Kako pokrenuti ljude koji sjede na kavama: 2 tipa motivacije – Bruno Boksic
349899
post-template-default,single,single-post,postid-349899,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Kako pokrenuti ljude koji sjede na kavama: 2 tipa motivacije

Zanima te kako netko može sjediti 5 sati u kafiću i ispijati kave dan i noć bez da išta radi u životu?
Zanima te kako je moguće da nam se čitava država žali kako nam je loše ali nitko ništa ne radi po tom pitanju?
Zanima te kako pokrenuti ljude na nešto rade?

Objašnjenje ti se nalazi u ovom tekstu.

 

Dvije vrste motivacije

 

Postoje dvije vrste motivacije u životu – izbjegavanje boli (forma bježanja od nečega) i traženje uspjeha (forma kretanja prema nečemu). E sad, unutar ove dvije kategorije postoje razne sub-kategorije o kojim danas nećemo pričati.

Ali ove dvije su itekako važne pa idemo vidjeti od čega se iste sastoje.

 

Izbjegavanje boli

 

Većina ljudi u svijetu, pa i kod nas, djeluje pod ovom vrstom motivacije. Izbjegavanje boli, ili što bi ti Ameri rekli “carrot and stick” ti funkcionira ovako na primjeru razgovora djeteta iz trećeg osnovne i starog mu:

“Sine, moraš učiti u školi.”
“Ali tata, ne uči mi se.”
“Sine, šta me briga što ti se ne uči.”
“Ali što moram imati petice iz svih predmeta.”
“Ako ne budeš imao petice, čeka te kaiš i mlaćenje pa ti gledaj šta ćeš.”

I onda dijete ima 2 opcije:
Učiti – iako mu se ne da jer je to smorovsko, zahtjeva pravo puno vremena i generalno je dosadno.
Ne učiti – dobivati degenek iz dana u dan do kraja života.

Djetetova logika usporedi ove dvije boli i izabere onu manju: učiti.

I eto tako ti dijete počne učiti jer je motivirano bježanjem od boli (ako budem učio, neće me kući mlatiti.)

Idemo ukratko opisati kako izgleda ova druga vrsta motivacije pa ćemo onda vidjeti kako riješiti one probleme sa početka teksta.

 

Traženje uspjeha

 

Mali broj ljudi koristi ovu vrstu motivacije, negdje oko 1% populacije. Ovaj princip motivacije radi na način da osoba nije motivirana bježanjem od boli (ubit će te kući ako ne budeš učio), nego je motivirana tako što joj se ukaže na beneficije onoga što bi osoba trebala raditi (učenje je zakon, ako ga radiš na pravi način i možeš postati majstor ili ekspert u svom polju.)

Osobe koje koriste ovakvu motivaciju su najčešće “gladne” uspjeha, ma kako ga god one definirale. Ne želiš učiti da te kući ne bi tukli, nego želiš učiti da bi imao onaj osjećaj uspjeha kada imaš sve petice u školi.

Ovaj način motivacije je teže inicijalno pokrenuti jer zahtjeva pristupanje stvarima koje se rade sa svrhom, ali je puno efikasniji kod osoba.

Gdje smo mi u BiH i kako ovo koristiti

 

E postoji mjesto gdje ti je taman dovoljno loše da se žališ, ali nedovoljno loše da bi nešto uradio po tom pitanju. To mjesto se zove kafić.

Ljudi koji imaju sasvim dovoljno para da piju kave, puše cigare i pišu komentare na Klixu i Bljesku, ali nedovoljno para da dobro žive i rade, su osobe koje svakodnevno susrećemo u BiH.

Dobro Bruno, to svi već znamo, šta su rješenja?
Evo rješenja kroz 2 moguća tipa motivacije.

