Imaj visoke standarde i nemoj se prilagođavati – Bruno Boksic
349417
single,single-post,postid-349417,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Imaj visoke standarde i nemoj se prilagođavati

standards

Znaš onu epizodu How I Met Your Mother kada se Marshall i Lily svađaju 10 minuta oko toga tko je “settler” a tko “reacher”. Odnosno tko se prilagodio i završio sa osobom koja je manje atraktivna nego druga osoba.

Na kraju je Lily bila settler a Marshall reacher, gledajući samo na njihov fizički izgled.

Međutim to nije (i ne treba biti) jedina kategorija prema kojoj biraš ljude u svom okruženju. Ne samo ljude oko sebe, već i samog sebe.

E šta ti ovo sada znači. Znači da postaviš sebi standarde za život i ne ideš ispod njih. Ovisno od toga koliko su ti visoki standardi, za toliko ćeš smanjiti broj ljudi koji ti mogu odgovarati.

U ovo spadaju (za mene) prijateljstva, ljubav, posao, putovanja i razmišljanja. 

Da mi je marka svaki put kada sam od nekoga čuo “visoki ti standardi”, danas bi bio milijunaš. Ili kada bi mi rekli da to nitko živ ne može ispuniti ili komentare poput “birač nađe otirač”, “daj šta daš” itd. Ali o tome svakako narednim kategorijama.

 

1. Prijateljstva

 

Sveta ona “s kim ti, takav si” ili što bi Jim Rohn rekao “Ti si prosjek 5 ljudi sa kojima se družiš”.  Ovdje imam rigorozna rezanja ljudi koji mi ne odgovaraju. Jednostavno ih isključim iz svog života. Ne radim to na osnovi ega gdje im nabijam na nos kako je njihov stil života sranje ili tako nešto.

Jednostavno se prestanem družiti sa tim ljudima. Isključim ih iz svog života. I to ne samo one ljude koji tako očito imaju loš učinak na moj život. nego i one ljude koji su jednostavno “dobri”. Samo dobro nije dovoljno dobro za mene. Standardi su mi puno veći.  Mnogi će reći bahato, ali to je život. Uvijek ćeš svojim stavovima neke privoliti, a druge nasekirati.

Prijatelji su obitelj koju biraš. Pa nemoj je birati eto tek tako, jer su ti ljudi blizu kao u školi (84% ljudi se sprijatelji sa nekim u školi samo zato što sjede blizu jedni drugih). Nađe ljude koji imaju slične interese kao ti, koji će ti u lice reći kako si nešto zasrao (sretno sa ovim na Balkanu), koji ćete gurati naprijed kada ti sam to ne možeš. Nekoga tko će ti reći neću, to ti je sranje i druge brutalne stvari koje u tom trenutku moraš čuti.

Ali isto tako nađi prijatelje koji će te podupirati u stvarima koje želiš raditi iako to nisu njihovi interesi ili iste ne razumiju. Ljude koji će ti podrška kada nešto novo radiš i probaš. Tada ćeš shvatiti što sve život može biti. Najbolja odluka u životu mi je bila pustiti prave ljude unutra, a sve druge držati na sigurnoj distanci gdje nemaju veliki utjecaj na mene.

Nisu samo prijateljstva mjesta gdje trebaš imati jasne standarde.

 

2. Ljubav

 

Mislim da je ovo kategorija o kojoj sam najviše pisao. Koliko nesreće u toj ljubavi samo zato što ljudi ne znaju tko su niti što traže. I onda prihvaćaju sve. Prvu osobu koja im kaže “ja te volim” ili “ne mogu živjeti bez tebe” ili “udaj se za mene”.

Bez da saznaju tko im može biti kompatibilan, nađu osobu čija bolest odgovara njihovoj bolesti. I evo ti primjer kako to izgleda u stvarnom životu. Ona je vječita žrtva, uvijek sebe gleda kao žrtva, nitko je ne voli i mora žrtvovati sebe za nekog drugog kako bi je druga osoba prihvatila. Sama po sebi nije dovoljna nego se mora ubijati od žrtve kako bi joj netko drugi rekao “Ti si dovoljna”.

