3 skupine ljudi koje tvom životu prave više štete nego Masoni i 5G mreže – Bruno Boksic
352472
post-template-default,single,single-post,postid-352472,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

3 skupine ljudi koje tvom životu prave više štete nego Masoni i 5G mreže

Naslov je otjerao ljude za koje je vrhovni đavao i krivac za sve na svijetu Masoni i 5G mreže tako da sada mi normalni ljudi možemo dalje pričati. 

Kada sam jednom skočio “bombu” na gradskom bazenu, pored mene je bilo par ljudi koji su se sunčali. Naravno, tembelina kakva sam tada bio sa svojih 167 cm i 90 kila, napravio sam jedan omanji tsunami koji je polio ljude oko mene kao seljačina paradajz– u podne po ćelopeku na +45 i to hladnom vodom. 

E sad, ti ljudi oko mene su puno više osjetili utjecaj i djelovanje moje “bombe” nego netko tko je bio na drugom kraju bazena. Do tih ljudi nije došla ni kap vode, dok su ovi bili mokri do kože. 

E ista je stvar u našim životima– mi gledamo na neke kapljice koje dolazi sa 10, 15, 20 000 kilometara udaljenosti, a ne vidimo bombe koje sijevaju oko nas radi kojih redovno dobivamo srčane.  

A ovo su tri skupine ljudi čije nas bombe najviše zapljuskuju.

 

Vršnjaci

Par predavanja u Berlinu 1840.ih godina je završilo s par ozlijeđenih ljudi jer su se svi naguravali da čuju predavanje. 

Lik na pozornici koji je pričao? Friedrich von Schelling, institucija njemačkog Idealizma.
Likovi koji su se jedva probili u publiku? Soren Kierkegaard, najveći danski filozof. Friedrich Holderlin, “najnjemačkiji Nijemac” isto filozof, umjetnik, pisac i pjesnik, te na kraju Hegel,  5 godina stariji od Schellinga, a ipak njegov “učenik” jer ga je Schelling doveo na fakultet da radi s njim. 

Fichte i Goethe nisu mogli ući na fakultet, nije bilo mjesta za njih.

Zamisli ti sad razgovor tih likova negdje u kafani u Njemačkoj, kako pričaju o biću i bitku, budućnosti, inovacijama, državi, politici, razvoju svijesti i ljubavi prema istraživanju svijeta. 

Njihovi umovi su otišli više od 200 godina u budućnost, a u nas žena ne može sama do Zenice. Odnosno može, ali “dal’ smije…”

Fichte, Goethe, Hegel i Schelling su bili vršnjaci i jedan je utjecao na drugog, trećeg, četvrtog i tako ukrug. Neminovno, na sve nas utječu ljudi koji s nama dijele jednu čitavu generaciju. Jer generacijski krugovi ljudi utječu na puno toga. 

Tvoja generacija je živjela Jugoslaviju, ili vidjela rat, ili imala mobitel u rukama u 8. osnovne– sve to utječe na jednu cijelu generaciju i vršnjake.

A na tebe tvoji vršnjaci mogu utjecati pozitivno poput Schellinga na Hegela ili…. ono što imamo u BiH, gdje osobni uspjeh među vršnjacima postaje “nije završio u zatvoru ili kraj ceste.” 

Iz vršnjačkog sranja se izuzetno teško izvući jer ti ljudi manje-više prolazi isto što i mi, imaju iste ekonomske prilike, isti socijalni život i iste globalne (ne)prilike. Vršnjaci će uvijek imati utjecaj na tebe i on se teško može eliminirati, ali ono što možeš napraviti su dvije stvari:

  • Mikrodruštva
  • Naći druge vršnjake

Mikrodruštvo

Mikrodruštva su ti mali “džepovi” izoliranih zajednica koje žive drukčijim životom od onoga što se nalazi u njihovom okruženju. 

To mogu biti mikrodruštva bazirana na:

  • vrijednostima (malena budistička zajednica u 98% katoličkom društvu)
  • resursima (tajkuni koji zimuju na Alpama i ljetuju na Bahamama dok ostatak društva kupuje K+ salamu, ALI SAMO NA AKCIJI)
  • socioekonomskom položaju (poduzetnici)
  • specifičnim interesima (gameri, oni što čitaju knjige, etc.)

Ako uspiješ napraviti svoje mikrodruštvo, onda se dobrim dijelom možeš izolirati od vršnjaka i smanjiti njihov utjecaj jer si ih zamijenio s drugim “vršnjacima.” Samo pazi da novi ljudi koje si pustio u svoj život ne ispadnu gori od ovih prošlih. 

Ako se ne uspiješ spasiti mikrodruštvom, onda ti je druga opcija otići iz tog okruženja i naći druge vršnjake. Samo probaj zamisliti Goethea u Donjoj Slabini. Ne bi od njega ništa ostalo.

 

Društvo

Vršnjaci su jedna strana medalje, a društvo je druga strana. Gdje su vršnjaci ljudi koji su s tobom prolaze iste stvari, a mogu imati drukčije poglede i okvire (frameove) tih iskustava, društvo je ono koje određuje šta se može, a šta ne može. 

Društvo ili ti ga zajednica ti je onaj lik što je čitav život glup, ali je nekako sad ostario pa ti priča “vidit ćeš ti kad odrasteš….”, ne znajući da i glupi ljudi stare i ne postaju ništa mudriji i pametniji. 

