Kako nas naš ego uništava: 3 načina kako ga pobijediti – Bruno Boksic
349008
single,single-post,postid-349008,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Kako nas naš ego uništava: 3 načina kako ga pobijediti

Ego

Kako nas naš ego uništava i što uraditi po tom pitanju. Vjekovno pitanje na koje na koje su nam pokušali dati odgovore Marko Aurelije, Aristotel pa i dosta modernih autora poput Billa Georga ili Ryana Holidaya.

Kroz tekst ćemo vidjeti odakle ego dolazi i kako ga spriječiti u uništavanju našeg života kroz 3 jednostavno probavljiva načina koja se lako shvaćaju ali kojima je potrebno dosta discipline za primjenu.

 

Što je uopće ego?

TEČAJ

To ti je ono kada ti prijatelji kažu kako si ih zaboravio spomenuti na prezentaciji projekta kojega ste zajedno radili. Onda ti postaneš defanzivan i kažem im da ni oni tebi nisu prošli put spomenuli.
“Ja, šta ćete mi vi pametovati, isti ste”

To ti je ono kada ti roditelji kažu da učiš za ispit dok gledaš TV pa im onda ti pomisliš a nekada i kažeš “Šta ćete mi vi govoriti, sve ja to znam već, učit ću ja koliko mi bude trebalo”

To ti je ono kada ti profesor kaže kako trebaš još raditi na svom eseju a ti pomisliš “ma nije ga ni pročitao, vidi kakva su mu predavanja, ništa on ne zna”

Ego kao prepreka

 

Ego je zajebana stvar jer ti ne dopušta da sagledaš stvari iz realne i objektivne perspektive. Umiješani su tvoji osjećaji dok te ego tjera na jednu od dvije moguće opcije:

  • Osjećaj superiornosti (Ja sam bolji od vas)
  • Osjećaj inferiornosti (Ja sam gori od vas)

 

Osjećaj superiornosti

 

U našem društvu često možemo vidjeti ovakve ispade, kako na TVu od strane političara tako i u svakodnevnom životu od strane naših prijatelja, kolega, šefova, roditelja, bilo koga sa kime dođemo u doticaj.

U osjećaju superiornosti smatraš kako ti možeš sve uraditi i prođi nekažnjeno jer si bolji od svih drugih. Smatraš kako je sve što napraviš izvrsno i ne dopuštaš prostor za feedback a kamoli na pomisao da bi mogao pogriješiti.

Jer kako možeš pogriješiti, ti sve znaš i imaš apsolutnu perspektivu gledanja na stvar, uvijek si u pravu pa i kada nisi. Svaka rasprava mora završiti tvojom pobjedom jer šta ti netko drugi ima govoriti o X, Y temi. Ti si tu uvijek u pravu.

Kada čuješ na poslu “ja sam ovdje 10 godina pa će se zato mene slušati” – to je ego koji progovara gdje osoba smatra da je njezin autoritet nekako ugrožen i hoće nametnuti sebe kao neosporenog vođu čiji se glas uvijek mora slušati.

 

Osjećaj inferiornosti

 

Slična stvar je i sa osjećajem inferiornosti gdje ti ego govori da nikako ne možeš biti u pravu i kako ne vrijediš uopće.

Toliko se deprimiraš gledajući socijalne mreže gdje svi pokazuju svoje savršene živote (koji nisu savršeni), gdje su svi sretni (a nisu), zaljubljeni (a nisu) te u odličnim vezama (nepostojećim u krajnjem slučaju) sa poslom koji je izvrstan (a nije).
Nemaš osjećaj vrijednosti a ego se hrani tom samoubitačnom porukom koju sebi govoriš iz dana u dan. Onda još i krene poređenje sa slavnim ličnostima ili nekim prijateljima gdje smatraš da je tvoj život sranje ili kako svi drugi uspijevaju u životu a samo ja nisam.
Nezdravo je za nas i sve ljude oko nas i jedno i drugo stajalište.

