Internacionalni Train the Trainers Sarajevo – Bruno Boksic
349251
single,single-post,postid-349251,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Internacionalni Train the Trainers Sarajevo

ITtT Sarajevo 2017

 

 

Internacionalni Train the Trainers Sarajevo ili ti ga ITtT Sarajevo, konferencija koju sam vodio zadnjih 5 dana.

Moja uloga je bila chairman, odnosno najodgovornija uloga na konferenciji. Ti otvaraš konferenciju, otvaraš i zatvaraš svaki dan te na kraju zatvaraš konferenciju sa svojim plenarnama u trajanju od 60 ili 30 minuta.

Poruke koje prenosiš moraju biti u skladu sa agendom i ciljem konferencije, publikom koja se tu nalazi, ne smiju biti dosadne ali ni samo zabavne, moraju imati dubinu i na sve to su izuzetno vremenski ograničene i moraju odražavati tvoju osobnost (autentičnost). 

Ako ti zajebeš i napraviš lošu atmosferu, odrazit će se na čitavu konferenciju. 

Tako da je ovo izuzetno težak posao za pripremiti. ali daj da ti priča o konferenciji, to je to što te zanima 😀 

 

Odakle uopće početi. 

Primio sam poziv za istu prije neka 3 mjeseca te sam nakon par dana prihvatio poziv.  I razmišljao sam o istoj, kako je voditi, šta ljudima pričati i kako provući poruku od koje ljudi stvarno mogu imati koristi.

Jer ranije sam vodio ovakve konferencije kao chairman ali nikada Internacionalni Train the Trainers gdje se okuplja 90ak mladih iz više od 10 različitih država.

To nisu samo države, to su  različite kulture i različite realnosti. Što je jednoj kulturi smiješno, drugoj je uvredljivo, trećoj dosadno a peta to nije shvatila.

 

Srijeda je bio dan kada sam već došao u Sarajevo. Ipak, trebalo je pripremiti toliko toga sa ostalim facilitatorima i organizacijskim timom.

Sam tim facilitatora se sastojao od ljudi iz Turske, Latvije, Srbije, BiH, Belgije (iako Amandine živi u Francuskoj sada), Hrvatske te Italije (iako Konstantina ima grčko-dominikanske korijene, sada živi i studira u Italiji).

Staviti samo ovu grupu ljudi na isti jezik je bilo izazovno ali smo uspjeli.  Prva dva dana su bili dani završnih priprema konferencije, učenja novog roll calla za konferenciju (vjerojatno ne znaš što je roll call pa sam ispod stavio video kako bi vidio što je to zapravo), te priprema zabavnih stvari i generalno planiranja atmosfere.

 

Magija koja se događa kada počinje jedna ovakva konferencija je neusporediva sa bilo čime ali ipak ću ti to pokušati dočarati.

90 ljudi u prostoriji daju svoju energiju, osjeća se pozitivnost u zraku, potpora koju ljudi daju jedni drugima. 

Ovakvo okruženje je sušta suprotnost od onoga što se generalno osjeća u zraku Bosne i Hercegovine. Mladi ljudi koji žele više, koji ne pričaju o kladionici i o tome kako se ništa ne može već gledaju načine na koji oni mogu doprinijeti društvu.

Nema standardnih komentara poput “jao brate glupo ti je to” nego se na ideje gleda kao na suho zlato.

Nema laganja u facu pa pričanja iza leđa, svaka ideja, misao i djelo prolazi kroz feedback koji se daje kako treba a ne “pa bola đe ćeš to uraditi.”

Nema umrtvljenosti i negativnosti prema stvari. 

I što je najbolje od svega, priča se o idejama koje se mogu razviti u fenomenalne proizvode. 

 

Ljudi tu dođu učiti, nije ih stid plesati (sramotiti se) pred 90 ljudi, izaći iz svog komforta i riskirati smijeh koji dobiješ od publike.

Kao netko tko je vodio čitavu konferenciju i netko tko bi inače trebao imati neki veliki autoritet i “strahopoštovanje” kako to inače biva sa ljudima na pozornici, ja umjesto toga odlučim pustiti ovaj video sebe kako pjevam.

Fenomenalno, ljudi su se smijali i šalili a ja sam pokazao da postoje stvari u kojima sam stvarno loš.

I znaš šta pokazivanje slabosti omogućava? Omogućava zbližavanje ljudi.

Nitko ne želi gledati tvoje perfektnosti i slušati o tome kako ti sve možeš, u svemu si najbolji te sve znaš i umiješ.

Ljudi se povezuju sa tvojim nedostacima, tvojim greškama, failovima i strahovima.

Nitko ne želi robota jer se sa robotom ne možeš poistovjetiti.

Žele čovjeka, od krvi i mesa, koji ima svoje i mane i vrline, koji zna šta zna i podjeli to ali kaže i šta ne zna i podjeli to.

 

I znaš do čega me na kraju dovelo to ogoljenje? 

Dovelo me do toga da sam u nedjelju navečer znao da se vozim autobusom Sarajevo- Mostar bogatiji za desetke novih prijatelja,pedesetke inspiriranih ljudi te stotine novih informacija, znanja, vještina i pogleda na svijet.

Dovelo me do toga da da pogledam osobe u oči i znam da su moje emocije izražene kroz riječi došle do duše te osobe. 

Znaš onaj sjaj koji osoba ima u očima, radi koje joj je blago neugodno pa sakriva pogled u stranu. 
Znam da je čitava ta konferencija imala smisla, da su ljudi naučili kako biti facilitatori, da su pobijedili svoje strahove od javnog nastupa i mnoštva drugih strahova te da sam ja imao barem jednim dijelom doprinos prema tome. 

To je značilo ogoljenje. To je značilo stati pred ljudi i pričati o najvećim uspjesima ali i o najvećim porazima. 
To je značilo biti lider.

 

Neizmjerno sam zahvalan na ovom iskustvu, prvenstveno Arifu koji me na istu pozvao te nakon toga svim drugim ljudima, delegatima, organizacijskom timu i facilitatorima bez kojih ovo ne bi bilo moguće.

A sada idemo u implementaciju naučenog.

Do idućeg utorka.

ITtT Sarajevo 2017 

PRIJAVI SE!
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
Tags:
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.