Ako te gurnu u kafani, udari ih pepeljarom – sustavi donošenja odluka
U svakom trenutku u životu donosimo odluke. Neke svjesno, neke nesvjesno, neke smo mi napravili, neke su se napravile za nas.
Ali sve te odluke imaju jednu zajedničku karakteristiku a to je da su potpuno i 100% naša odgovornost.
Ovo ne znaci da si ti kriv za stvari koje se događaju u tvom životu. To bi bilo suludo. Neke stvari su jednostavno van naše kontrole.
Država, nacija, vjera, obitelj u kojoj smo se rodili.
Godine u kojima smo se rodili.
Stanje rata ili mira kojega smo proživljavali.
Ali i sa stvarima koja nam se događaju u životu i koja su van naše kontrole, mi opet imamo kontrolu birati kako ćemo se prema istima odnositi i šta ti događaji znače za nas.
Victor Frankl, zatočen 3 godine u Auschwitz koncentracijskom kampu, nije mogao promijeniti tu situaciju jer je bila van kontrole. Ali je mogao i birao je način na koji je gledao čitavu situaciju. I odatle dolazi njegova najpoznatija, najjača i moja omiljena života izreka:
Između stimulusa i odgovora postoji prostor.
U tom prostoru ti imaš apsolutnu moć birati svoj odgovor.
U tvom odgovoru lezi tvoj rast i sloboda.
Tako da iako ne možemo uvijek birati životne situacije u kojima se nalazimo, uvijek možemo birati kako ćemo gledati i reagirati na tu situaciju.
E sada, kako bi uspjeli praviti odluke u životu koje će nam pomoći, potrebni su nam određeni sustavi za to. Jer će nam samo sustavi omogućiti pravilno postupanje i biranje odluke koje će nas dovesti do željenih životnih ciljeva.
Prvi sustav donošenja odluka: Balkanoid
E Balkanoid, nas najdraži sustav donošenja odluka.
Ovaj sustav odluka se odvija tako da osoba instinktivno odgovara na unutarnji ili vanjski stimulus iako taj odgovor nije refleks, već dio moždanog procesa.
Šta ti ovo u prijevodu znači:
Unutarnji stimulus:
Vidiš nekog momka kako prilazi tvojoj djevojci i počne joj se upucavati.
U tvojoj glavi se odvija dijalog/monolog i ti popizdiš na to.
„Šta će on njoj prilaziti“ i slične misli ti naviru.
Uzimaš staklenu pepeljaru i lupiš lika po glavi s njom s rečenicom
„Ona je moja, fuj od nje“.
Vanjski stimulus:
Prolaziš diskotekom i odjednom te netko gurne s leđa.
Vidiš da je neki lik pao po tebi.
Iako vidiš da je to sasvim slučajno bilo jer se lik sapleo.
Ti ga automatski odvališ šakom u glavu jer
„Šta ti mene imaš gurat mater ti….“
Šta je sve pogrešno u sustavu donošenje odluke kod Balkanoida:
- Nema logičkog razmišljanja o odluci
- Odgovara se impulzivno, najčešće nasiljem
- Kontrolu nad osobom imaju emocije, najčešće zbog manjka samopouzdanja i velikog ega
- Posljedice odluka su misaona imenica
- Odgovornost za takvo djelovanje Balkanoida nikad nije njegova odgovornost jer „ga je on gurnuo“
Dodaj još nekih svojih elemenata za koje sam siguran da si se suočavao.
Svi znamo dokle vodi ovakav sustav donošenja odluka i svi znamo da su posljedice uvijek negativne. Raskomadao susjeda sjekirom jer se s njime porječkao.
Pretukao pedera jer je peder.
Ubio ženu jer sogan-dolma nije bila slana.
Udario mi šamar pa sam ga raskomadao sjekirom – pošteno
Međutim, postoje još 2 modela donošenja odluka. Ta 2 su puno pozitivnija i mogu nam mnogo više pomoći u životu, ali su to modeli koji koristi manje od 10% populacije. Ali ti koji čitaš ovo spadaš u tih 10% populacije pa je red da ti ih ovdje pokažem i obrazložim.
Drugi sustav donošenja odluka: Nek’ je meni dobro
E ovdje prelaziš sa balkanoid mentaliteta na nešto više. Jer, jebiga, skontaš da od balkanoid mentaliteta nema baš puno fajde pa je red da se napravi nešto od života.
Ne može se čitav život razbijat pepeljare ljudima po glavi. Jer jednom će nama netko to isto uraditi.
