3 koraka kako pravilno osuđivati druge ljude – Bruno Boksic
351787
post-template-default,single,single-post,postid-351787,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

3 koraka kako pravilno osuđivati druge ljude

“Ne osuđuj!” Čuli smo to pa barem jedno 1000 puta, kako s oltara, tako od svih ljudi koji preživaju na ovim prostorima. Kažu ljudi da to tako piše u Bibliji pa da mi ne trebali osuđivati. I kao uvijek, izostavljen je ogroman dio gdje piše: 

“Ne osuđuj, ili će se i tebi suditi. Onako kako ti budeš drugima sudio, tako će se tebi suditi. I sa mjerom koju ti koristiš ka drugima, ista će se prema tebi koristiti. 
Što vidiš trn u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš?
Ili kako možeš reći bratu svojemu: “Daj da izvadim trn iz oka tvoga, a eto brvno u oku tvojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga! Tada ćeš vidjeti, kako da izvadiš trn iz oka brata svoga.” – Matej 7:1-3

Tako da nije da ne trebaš suditi ili osuđivati druge ljude. Nego da trebaš biti spreman da ako ćeš suditi druge ljude, a svi to radimo, da će se i tebi suditi u istoj stvari i sa istom mjerom. 

Problem nije u tome što sudimo i osuđujemo druge ljude, nego što to radimo na dosta pogrešan način koji nam onda stvara dosta problema u životu, od ljubavnih i prijateljskih veza, do odnosa s roditeljima ili poslodavcem. 

Pa idemo vidjeti kako trebamo osuđivati druge ljude. 

 

1. Uvijek sudi proces, nikad stanje

Nemaju svi ljudi istu ambiciju ili motivaciju, ali svi ljudi imaju potrebu unutar sebe za rastom, razvojem i/ili postizanjem nekog cilja. To se odražava u raznim stvarima kojem ljudi posvećuju vrijeme. 

To može biti karijera ili obitelj, hobi poput vrtlarenja ili pletenja, snimanja YouTube videa ili pisanja članka. Ali ono što je inatno za ljude jeste da imaju potrebu postati dobri u nečemu. A nitko, pa ni Mozart, se nije rodio odjednom dobar. 

Svatko je morao postati dobar kroz proces učenja i mukotrpne vježbe. E sad, nećeš otići u teretanu kao Arnold Schwarzenegger i vidjet tamo nekog lika koji ne može podići na benču 30 kg i onda mu se rugat. Jer nitko neće porediti svoj dan 7458 sa nečijim danom 1, 10 ili 50.

Nije sramota ne moći nešto uraditi 1., 30. ili 50. dan. Sramota je odustati od procesa koji bi te doveo dotle. Nije sramota biti slab– sramota je ostati slab. Nije sramota kretati se sporo– sramota je stati i odustati. Nije sramota imati proces– sramota je biti samo stanje!

A upravo su prema stanju ljudi osuđivali Dashratha Manjhia. Liku umrla žena na rukama jer nisu stigli na vrijeme do bolnice. On popizdi i odluči napraviti alternativni put iz sela do obližnje bolnice. 

Međutim između njega i bolnice stoji planina. Ma ništa, jebo planinu kad je čovjek odlučio napraviti put. 

Krampu u ruke i na posao– kopaj svaki dan planinu. Ljudi mu se smijali jer su vidjeli stanje, a ne proces. 

22 godine kasnije, Manjhi je prokopao 115 metara dug, 7.7 metara visok i 9.1 metar širok put kroz planinu koristeći samo krampu i skratio put iz svog sela do bolnice sa 55 na svega 15 kilometara. 

Ljudi su ga pogrešno osuđivali jer su samo gledali stanje unutar kojeg se nalazi, a potpuno zanemarili proces. Kornjača će uvijek prestići zeca koji stoji i ne mrda. 