Velika bomba društva je socio-političko-ekonomsko-vrijednosni okvir koji stavlja oko tebe i tako limitira i utječe na tvoj život i odluke. 

Nema ništa loše u tome da društvo daje okvire– treba to raditi. Ali kada živimo u nakaradi od države, onda je društveni okvir zatvor s najdebljim okovima. 

I evo ti par primjera da vidiš koliko točno društvo utječe na tebe: 

  • Godine kada se trebaš oženiti i udati– kad ti je “vrijeme”
  • Sama potreba da se oženiš/udaš jer bez toga život “nema smisao”
  • “Gdje ćeš naći posao poslije diplome?”, automatski eliminirajući mogućnost poduzetništva jer “nema od tog ništa” 
  • Jel’ naša?
  • Pravdanje kriminala sa “snaš’o se”
  • “Ništa se ovdje ne može mijenjati jer nikada nije”

Društvo ti određuje okvir tvog života, a naše ubija svaki individualizam, razum, progres i poboljšanje. 

Šta možeš napraviti? 3 stvari ovdje: 

  • Mijenjanje društva “izvana”
  • Mijenjanje društva “iznutra”
  • Naći drugo društvo

Mijenjanje društva “izvana”

Izvana ne znači van države, nego van sustava koji je postojeći. To ti je Vaclav Havel, prvi predsjednik Češke koji je prije toga bio pisac, a ne političar.

Mijenjanje društva izvana nije jednostavno jer moraš raditi promjene van društveno-ustanovljenih okvira, a to znači puno kreativnosti, muke, truda, rada i, u dosta slučajeva– zatvora. 

Ova stranica i tekstovi su pokušaj mijenjanja društva “izvana.” 

Gandhi je vodio ljude na “šetnju” dok je Martin Luther King je organizirao civilne prosvjede. Oba su primjeri promjene društva “izvana” jer ti ljudi nisu imali institucionalnu moć da mijenjaju stvari iznutra. 

Mijenjanje društva “iznutra”

Ovdje dolazimo do promjene koju radiš kroz sustav– recimo uđeš u neku političku stranku i čudesno nekako, ne postaneš korumpiran, prevrtljiv, bahat ili jednostavno – Sanja “Ko vam je kriv što ste novinari” Vulić .

I onda kreneš stvari mijenjati “iznutra”, kroz institucionalni okvir i zakone. Svaka čast onih par ljudi koji zaista hoće napraviti ovakvu promjenu kroz institucije jer znam koliko to zahtijeva posla, truda, rada i mudrosti. 

Naći drugo društvo

Odlazak u drugo društvo koje je mnogo tolerantnije za tvoje vrijednosti– ako ti je BiH previše napredna kao država, onda su ti Burundi, Sjeverni Sudan, Niger, Bangladeš, ili Moldavija puno bolji izbor za život. 

Ako ti je BiH previše nazadna, onda ti ne trebam pričati gdje trebaš ići jer o tome govore svi u društvu. 

 

Kuća

I zadnja bomba koja te može ubiti u pojam ili ti bi najjači potporni stub u životu– kuća. 

Nismo poznati kao društvo tolerantnih ljudi i univerzalnih vrijednosti, nego ono podaničkog i robovskog mentaliteta gdje je životni doseg “samo nek se ne puca.” 

Društvo ne postaje takvo iz ničega– definiraju ga ljudi koji žive tu. 

Nisu svi političari i lopovi “oni tamo neki”, to su bola ljudi iz tvoje ulice, susjedi tvoji, ljudi s kojima si pio ili piješ kavu, a nekada i tvoji ukućani. 

Tako da mi imamo vlast upravo mediokriteta– ne ni najboljih iz našeg društva jer ih stvarno ima koji su puno bolji od ovih majmuna na vlasti, ali ne ni najgorih jer ima ljudi koji su puno gori i nesposobniji od ovih koje sada imamo. 

Ovo je bitno za tvoju Kuću jer ona definira, barem na početku, tvoje vrijednosti, stavove prema životu, drugim ljudima, poslu, novcu, ljubavi, smislu životu, obitelji i svemu što je pod suncem. 

Tek kasnije, razvojem karaktera i kakve-takve individualne svijesti koja je kod mnogih još uvijek misaona imenica, ti možeš napraviti osvrt i vidjeti je li ono što si ponio iz kuće dobro i trebaš nastaviti ili loše ili trebaš to mijenjati. 

Nećeš nikada naći samo jedno i drugo, uvijek će biti kombinacija raznih stvari koje trebaš ponijeti i nositi dalje sa sobom i onih stvari koje trebaš mijenjati. 

I sad glavna stvar: 

Kod nas se ništa ne mijenja zato što ljudi nikada ne naprave osvrt na ono što su naučili u kući i onda nastavljaju živjeti tako do kraja života, učeći naredne naraštaje istoj stvari i istom nerazmišljanju.

Što možeš napraviti: samo jednu stvar

  • Mijenjati Kuću

Ovdje ne možeš samo otići jer će te to pratiti čitav svoj život. Ne možeš otići od svog odgoja, kuće i vrijednosti, ali ih možeš mijenjati ako ti ne odgovaraju. 

To ne znači da trebaš mijenjati ljude u svojoj kući– najčešće i ne trebaš. Nego to znači da trebaš prenijeti druge stvari na svoj život i na naredne generacije. 

Tako da vodu tsunamija koji je tebe zapljusnuo ne osjete oni koji dođu poslije tebe…

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.