Ubila nas škola – Bruno Boksic
349555
post-template-default,single,single-post,postid-349555,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Ubila nas škola

Škola, najbolje ili najgore mjesto na svijetu. Ovisno od toga:

  • tko ti predaje,
  • šta ti predaje i
  • tko je s tobom u razredu.  

Sreća pa smo mi kao Bosna i Hercegovina ovdje na visokom mjestu. Samo što nismo. A postoje mnogi elementi zašto mi to nismo i zašto škola od nas pravi debile (parafrazirajući Miroljuba Petrovića. A šta ne znaš tko je Miroljub Petrović? Evo ti video pa pogledaj.)

p.s. Miroljub Petrović je dobar samo za nasmijati se. Ni u ludilu ne reklamiram njegove stavove kao dobre ili poželjne.

 

Ali je rekao jednu dobru stvar. Ima on svojih trenutaka – i ćorava kokoš ubode zrno. Pa kaže on da pošalješ dijete u školu, a vrati se debil. I uistinu se vrati debil. Ali da ne bude ovo čisto žuganje na školu bez ikakvih argumenata, evo zašto je takvo i kako to na kraju popraviti.

 

Kako je nastala škola

Učiteljica Manda s dicom. Dite, dedera ostavi tu prž'nu i nasmij se.

Učiteljica Manda s dicom. Dite, dedera ostavi tu prž’nu i nasmij se.

 

Škola je prvo nastala kao kazna za djecu. Yep, dobro si to pročitao. Nastala je kao kazna za djecu, tamo u 14. stoljeću od strane Harry Schoola.  Ali današnji format škole nastaje tek sa industrijskom revolucijom (Horace Mann 1796) i prelaskom sa manufakture na industrijsku proizvodnju.

Šta je bio fazon.

Škole su se pravile kako bi educirale stanovništvo da budu dobri radnici na traci. Zato ljudi u školama sjede u klupama raspoređenim u par redova i kolumni. Jer tako rade radnici u tvornicama.

TI ćeš biti najgori na traci. Skupi te noge i piši

Iduća stvar koja je izuzetno poželjna na tvorničkoj traci je točnost, preciznost, praćenje ucrtanog sustava i odsustvo bilo koje greške.

Time je i naš školski sustav napravljen tako Moraš točno odgovarati na sva postavljenja pitanja, moraš znati šta je pisac mislio (odnosno šta je profesorica mislila da je on mislio), moraš pitati autoritet da pišaš i sereš te imaš 20 minuta da pojedeš sendvič.

Ne daj Bože da pogriješiš negdje. Čitava traka odmah staje odnosno dobiješ keca i padaš u školi. A da ne pričamo o kreativnosti koja se ubije na prvu jer to tako ne piše u knjigama ili je profesoru muka da se potrudi oko toga i vidi ima li potencijala za nešto više. Ubij to odmah u korijenu jer ne vrijedi na traci.

E sada, ovako školstvo izgleda zadnjih 200-ak godina i ne naziru se velike promjene u skorijoj budućnosti. Ali i ovaj problem bi se dao nekako izgurati da nije sljedećih kategorija.

 

Tko ti predaje

 

Znaš tko ti predaje? Onaj mali Lucin što je završio fakultet nedavno. Ma ja bona, ubacio mi ga svekar u školu da predaje. Šta će jadan, završio fakultet pa rek’o de da ga negdje ubacim. Pa jašta nego u školu, ta nema ti tu neke filozofije. Malo kaže djeci ovo i ono i eto ti ga. A on ono malo pije? Ma jest, ali nema to veze. Odradi posao od 8-4 i kuća. Ajde ima ih i gorih, nek je on posao našao.

Profa, šta je danas na rasporedu? Mamurluk i kec tebi

Profa, šta je danas na rasporedu? Mamurluk i kec tebi

 

Eto tako to nekako ide u našim školama. Predaju ti neiživljeni ljudi, luđaci, alkoholičari, propalice, nasilnici i nasilnice, seksualno frustrirani likovi ali i likuše. Kada to ovako postavim, baš se vidi da nam u školama predaju životni uzori.

A mi djeca učimo iz “onoga što nam se kaže, a ne iz onoga što oni rade”. Samo što to nije istina jer mi kao ljudi učimo najbolje (i najviše) kroz osmozu odnosno kopiranje ponašanja od drugih ljudi, a pogotovo autoriteta.

A nama u školama, osnovnim, srednjim pa i fakultetima predaju ljudi kojima jedini kontakt sa djecom treba biti preko malih ekrana. Iako postoje dobri profesori u svim ovim institucijama, oni su samo izuzetak koji potvrđuju pravilo.