 

Tri jednostavna načina prevazilaženja ega?

 

Čitavo gledište “ja sam bolji/gori od tebe” je potpuno pogrešno iz 3 jednostavna razloga.

 

1.Gledanje na život kao natjecanje među ljudima-ego trip

 

Ego, da bi sebe zaštitio gleda na tebe kao nekoga tko mora biti bolji od drugih kako bi preživio i kako bi opstao.

Nije važno što si nezaposleni magistar, važno je da si magistar. Vidi sve one druge koji ni to nemaju, ti si pravo dobar.
Ok je krasti jer svi drugi to rade, ma hajde bola ti si to zaslužio, nećeš biti sirotinja kao oni tamo.
Plaćaš radnika 500 maraka. Ma dobro je to, vidi tamo onoga koji nikako ne plaća radnike.

Ego te tjera da gledaš vani umjesto unutra. Jedina osoba sa kojom se trebaš porediti se nalazi unutar tebe. Ti se natječeš sam sa sobom.  Neka tvoje natjecanje budu u tome da budeš najbolja verzija sebe a ne bolji od drugih.

Kada si u natjecanju samo sa sobom, onda ti eksterne stvari igraju malu ulogu poput priznanja na koje gledaš kao bonuse a ne kao apsolutnu potrebu.

Natjecanje sam sa sobom donosi unutarnju sreću, zadovoljstvo i majstorstvo i puno je veći motivator nego ekstrena nagrada koja je potreba ega. Kada pobijediš sam sebe i uspiješ ostvariti nešto po svojoj skali, onda imaš predobar osjećaj zadovoljstva koji nikako, ali baš nikako, ne možeš dobiti eksternom validacijom.

Osjećaj da si dao sve od sebe i propao je puno bolji nego osjećaj kada si dao minimum a pobijedio.
Ti se natječeš samo sa sobom i to neka ti uvijek bude u glavi. Budi najbolja verzija sebe kako ti se na kraju života ne bi dogodila definicija pakla koja glasi:

ego

Nemoj da ti na grobu piše “bio je potencijal”

 

2. Skala bolji/gori od nekoga – ego pravdanje

 

Kako smo ranije naveli, ti ne možeš biti bolji ili gori od nekoga drugog jer se natječeš samo sa sobom i ni sa kime drugim. Ti imaš vlastite potencijale, strast i svrhu koja te razlikuje od bilo koga drugog na svijetu. Ti kao pojedinac imaš mogućnost biti autentičan i jedinstven što i zapravo jesi.

Kako se onda uopće možeš porediti sa drugim osobama. Jedino poređenje koje možeš raditi je poređenje puta.

Što to znači?

Zamisli svoj život kao određeni put. Imaš početak i kraj. Početna točka je mjesto rođenja i potencijal/svrha koje si dobio rođenjem. Krajnja točka je tvoj maksimalni potencijal kojega možeš ostvariti u svijetu.

Normalno je da nitko ne zna naš apsolutni potencijal ali postoje stvari koje znamo da ne možemo biti. Ma koliko god ja trenirao nogomet, nikada neću biti kao Leo Messi. Zašto? Zato što je moj maksimalni potencijal u nogometu puno manji nego potencijal Messija u nogometu. Sasvim jednostavno.

Sebe trebaš gledati kao na osobu koja je čitav život na putu, na putu prema maksimalnom potencijalu, najboljoj verziji sebe. Ti možeš biti na svojih 57% a netko drugi može biti na svojih 35%. Daje li ti to na pravo da se smatraš boljim nego netko drugi? Naravno da ne daje.

To ti daje samo na pravo da pomogneš toj osobi da dođe na svojih 57% puta, a ne da joj se rugaš ili sebe smatraš boljim samo zato što si na svom putu došao dalje.