A partner je osoba koja uživa “herojski mentalitet” gdje mora spašavati neku osobu iz vlastitih problema kako bi osjećala da je dovoljna sebi. I onda traži osobu koja je u sranju,  koju konstantno mora spašavati (u financijskom, emocionalnom, seksualnom i bilo kakvom drugom pogledu). Tek činom spašavanja osjeća da je dovoljno dobar i da “zaslužuje” tu drugu osobu. Tek tada sebi kaže “Ja sam dovoljan za nju”.

I onda se ove dvije osobe nađu, shvate da su im bolesti identiteta kompatibilne i vjenčaju se. I narod kaže “A joj, vidi fina para”, pa se okrenu prema tebi i kažu ti “kad ćeš ti ovako nešto naći”.

“Ne daj Bože nikad”, u sebi izustiš. Gdje su mi standardi za ljubav? Visoko. Visoko do pičke materine što bi mnogi rekli. Pametna ali emocionalno zrela, prelijepa ali prizemljena, neograničena u tome što se sve u svijetu može raditi. Jakih principa koje je vode kroz život ali spremna na korigiranje puta do tamo.  Pronaći je u BiH? Sretno mi bilo.

Rekla mi je baba odmah “birač nađe otirač”. Ali ja kao ja, bol’ me kurac pa tražim i dalje. Neću se prilagoditi. Jer sam se u idućoj kategoriji prilagodio i bio sam očajan.

 

3. Posao

 

Nisam perfekcionista, ali težim izvrsnosti i imam visoke standarde. A to ljudi ne vole. Pitaj bilo koga tko je sa mnom radio i reći će ti “ma njemu nikad dosta, uvije se može bolje.” I zato što se stvarno može.

Znaš onaj osjećaj kada želiš biti najlošiji u prostoriji, osoba koja najmanje radi, ima najslabije rezultate i generalno si najgluplji u prostoriji. E da mi se to dogodi, bio bi najsretnija osoba na svijetu. Bahato? Nope. Nisam rekao da sam najpametniji niti najsposobniji u prostoriji jer nisam. Ali bi volio da sam na dnu i da sam okružen ljudima koji su toliko bolji od mene u svakoj od ovih kategorija. Jer onda učiš.

Bio sam nesretan u svim timovima u kojima sam do sada radio. U svim. Zato što većina tih ljudi nije dijelila moje standarde (što su pogrešna očekivanja s jedne strane). Ali ja sam htio da se svi ubijamo od posla, dajemo svoj maksimum i rastemo svaki dan.

Živimo sam u menadžment timovima iz knjiga “Good to Great”, “The Score Takes Care of Itself” te “Exponential Organizations”. Vidio sam šta ti timovi rade i kakva im je radna etika i razmišljanja. I onda sam pizdio. Pizdio jer nitko nije žalio raditi toliko. Nitko nije želio posvetiti se toliko. I to me ubijalo.

Ili sam ja morao sniziti svoje standarde i prilagoditi se drugima ili sam morao otići. Odlučio sam sniziti svoje standarde. Drugi ljudi sretni, ja nesretan do zla Boga.

I zato sada radim sam.

Lakše je.

Imam samo jedan set standarda. Mojih standarda. I nikoga drugog tko može pratiti taj tempo. Dnevne navike čitanja 20 stranica i pisanje 500 riječi se moraju odraditi. Ideš na more? Ponesi laptop, pročitaj 20 stranica knjige i napiši 500 riječi. Odmor ti je? Ovo nije posao, ovo je stil života. A kako stvaraš ovakav stil života i ovakve standarde?

Kroz putovanja

 

4. Putovanja

 

Jedina granica koju si u životu prešao su Vinjani Donji? Super! Imaš toliko toga za vidjeti i istražiti, prosanjati i promijeniti.

Idi i vidi svijet. Svojim očima- Ne tuđim i ne kako bi te prepadali ljudi ovdje “ubit će te vani”, “svijet je opasno mjesto”. Pa svijet i nije opasno mjesto. Mislim ako ćeš trčati u 3 ujutro kroz Ipanemu (brazilske favele), onda je svijet definitivno opasno mjesto.

Svijet je prelijepo mjesto. I svako novo mjesto koje istražiš (ključna riječ: istražiš), postane dio tebe, promijeni te na neočekivan način. Da ti novu perspektivu, novi pogled na život, na stvari koje imaš ali i nemaš.

