Pametan je on – Bruno Boksic
349319
single,single-post,postid-349319,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Pametan je on

IQ krivulja

Kada bi naši stari rekli za dijete ili adolescenta:

“Pametan je on” 

“Zna on, inteligentno je to dijete”

“Pusti ga, ne zna, glup je”

“Kako će kroz život on onako glup”

Onda su sigurno mislili na inteligenciju sa kojom smo se svi rodili. I mislili su naši stari, a mnogi i dan danas misle, da visoka inteligencija=uspjeh u životu. 

Pa se smatralo da će ono “pametnije” dijete biti bolje i uspješnije u životu od onog “glupog” djeteta. 

E pa danas ćemo, kroz narednu priču, vidjeti da to nije istina i da to jednostavno “ne pije vode”. 

 

Ako su ti čitav život govorili da si malo priglup, pročitaj tekst pa vidi kako to možeš iskoristiti u svoju korist.

Ako su ti čitav život govorili da si pametan, ona pročitaj tekst i pokušaj se riješiti zamke u koju “pametni” ljudi upadaju.

 

Termiti

 

Lewis Truman je poslije Prvog svjetskog rata odlučio napraviti studiju inteligencije nad djecom u državi Kaliforniji. Smatrao je kako će ona djeca sa najvišim IQ-em postati budući predsjednici i premijeri država, guverneri, suci Vrhovnog Suda, astronauti i poznate ličnosti.

Tako je Truman sa svojim timom uradio ispitivanje na preko 250 000 djece. Ispitivanje se vršilo tako što su profesori u osnovnim i srednjim školama diljem Kalifornije nominirali svoje najbolje studente za test.

Ti studenti bi dobivali prvi test inteligencije. Samo 10% najboljih iz prvog testa inteligencije bi dobivali drugi test inteligencije. Samo oni sa rezultatom preko 130 IQ u drugom testu, su dobivali treći i konalni test inteligencije.

Truman je izabrao svoje “Termite” iz te treće skupine, djecu koja su imala IQ između 140 i 200. Tu grupu je činilo 1470 djece od ispitanih 250 000.

Truman je proveo čitav svoj život u ovom istraživanju smatrajući da će Termiti , djeca sa IQ-em između 140-200 biti ljudi koji će mijenjati ovaj svijet. Tako ih je on pratio čitav život, davao im testove, pratio brakove, karijere, studije, bolesti itd.

I uistinu narednih godina nije bilo niti jednog natjecanja u Kaliforniji koje nije osvojio barem jedan Termit. Njihovi matematički radovi i eseji su izgledali besprijekorno. Svi su znakovi upućivali da će ova djeca biti buduća elita SAD-a.

Kada su djeca postala odrasli, svega je 9 te djece postalo utjecajno i poznato, ostali su imali prosječne poslove, prosječne živote i karijere. Čak je velika većina živjela daleko ispod svojih mogućnosti. 

Samo 9 od 1470 najinteligentije djece je napravilo velike stvari (2 suca Ustavnog suda, 4 političara u Kaliforniji, 1 sudac Državnog suda, 1 autor knjige, 1 visoki državni činovnik).

Kako je ovo moguće? Ovdje se Truman, kao i većina drugih, zajebala:

IQ krivulja

 

Zakon Diminishing Returnsa

 

Ovaj termin nema adekvatan prijevod ali to po naški znači ovako:

Zamisli da želiš igrati košarku. U košarci je izueztno bitna visina. 

Ako si visok 170 cm, teško da možeš biti košarkaš. 

Minimum neki, pa i za playmakera je 190 cm. 

Poželjno je da imaš barem 2 metra, a što više to bolje.

 

Međutim, ako si visok 220 cm, dodatnih 5 cm ti ne znače puno. Puno više tih 5 cm znači na manjoj visini. 

Možeš biti centar u košarci i sa 220 i sa 215 cm, međutim razlika u vašoj kvaliteti igranja košarke ne ovisi o toj dodatnoj visini, već o tvoj tehnici i pozicioniranju. 

Visina je važna ali samo do određene granice. Poslije toga nema isto jak efekt. E to ti je zakon Diminishing Returnsa. 

 

Kada se vratimo na IQ, to znači da sa 70 IQ ne možeš postići puno toga. Potrebno ti je barem 95 IQ s time da je većina populacija na 100 IQ (prosjek). 

Velika je razlika između 100 i 115 IQ, prema kojemu se treba težiti i koji se može dostići, od 130 do 150 IQa. 

Poslije 115 IQ, nastupa zakon Diminishing Returnsa. Osobe koje imaju IQ preko 115 su bili dobitnici Nobelovih nagrada isto kao i osobe sa 150 ili 190 IQ-om.

 

Potrebno je samo da si dovoljno inteligentan (oko 115 IQ), sve iznad se može samo smatrat bonusom.

Ovu bazu trebamo kombinirati sa drugim znanjima, vještinama pa i inteligencijama kako bi bili uspješni. 

 

Jer kao što smo mogli vidjeti iz priče o Termitima, inteligencija i uspjeh imaju pravo malu korelaciju.

 

Kultura i drugi čimbenici 

 

E sada kada smo vidjeli da inteligencija nema skoro nikakvu korelaciju sa životnim uspjehom, zapitamo se što zapravo ima? 

Tu dolazimo do drugih čimbenika poput ostalih inteligencija (ima ih 9), kulture društva, odgoja, upornosti, sposobnosti učenja iz grešaka, perspektive, navika, mentora itd. 

Hard Work Beats Talent when Talent Doesn't Work Hard.

Evo ti inteligencija

 

Kvalitete poput upornosti, vizije i srčanosti su one stvari koje prave razliku među ljudima. Biti samo inteligentan ti neće donijeti samo po sebi uspjeh u životu. 

Za isti trebaš savladati dosta drugih vještina ma što ti god rekli stariji. 

Ako su ti uvijek govorili da nisi dovoljno pametan, pošalji ih sve u p…. materinu. 

Jer sa fokusiranom radom i upornošću ti možeš uspjeti. 

 

Za kraj

 

U onoj grupu od 1470 ljudi, niti jedna osoba nije osvojila Nobelovu nagradu, postala idući predsjednik ili svjetski poznata osoba.

I to je zato što se za testiranje samo koristio IQ test. Tako su Trumanu kroz prste prošli 2 Nobelovca među 250 000 testirane djece, William Shockley (za fiziku 1956.godine) te Luis Alvarez (za fiziku 1968.godine). 

 

A ti? Kakvim sada očima gledaš na inteligenciju?

 

Novi utorak novi tekst

PRIJAVI SE!
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.