Ovaj problem je nešto što se još godinama neće riješiti pogotovo na prostoru Bosne i Hercegovine. Nedavno sam slušao intervju Nevenka Hercega koji govori kako se zapošljavanje profesora odvija po zakonu. I čovjek je u pravu.

Otvaraju se natječaji za profesore u školama tamo u 1. i 2. mjesecu umjesto u 8. i 9. Vlada mora potpisati zapošljavanje svakog profesora (a to je stranačka linija) i kako intervjui nose isto bodova u primanju na posao kao i sve druge stavke. A intervju se sastoji od 2 pitanja. 1. Iz čijih se kuća/tko su tvoji i varijacija ovog pitanja. 2. Ajde ti nama reci tko je gradonačelnik/načelnik našeg grada/općine i varijacija ovog pitanja.

Evo ja samo odradio preko 450 intervju u životu sa strane poslodavca. Ako ta tročlana komisija iz ova 2 pitanja dobije neke magične uvide u sposobnost ljudi, nek me nauče odmah. Jer šta meni oni moji intervjui od 45 minuta pokazuju nije ni blizu toga što ova 2 pitanja pokažu njima. A baš bi to htio naučiti.

Koristeći sve ove metode, zapošljavaju se većinom stranački kadrovi koji su izuzetno nekvalificirani educirati nas, vas i djecu za bilo što.  “Ali hajd’ Bogati, samo nek radi čoek”. A to što ti pravi debila od djeteta koji kasnije postane isti takav debil pa, ne daj Bože profesor i vrti sve u krug, to ništa. Zato ću ja morati ovdje otvoriti svoju školu ali otom potom. Idemo sada na sadržaj koji nam se predaje.

 

Šta ti predaje

 

Već ranije spomenuta povijest škole i razlog nastanka nam govori šta to mi trebamo učiti. A sada ćemo vidjeti zašto je to u današnjem svijetu apsurdno i zašto ljudi nakon 20 godina raznih škola ne znaju popuniti uplatnicu u banci.

 

  • Nauči sve informacije napamet ako treba i samo ponavljaj znanje iz knjige sa što većom točnosti.

Ovo se prije radilo jer znanje nije bilo lako dostupno. Ako si nešto htio naći ili naučiti nešto, potrebne se bile godine traženja knjiga, učitelja i mnogo mnogo para.

Danas ti u džepu imaš više informacija nego što je američkom predsjedniku bilo dostupno 95. godine. Ako te pitaju koji je glavni grad Zimbabwea, a ti ne znaš. saznaš tu informaciju za čitave 3 sekunde otvarajući Google na svom telefonu i kucajući “Koji je glavni grad Zimbabwea”.

Znanje se “demokratiziralo” i “demonetiziralo”. Više ne postoji samo 5 ljudi na planeti koji znaju nešto i do kojih se ne može doći bez ogromne sume novca. Danas ti sve te stvari možeš naći na Google, u knjigama koje koštaju nešto sitno ili ih skineš sa neta (aaaargh the pirate). A veliki ljudi, mentori i učitelji snimaju svoja znanja u video formatu i daju ti ono što je njima trebalo 20 godina da nauče u formatu od 40-60 minuta besplatno (YouTube ili TED) ili to naplate 20-40$ na nekom od MOOC-ova (Massive Open Online Courses) poput Coursere, Udemyja i sličnih.

Guglaj Bill Nye pa vidi tko je :D

Guglaj Bill Nye pa vidi tko je 😀

 

Danas se vrednuje kreativnost, inovacija, snalažljivost, stvaranje novih ideja i kreacija a ne ponavljanje znanja iz knjige.

 

  • Završi školu pa će te babo ubaciti u _____________________

 

Škola od tebe pravi debila i invalida gdje ti ne omogućuje stjecanje vještina koje su stvarno potrebne u životu.

Osnove jezika i matematike su naravno potrebne, ali učenje faktorijela i determinanti godinu dana su potpuno bespotrebne. Bolje da se svake godine ponovno uči dobivanje postotka na matematici jer ti to treba svakodnevno u životu.

Davanje i primanje feedbacka, osnove komunikacije, samo-disciplina, financijska neovisnost, vođenje ili bivanje dijelom tima, odrađivanje intervjua sa jedne ili druge strane, pronalaženje rješenja za probleme umjesto izgovora etc.

Sve ove stvari ti skoro svakodnevno koristiš u životu, a 20 godina školstva ovo ne dotakne niti barem na jedan dan.