 

Uzmi narodu i ovo malo što ima

 

E ovo ti je ona taktika motivacije broj 1, izbjegavanje boli. U ovom trenutku osobe koje po čitave dane piju kavu i žale se imaju 2 opcije za izbor:

1. opcija – nastaviti žugati kako je loše (i jeste loše) i ne raditi ništa po tom pitanju. Ostaje mi loše, ali nije toliko “loše”
2. opcija – uraditi nešto po tom pitanju poput naći posla ovdje, naći posao u Njemačkoj ili Irskoj, zapaliti zgradu vlade, podići pobunu, upucati nekoga itd…

Tek kada bol iz opcije 1 (žuganje) postane veća bol od opcije 2 (rađenja nečega po tom pitanju), tek onda će se osobe trznuti i nešto uraditi.

Ovo ti je isto kao onaj primjer sa učenjem i neučenjem. Manje boli učiti nego dobiti degenek. Isto tako, manje boli to što nemam nego da se podignem sa guzice pa nešto uradim. Tek kada me više zaboli sjediti na guzici, tek ću se onda podignut i nešto uraditi.

Ok, kako to postići?
Pa uzmeš narodu i ovo malo što ima i gle onda situacije -nema više para za kavu, kladionicu i plaćanje internet računa. Znaš li kojom bi se brzinom onda narod skupio na cesti i napravio revoluciju?

Jer u ovom trenutku ljudi kojima je dovoljno loše sele iz zemlje, a ljudima kojim nije, žugaju.

Ali ima i ona druga vrste motivacije, ona koju ja zastupam na blogu.

 

Strepi ka nečemu većem u životu

 

E ovo ti je ona motivacija svrhom u životu. Kada ideš prema nečemu samo zato što hoćeš to, ne zato što bježiš od neke kazne.

Da bi se postigla ova motivacija, trebaš pronaći svoju svrhu u svemu ovome. U školi je to dosta lako jer imaš ograničene opcije, ali u stvarnom životu itekako nije. Imaš toliko opcija i sam moraš skontati koja je najbolja za tebe.

Jer možeš otići vani i živjeti normalno pa i čak itekako dobro ili ostati ovdje i mijenjati društvo.

Nije ti dovoljno samo imati “taman toliko.” Hoćeš, želiš i živiš za neki uspjeh ma kako ga god ti sebi definirao i onda ideš i van okvira gdje samo radiš nešto da bi izbjegao kaznu.

Dosta ti je 40 000 maraka godišnje, ali hoćeš 100 000 jer hoćeš sebi pokazati i dokazati da možeš toliko zaraditi.
Želiš pročitati sve ruske klasike ne zato što su za lektiru, nego zato što hoćeš dobiti mudrost iz istih.
Ne želiš se prilagoditi ambiciju društvu u kojemu živiš, nego želiš nešto puno više za sebe.

Ali sve to potječe iz tvoje svrhe, a onaj koji sjedi na kavi je definitivno nije našao. Ma šta, nije je ni pošao tražiti.

Koji onda od ova dva puta uzeti?

 

Udri ili daj nadu?

 

E vidiš, ja sam za opciju 2. Jest, puno je teža ali se sa njom postiže dugoročna promjena a ne policijska država.

Postoje dva načina dolaska do moći i utjecaja. Prvi je kroz strah, drugi kroz ljubav i svrhu. Prvi koristi silu, a drugi koristi inspiraciju. Onaj koji izabereš će te definirati kao čovjeka i lidera.

Tako da ako želiš pomjeriti ljude sa kave, nemoj ga mlatiti ili mu govoriti da je glup – pomozi mu naći svrhu radi koje živi a on će uraditi sve ostalo.

https://brunoboksic.com/prava-bez-odgovornosti-je-kao-sendvic-bez-kruha-ne-moze-nikako/

Preporuka za iduće čitanje

Ne propusti niti jedan utorak
Jednom tjedno ćeš dobiti super tekst u svoj email inbox. Neke ranije tekstove si propustio pa ti iste želim poslati na čitanje u inbox
Ne brini, neću te smarat mailovima. 🙂
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.