I onda krenemo u „nek’ je meni dobro“ sustav donošenja odluka.
E sada, šta ti ovo znači
Ovdje gledamo na svoj vlastiti „profit“ kao sustav donošenja odluka.
I to je puno naprednije od balkanoida jer razmišljamo o budućnosti i tome šta će nam ta odluka donositi za nas život. Odnosno kakav će nam život izgledati ako napravimo tu odluku.
Ovaj sustav odluka se sastoji od toga da situacije promatramo tako da iz njih možemo profitirati ili izgubiti. I onda prilagođavamo naše odluke prema tome da one nama budu profitabilne.
E sada, kada kažem profitabilne, ne mislim samo na pare ili posao.
Pod profitabilne, spadaju sve moguće varijacije ugodnosti i dobrih osjećaja (ili izbjegavanje loših) koje želimo u tom trenutku i budućnosti proživljavati.
Pa se to odnosi i na ljubav, prijateljstvo, roditelje, fakultet i svaku drugu kategoriju.
Međutim koliko god je ovo napredak u donošenju odluka od balkanoida, opet postoji mnogo problema u ovom sustavu donošenja odluka.
Jer ako nam je jedini kriterij ugoda i stvaranje dobrih situacija (ili izbjegavanje loših), onda će naše odluke često puta biti kratkoročno dobre ali dugoročno loše. I evo ti najjednostavniji primjer:
Gladan si
Vani si negdje
Kraj tebe su 2 restorana
Jedan ima zdravu hranu, s domaćim voćem i povrćem.
Drugi je Ćevabdžinica kod Muje.
Normalno da je ova ćevabdžinica ukusnija. Jer ćevapi.
Ali ova druga je zdravija.
Jedan je bolji kratkoročno (ćevabdžinica), drugi je bolji dugoročno (zdrava hrana).
U jedan ulaziš ako hoćeš samo ugodu a u drugi ako ti je stalo do zdravlja.
S obzirom na to da sam ja debil koji obožava masnu i nezdravu hranu, ja bi potrčao u ćevabdžinicu i usput se smijao naglas ovima što idu na zdravu hranu.
Ali to sam ja u kategoriji hrana.
Vidiš kako nas i ovo može sjebavat. Ali ima treći sustav odluka, onaj koji stoji na vrhu, onaj koji je majstorski ali je za njega potrebno puno muda i konzistentnosti.
Treći sustav donošenja odluka: Value-based sustav
E došli smo do vrha. Ovaj sustav je najoptimalniji sustav donošenja odluka. Međutim manje od 1% svjetske populacije ga koristi. Od čega se sastoji ovaj sustav?
Value based sustav podrazumijeva prvotno dobro poznavanje sebe. Jer se čitav sustav temelji na tvojim vlastitim vrijednostima. A kako bi znao koje su tvoje vrijednosti, trebaš itekako dobro sebe poznati.
Ovdje ne mislim da preuzmeš vrijednost tvoje okoline, roditelja, brata i sestre, fakulteta ili prijatelja, cure ili momka.
Nego tvoje vrijednosti. A za to se treba dobro iščačkati po sebi da bi se iste našle.
E onda kada se nađu, to je lagani posao. Koji traje godinama (ili je barem meni trajao godinama). Teži dio posla je primjenjivati te vrijednosti konstantno kroz čitav život.
Jer ako ti je vrijednost iskrenost, a prevario si curu onda se ne možeš pretvarati kao da to nije bilo.
Balkanoid bi nju okrivio za takvo nešto.
Nek’ je meni dobro joj ne bi ni rekao jer to podrazumijeva suočavanje s neugodnom situacijom.
Value based bi to priznao i onda se suočavao sa sranjima koja dođu s tim.
s mudima krenuo u rat bez puške
Jer koliko je god to loše kratkoročno, dugoročno gledano imaš kompas prema kojemu ideš. Sustav vrijednosti koji hoćeš non-stop doživljavati i iskusiti.
Ako želiš živjeti iskrenost, onda je i sam trebaš prakticirati.
To također znači da se moraš riješiti ljudi iz svog života koji nisu iskreni. Još jedna teška odluka.
Ali sve ovo vodi ka životu kakvog na koncu želiš.
Najbolji savjet koji sam ikada čuo, vidio i pročitao je:
Lagane odluke za težak život.
Teške odluke za lagan život.
A kakvu ti odluku biraš?
https://brunoboksic.com/prava-bez-odgovornosti-je-kao-sendvic-bez-kruha-ne-moze-nikako/
Sorry, the comment form is closed at this time.