I još mnoštvo toga što nikad neću koristiti

I još mnoštvo toga što nikad neću koristiti

 

I onda ti bukvalno izađeš sa 23-25 godina sa fakulteta kao magistar nečega a ni za čega sposoban. I kakve onda opcije imaš? Pošto si naučen na mentalitet žrtve, ti čekaš da netko nešto poduzme po tom pitanju.  Jer sam nemaš kvalifikacije da radiš bilo što na tržištu rada. Osim, naravno, da te netko ubaci negdje pa da nešto malo raduckaš ono javna firma plaća redovna svakog 5. u mjesecu a noge na stolu 7/8 sati dnevno.

Netko da poduzme nešto

Netko da poduzme nešto

 

Umjesto da te škola pripremi i da ti osnove za živote, bukvalno sa njom odeš u minus pa moraš prvo sve odučiti pa tek onda krenuti nešto novo učiti.

Učenje ne prestaje sa školom. To je cjeloživotna stvar. Samo poslije škole ti sam biraš ono što želiš učiti. Što nas dovodi do zadnje točka onoga što se uči.

Životna mantra

Životna mantra

 

  • Kurikulum

Neću ovdje pričati o Waldorf, GeniusUp ili Montessori školama jer su to nama misaone imenice. Ali pričat ću o kurikulumu naših škola.

I mogu ti reći da sam itekako ljubomoran na današnju djecu. Jebote, oni imaju YouTube. EEEEE čovječe. Pa imaš YouTube. To je izvor toliko zanimljivih informacija predočenih u formatu koji te aktivira i angažira. Pa onda i svi ti predmeti koje ti imaš u osnovnoj, srednjoj ili na fakultetu mogu postati toliko zanimljivi.

Škola me naučila mrziti knjige, pisanje, predstave, filozofiju. logiku, matematiku, fiziku, sociologiju i psihologiju. Ono čime se danas bavim uključuje čitanje, pisanje, filozofiju, logiku, matematiku, fiziku, sociologiju, psihologiju a u slobodno vrijeme idem u predstave.

Ajde povijest je još i bila ok

Ajde povijest je još i bila ok

 

A današnja djeca u školama imaju mogućnosti gledati i učiti od ovakvih ljudi:

Geografija: Geography Now! 
Fizika: MinutePhysics Physics by Eugene Khutoryansky
Matematika: VSauce
Filozofija, Logika: OnePercentBetter
Politika: LastWeekTonight
Sociologija, Psihologija: MindvalleyCharisma On CommandStanford Graduate
Antropologija: History Of The Entire World, I Guess
SVE: The School Of Life

I mnoge druge. Mogao bih ovako danima stavljati linkove za videa koja bi mogla pomoći u edukaciji.

Ne samo videa, već i knjige koje mogu djeci itekako pomoći da razumiju sebe, svijet oko sebe i način na koje društvo funkcionira. Žalosno je što većina ljudi ne zna kako funkcionira slobodno tržište (a ni sam nisam znao do prije koju godinu tek), kako ljudi funkcioniraju tj. kako se ponašaju sami a kako u masama. Ne znamo da postoje pristranosti mozga (biasi) koju utječu na to kako ćemo raditi bilo što u životu, ne znamo da nam emotivni centar amygdala donosi sve važne odluke u životu a ne logički centar etc.

Sve što bi trebali znati za život ne učimo u instituciji koja nas upravo zato treba pripremiti. Pa onda ostaje pitanje “koji će nam kurac škola uopće?”. I tu se većina ljudi hvata na onu zadnju, treću točku onoga što ne valja u školstvu.

 

Tko je s tobom u razredu

 

Još jedna od onih kategorija koju umjesto da koristimo za dobro, većinom koristimo za loše. Ajde prvo da ponovim kao papagaj onu Jim Rohnu najpoznatiju da si ti prosjek 5 ljudi sa kojima se najviše družiš. K tome još treba dodati informaciju da 96% ljudi u školama postanu prijatelji jedni s drugima samo zato što sjede blizu jedno drugog.

A ranije sam ti kroz tekst spomenuo da mi najbolje (i najviše) učimo kroz osmozu odnosno kopiranje ponašanje od strane naših autoriteta. Ali ne samo autoriteta, već i naših vršnjaka. To se vani zove peer-to-peer učenje.

Učiš od osoba lijevo, desno, naprijed i nazad od tebe

Učiš od osoba lijevo, desno, naprijed i nazad od tebe

 

A kada sjediš u razredu koji je napravljen tako da ubija kreativnost, inovativnost, timski rad ali i individualizam sa time što ti predaje neinspirativna osoba dobiješ formulu za katastrofu. Jer djeca koja s tobom sjede u tim klupama bukvalno polude i pomahnitaju od svega ovoga.

