno počinje prevladavati i ljudi postaju suviše individualni. Nije im više stalo do ideja revolucije i u cijelom tom procesu isisaju duh i vrijednosti revolucije iz samog sustava. 

A kad je sav duh revolucije isisan iz sustava, onda dolazi četvrta generacija.

 

Četvrta generacija

Ljudi iz četvrte generacije vide kako je iz društva nestala sva vitalnost i živost prvotnih ideja i ideala, ali jednostavno ne znaju šta bi ih trebalo zamijeniti. 

Oni počinju ispitivati validnost vrijednosti kojima su učeni, a mnogi u tom procesu postaju cinični jer vide kako se te vrijednosti apsolutno više ne oslikavaju u društvu unutar kojeg žive. 

Nitko manje-više ne zna u šta vjerovati i izbija kriza.

A onda iduća generacija (prva) vidi ovo stanje gdje nitko ne zna kamo bi išao i u šta bi vjerovao, okupe se u grupu, naprave nove vrijednosti i sruše stari poredak, ponovno pokrećući generacijski krug ispočetka.

 

Gdje smo mi i šta raditi

Ljudi 90ih godina su definitivno bili u prvoj generaciji. Promjena svega se jednostavno osjetila u zraku. Svijet se mijenjao, države se raspadale, a ljudi su živjeli i čekali kako će se sve odviti. 

Onda je došao rat i prva generacija je krvlju platila promjenu vrijednosnog sustava iz komunizma (krnjeg) u neki tranzicijski model koji ide prema demokraciji.

I onda su došli, ili bolje reći nisu došli, oni ljudi koji su vidjeli rat i za šta su ljudi ginuli i krenuli graditi novo društvo. Ali taj red koji treba doći poslije prve generacije, onaj red i organiziranost koji treba doći s drugom generacijom kod nas nikada nije došao. 

Postoje “džepovi” ovoga u par mjesta u BiH, ali kada se čitava država uzme u obzir, mi još nismo došli do toga da izgradimo društvo s idealima radi kojih su ljudi uzimali puške u ruke. 

Ovi generacijski krugovi mogu trajati kraće i duže. Druga generacija u Americi je trajala negdje od kraja građanskog rata pa sve do početka 20.stoljeća da bi im onda četvrta generacija došla već 1920ih godina (jazz generacija).

Mi smo trenutno u nekoj krnjoj drugoj generaciji, gdje još uvijek pokušavamo uspostaviti red iz svog nereda koji je nastao 90ih godina. 

To se najviše oslikava u vrijednostima ljudi i onome šta se točno vrednuju u cijelom društvu. 

Ako pokušavaš napraviti red i stabilnost, onda su stvari koje se visoko vrednuju u društvo poslušnost, odanost, sigurnost, slušanje autoriteta, nepreispitivanje, kolektivizam, očuvanje, povjerljivost i predvidljivost. 

Prepoznaje li itko svoje sugrađane u ovome? Itekako. 

Način na koji ćeš se ti prilagoditi svemu ovome jeste prvo da shvatiš unutar koje generacije živiš, a drugo da vidiš kakva te budućnost čeka. 

Nakon što se samo malo popravi situacija i izgradi iole održiv sustav, iduća stvar ljudima na pameti će biti ekonomija i samo ekonomija. To već možeš vidjeti u onim džepovima države i elita koji su već izgradili (svoj) sustav. 

Ako želiš znati kojoj generaciji pripadaju ljudi, vidi kakvim se ljudima dive i koga idoliziraju. Je li hvale likove poput Srebrnog Malinaša koji je zajebao državu, ili vole čvrstu ruku nekog autokrata.

Gledaj i kakav posao obavljaju, na šta troše pare, kako provode slobodno vrijeme– sve ove stvari ti ukazuju na to kojoj generaciji ti ljudi pripadaju, kakve vrijednosti njeguju i kako njihov svijet izgleda. 

Ako uspiješ ovo napraviti,  tvoje šanse za puno boljim životom unutar bilo kojeg društva će masovno narasti. 

Probaj ovo vježbati sa svojim prijateljima pa vidi možeš li zaključiti kojoj generaciji oni pripadaju. 

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.