A kako uopće znati dokle je netko došao na putu? Nije isto vidjeti bogatu osobu koja je to sve naslijedila i osobu koja je to sama stvorila. Što tek reći za emocionalne probleme.

Dvije osobe sa potpuno istim emocionalnim stanjem danas, jedna je odrasla u dobroj kući, dobrom društvu i imala dobru edukaciju-5% puta. Druga osoba je odrasla bez roditelja, u domu za maloljetnike, drogirala se, krala i završila u zatvoru. Nakon promjene u zatvoru, sređuje svoj život i dolazi na istu emocionalnu razinu kao druga žena-27% puta.

ego 2

Kada nekome soliš pamet, a ne znaš kroz šta je prošao

 

Neki mogu krenuti od minusa na svoj put, dok neki kreću iz dubokog plusa. Nečiji put je duži, nečiji kraći. Ti kao osoba možeš samo znati svoj put i mjeriti sebe na svom putu, ali nikako se ne možeš porediti sa nekim drugim ili njihovim putem.

 

Kada ti interne metrike postanu mjerilo uspjeha, a ne vanjske validacije poput novca, priznanja ili nagrada, tek tada ćeš moći živjeti svoj živjeti van kontrole ega.

 

3. Svrha – nestanak ega

 

Kada imaš vlastitu svrhu, neki cilj/viziju prema kojemu ideš, sve ostale distrakcije poput ega nestanu.

Jer vidiš, više nisi ti bitan niti tvoj ego, nego vizija koji hoćeš postići. Nije bitno tko će dobiti zasluge pa se ne guraš kako bi bio prvi, nego je bitno da se ostvari vizija. Ego prestaje biti bitan jer te blago rečeno boli kurac šta će biti s tobom dokle god se ostvari vizija.

Tek kada imaš neku svrhu prema kojoj ideš, shvatiš koliko te drugi stvari u životu ne tiču. Tada sve tvoje reakcije i planiranja spadaju pod tvoju svrhu i viziju,  a ne prema tome kako se tvoj ego osjeća. Kada ti se prepriječi put na semaforu, ne psuješ i ne galamiš jer je to učinjeno jer shvaćaš koliko te zapravo boli kurac za to.

Gledaš kako se oko tebe događaju mali incidenti gdje ljudi gube totalnu kontrolu, dok ti ostaješ smiren. Zašto? Zato što znaš šta ti je važno u životu i za kakve probleme se stvarno trebaš angažirati. Ego postaje smiren jer nema gdje da se iskazuje. Postaje podčinjen jer se nema gdje manifestirati. Imaš veću svrhu, svoj put i ne porediš se sa drugima.

Jedino što postaje važno je ispunjenje svrhe. Ali kako bi te bolio kurac za 99% stvari, moraš imati onaj 1% stvari za koje te ne boli kurac i do kojih ti je stalo.

Ikigai- a za ostalo me boli kurac :)

Ikigai- a za ostalo me boli kurac 🙂

 

Zaključak

 

Kako sam ti već na početku napisao, dosta jednostavna 3 prijedloga kako kontrolirati svoj ego. Problem je u samoj implementaciji svega ovoga kada si svakodnevno bombardiranjem sranjem.

Jedno dolazi sa TVa, drugo iz društva, treće sa portala, četvrto sa Facebooka itd. Naučiti kako ignorirati buku i fokusirati se na svoj interni svijet, svoje metrike uspjeha i rada je ključ u današnjem vremenu. Kada te sve bombardira da budeš i postojiš na određeni način, odupri se i sjeti se zašto si u uopće na Zemlji.

Ako ne znaš što si tu, pročitaj ovo, pomoći će ti.

Ne trebaš se čak ni toga sjetiti, samo se osvrni oko sebe i pogledaj koliko ljudi više nije u tvom životu radi ega.

Idući put ćeš, kao i ja, pametnije.

Do sljedećeg utorka.

TEČAJ

PRIJAVI SE!
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić

Leave a Comment

Your email address will not be published.