I onda nitko sa njima ne može izaći na kraj. Pa se još gore ponašaju prema njima pa onda ovi vrate tako što bivaju još gori i eto ti spirale zla i nasilja. A ti, ako nisi jedan od tih koji su pomahnitali i poludjeli, postaneš takav ili gori jer to gledaš svakodnevno. Pa počneš oponašati, Imitirati. I nisi se ni okrenuo, postaneš dio grupe u koju si inherentno bačen.

Ovo se ne tiče samo osnovne i srednje škole. Iako ti moram reći da sve što je bilo kul u srednjoj školi je kul samo u srednjoj školi. I nigdje više. Nikada više. U realnom životu ti trebaju sve one vještine radi kojih bi ti se smijali u srednjoj školi.

Nego, vratimo se na temu.

I na fakultetu se događaju slične stvari. A pogotovo od strane tvojih vršnjaka koji najčešće osuđuju bilo kakvo isticanje iz okvira. Pa samo pogledaj predavanje gdje imaš 100 ljudi pa netko na kraju postavi pitanje profesoru. 98 ostalih ljudi na predavanju zakoluta glavom i očima i samo što na glas ne kaže “ajde bola pusti to”. A onaj 99 nije to vidio jer se već ispalio iz učionice.

Svako isticanje, postavljanje pitanja, javno izgovaranje nepopularnog stava ili bilo što što tebe kao pojedinca ističe iz grupne norme se smatra najgorom stvari na svijetu. I onda ti, jebiga jer želiš prijatelje, nikada ne postaviš to pitanje ili ne kažeš svoj stav. Jer šta će raja reći.

Zato su puno bolja predavanja, rasprave i grupe koje se sastoje od 15-20 ljudi. Puno je prisnija atmosfera pa je osuda grupa puno manja.  Ali i ovo je istina samo na određenim mjestima i to ne u svim starosnim kategorijama. Razred u srednjoj školi spada u ovu kategoriju od 1000 ljudi gdje će te živog pojest ako imalo iskočiš. A na fakultetu je grupa od 15 ljudi već drukčija (barem je kod mene bila) jer su ljudi zreliji (malo).

ono kad postaviš pitanje

ono kad postaviš pitanje

 

E sada, kako izaći na kraj sa ovim. Na individualnoj razini, vrlo teško. Zbog Pygmallion Effekta, ljudi će se prilagoditi onome što se od njih traži. Pa ako se od tebe ne traži da čitaš knjige ili pišeš eseje kao bi položio ispit, ti to i nećeš raditi.

Ovdje ogromnu ulogu ima profesor i kurikulum koji se predaje. A ostali problemi koji se tiču samo vršnjaka bi oni međusobno trebali riješiti sa onim vještinama komuniciranja i zajedničkog rada kojeg su ranije naučili. Ono, pričao sam ti o tome ranije. Ali jebiga, to se kod nas ne radi. Nego hajmo biti balkanoidi pa se pokvariti kao ljudi, razbijati i svašta nešto još.

 

Poruka za kraj

 

Ako imaš između 7-17 i čitaš ovaj tekst: Brate, pali YouTube, TED i čitaj knjige koje svjetski ljudi preporučuju. Samoeduciraj se jer u školi nećeš dobiti skoro ništa. Na tebi je samom da se učiš.

Ako imaš između 18-25: Škola te izdala, ali fakultet još ima priliku. Gledaj iskoristiti što više prilika koje ti se pružaju jer si student. Uči iz životnih prilika, putuj, radi prakse, čitaj šta se događa u svijetu, rješavaj se mentaliteta žrtve, probaj svašta, poštuj sebe ali i druge ali prvenstveno sebe. Idi i testiraj sebe i svoj život pa ćeš tako naći ono što te ispunjava. Nemoj čekati da fakultet to uradi za tebe jer ono to neće uraditi.

Ako imaš više od 25: Nije te voda odnijela pa da prestaneš učiti. Idi i živi, probaj razne stvari. Nemoj se zaključati u onu samo jednu opciju koju ti je društvo, obitelj ili država nametnula. Život nije samo Njemačka, Irska ili HDZ/SDA. Život je puno više. Ako si 10 godina učio da budeš politolog ili socijalni radnik, ne znači da to trebaš raditi u životu. Uzmi i nauči nešto novo.  Život nikome nije ništa dužan i to što si magistar nečega ne znači da ti je život dužan dati to. Sam idi i izbori se. Jer opet, nitko drugi neće.

 

Došli smo do kraja teksta, ali ne i do kraja edukacije. Sada shareaj ovo na Facebooku pa idi radi na sebi.

Novi utorak novi tekst

 

Preporuka za iduće čitanje

PRIJAVI SE!
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.