Počneš gledati sebe drugim očima i razbijaš one predrasude koje su te vodile kroz čitav život. I navučeš se na putovanja kao na drogu.

 

Međutim, hoću ti stvoriti jednu izuzetno važnu distinkciju: Turisti nisu Putnici

 

Znam ljude koji su prošli više od 20 zemalja ali su u glavi ostali isti. Potpuni turisti. Ne dopuštajući da ih ijedno mjesto promijeni. Da im nešto za razmišljanje. Potakne ih.

Ne.

Oni na druge kulture gledaju sa podsmijehom i rečenicama poput “vidi onih debila”, “vidi šta rade”, “na šta ovo liči..” itd.

Ako ideš na put, odmakni se od svojih ljudi. U smislu toga, ako ideš na studentsko putovanje, nemoj se samo držati grupe svojih jarana sa fakulteta. Prepusti se toj stranoj kulturi, upoznaj je. Nemoj samo gledati neku zgradu i govoriti “wow, ovo je dobra zgrada”. Doživi čitavu kulturu, upoznaj lokalne ljude, pitaj ih o povijesti, o razmišljanjima, o ljubavi.

Saznaj kako se ophode jedni prema drugima, kako prema obitelji, što misle o braku, zašto vole ili ne vole strance, kada i kako plešu, sa čime su se igrali kao djeca, koja ih pjesma potiče na ples, plakanje ali i ljubav. Čega se srame i čime se ponose.

Otkrij, istražuj, budi i bivaj. Iskusi, nemoj konzumirati.

I sa svakog se puta vrati drukčiji. Novi. Bolji. Pun razumijevanja za našu kulturu, jezik i običaje. Vrednuj ono što imaš i ponosi se time, ali nauči drugo i drukčije.

 

Kada jednom okusiš ovaj život, nikada više nećeš biti isti. Sve će se promijeniti kod tebe, ali kada se kući vratiš, svi će biti na istom mjestu i tada ćeš to osjetiti.

Više nećeš pripadati tu.

 

5. Razmišljanja

 

Osobi koja nikada nije iskusila sreću, čuđenje ili zadovoljstvo ne možeš objasniti taj osjećaj (istraživanje). Jednostavno ga te osobe nemaju s čime porediti. Ne mogu se povezati sa time jer to nisu nikada iskusili.

Ista će ti se stvar dogoditi kada se vratiš.

Vratiš u svoju “realnost” ljudi oko tebe. Koji te odjednom ne razumiju niti ti njih razumiješ. Sve ti je nepojmljivo.

I onda počneš tražiti. Tražiti ljude koji te razumiju. Koji imaju slična razmišljanja poput tebe.

Nekada te ljude nađeš u susjedstvu, a nekada u Krasnodaru, Rusija. Želiš nekoga sa kime se možeš zajebavati na svaku temu, napiti se uživo ili na Skypeu ali isto tako pričati o dubinskim temama života poput ljubavi, sreće, zadovoljstva ili svrhe.

Nekoga sa kime možeš pričati o 9Gagu ali isto tako i o Victoru Franklu, gdje ti sati prolaze kao minute a razmišljanja tebe i druge osobe stvaraju nova razmišljanja. Čista sinergija gdje 1+1=3.

Na ovoj se kategoriji lome koplja jer razmišljanja povezuju sve četiri prethodne kategorije. Sposobnost povezivanja ovisi od razmišljanja i osjećanja druge osobe. Koja te razumije, ne samo intelektualno, već duhovno, emocionalno i fizički.

 

Kad se sve to spoji

Ako nemaš svoje standarde, napravi ih. Ali se pobrini da su to tvoji standardi. I ovo je, manje više, lagani dio. Težak dio je živjeti ih svaki dan.

Reći ne gdje nije ugodno reći ne.
Reći da gdje ti se noge odsjeku od straha.

Skočiti gdje mnogi ne bi ni povirili.
Živjeti kako većina neće.

A to….TO…. je za tebe život. Tvoj i ničiji drugi.

Živi ga kako ti želiš.

 

Do idućeg utorka

PRIJAVI SE!
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić
No Comments

Leave a Comment

Your email address will not be published.