 

2.  Prvo sebe prihvati da možeš osuditi nekog drugog

Da se skupi svo željezo u Zenici i stavi na vagu, opet bi težilo manje od muda Martine Mlinarević Sopte. I ovo dolazi od nekoga tko apsolutno ne voli njezin rad, ideje i teme. Ali dvije stvari se ne mogu osporiti Martini: 

  1. Zavidi joj 97% stanovništva u BiH jer živi život kako ga ona želi živjeti, a ne kako joj drugi i društvo kažu. Žena ima ogromna željezna muda na kojima joj mnogi zavide. 
  2. Koliko god ne volim njezin rad, moram reći da ima genijalnu vještinu pisanja i “ucrtavanja emocije na papiru.” Jednostavno, žena zna pisati! 

E sad, ova prva točka je izuzetno važna. 

Jer pun kurac ljudi bi htio imati slobodu kakvu Martina ima– da je boli briga šta čitavo Brotnjo i Hercegovina govore i misle o njoj. Ljudi bi htjeli imati takvu slobodu i potajno u sebi vape za njom. Vape za tim da ih nije briga šta će reći susjeda Mara– koga su sinoć dovele kući, jesu li malom puknute čarape, je’l “naš”, a šta vozi ili koliko para. 

Ali ne mogu. Ne mogu to ljudi jer je to pravo teško. A teško je jer nisu prihvatili i poslušali onaj glas u sebi koji im govori da počnu svoj život živjeti onako kako bi ga oni htjeli živjeti. 

Jer to donosi posljedice. 

Kada je Nietzscheova sestra rekla njemu da ide s mužem u Paragvaj osnovati Novu Njemačku, mjesto gdje će se odgajati striktno čistokrvni Nijemci, bez ovih Židova koji “zagađuju” zemlju, Nietzsche joj se tako jako nasmijao u facu da ona nije htjela sa njim pričati godinama. 

Djela imaju posljedice, a osobe moraju živjeti sa posljedicama tih djela. Puno je lakše prešutjeti sve te stvari i živjeti kako ti se kaže radi “mira u kući”, nego živjeti kako hoćeš živjeti što bi značilo dosta nezgodnih i neugodnih razgovora, raznih nepričanja jednih s drugima ili čak kompletan prestanak ikakvog kontakta. 

 

3. Sudi samo onako kako želiš da se tebi sudi

Kriteriji kojima nekog drugog osuđuješ su isti oni prema kojima će se tebi suditi. Tako da onda budi spreman da ako baciš kamen nekom u glavu, da ti nazad imaš dobru kacigu– inače si najebao. 

Jer ako nekoj curi govoriš da je kurva, onda ćeš kao cura sama sebe suditi prema takvim kriterijima i čitavo društvo će te kao takvu suditi. Ako si lik i hoćeš jebat, a svaka ti je cura kurva, onda nećeš nikad jebat jer si je u startu osudio ako uopće bude htjela biti s tobom. 

E ovo je jebeno jer su se okrenule ploče. Tek onda kada na sebi primijenimo nešto, shvaćamo koliko je to teško bilo za uraditi. Onda znaš koliko je nešto teško ili lako i znaš točno odakle to sve dolazi.

Lako je liku pričati da je pošten ako nikada nije bio u situaciji da ukrade.
Lako je curi pričati da se čuva do braka ako joj nikada niti jedan lik nije prišao. 
Lako je ljudima govoriti kako se upravlja država ako nikada nisu upravljali niti sa jednim timom. 

Jer onda ne osuđuješ iz pozicije snage i integriteta, već iz pozicije slabosti i licemjerja.

Ako nikada nisi imao priliku ukrasti, kako onda možeš biti pošten? Gdje se testiralo to poštenje?
Ako ti nije upalo 300 likova, gdje se testirala ta tvoja “čednost”?
Ako nisi nikada upravljao ni usisivačem, kako onda misliš upravljati državom? 

Svi osuđujemo i bivamo osuđivani. To će se nastaviti dok je svijeta i vijeka. Već 147 utoraka, ja bivam osuđivan od raznih ljudi. Ali to jednostavno dolazi s profesijom. 

Jer ako hoćeš nekim ljudima biti pozitivna sila koja im mijenja život, onda moraš prihvatiti da ćeš drugima biti potpuni idiot, predmet zajebavanja i netko koga će masovno osuđivati. 

A mogu to slobodno– jer kako sude, tako će im se suditi. 

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
Tags:
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.