Godinu dana od pokretanja bloga – Bruno Boksic
349569
post-template-default,single,single-post,postid-349569,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Godinu dana od pokretanja bloga

Prije godinu dana sam sjeo za kompjuter i kliknuo najstrašniju tipku koja postoji na ekranu.

“Publish”

Nakon toga sam popio 2 rakije i proslavio sa prijateljima.

Blog je pokrenut, sve je krenulo i sada nema nazad. A prvi tekst je bio objavljen u utorak i tako je (p)ostala navika “novi utorak novi tekst”.

Kroz ovu godinu dana bilo je raznih tekstova, pokušaja jednog, drugog i trećeg. Puno grešaka, failova i zabluda, ali i puno uspjeha. Dobrih tekstova, ali i loših tekstova, onih koje sam pisao za sebe i onih koje sam pisao za druge.

Onih koji su shareani masovno i onih koji su prošli neprimijećeno. Onih koje sam pisao mjesec dana i onih koje sam napisao za 2 sata.

Sve se to dogodilo u jednoj godini, ali hajdemo mi vidjeti tu godinu dana kroz neke brojke:

Sveukupan broj ljudi koji su pročitali moje tekstove na brunoboksic.com: 11 165
Sveukupan broj čitanja tekstova: 21 678
Sveukupan broj shareova tekstova:  2981
Broj objavljenih tekstova: 62

I mnogo toga još na drugim stranicama koje su prenosili moje tekstove. Ali šta ovi brojevi zapravo znače?

Kada se ovako pogledaju, izgledaju kao obični brojevi na papiru (ekranu).

Ali iza svake ove brojke se krije jedna osoba. Jedna osoba koja je danas drukčija radi onoga što sam ja stvorio (napisao). Jedna osoba na koju sam imao utjecaj i koja je na neki način napravila promjenu u svom životu zbog mene.

Brojka od 11 151 ljudi nije uopće mala i to su ljudi koji su na ovaj ili onaj način utjecani od moje strane.

Ali najvažnija stvar na čitavom ovom blogu nisam ja. Već ti. Ti koji čitaš ovo. A šta to ti zapravo čitaš jesu tekstovi. I ovo su bili najbolji tekstovi u prošloj godini.

 

Šta to on tamo piše…

 

Početni tekstovi poput autentičnosti su bili izrazito veliki te su izlazili u dijelovima. Dosta često su tekstovi imali po 3 ili čak i 4 dijela.  Većina tekstova na početku su bile moje osobne priče i situacije koje su mi se događale kroz godine. Pa sam onda ta iskustva stavio na papir i dao tebi priliku vidjeti šta je to utjecalo na mene i natjeralo me da pokrenem ovaj blog.

I onda se dogodila prva kriza.

Ona koja dođe svakoj osobi koja piše i pokušava održavati blog. 95% bloggera odustane od bloga u prvih 6 mjeseci od pokretanja. I jedan od najvećih razloga zašto odustaju je nemogućnost održavanja konzistentnosti.

Moja kriza je bila utemeljena na broju ljudi koji su čitali ovaj blog. Nikako nisam bio zadovoljan brojem ljudi koji su čitali blog i smatrao sam da to znači da su tekstovi loši. I neki od njih su stvarno bili loši. Jer me upravo ova “informacija” tjerala na sumnju da ono što pišem nitko ne šljivi ni 5%.

Tek kasnije sam otkrio da je velika greška bila u samom marketingu tekstova, a ne u tekstovima specifično. Ali ta kriza koja me pogodila tamo oko 2. mjeseca je trajala 2 mjeseca i definitivno je utjecala na kvalitetu tekstova.

Što se moglo i osjetiti od strane čitatelja koji je bilo sve manje i manje jer je kvaliteta opala. Čisto “samoostvarujuće” obećanje.

Međutim kriza kao kriza je prošla, kao što i sve krize prođu i uslijedio je period gdje sam uspio zadovoljiti i mog najkritičnijeg čitatelja: samog sebe.

A da vidimo šta je to bilo baš dobro napisano.

 

Najbolje od najboljeg

 

Jedan od omiljenih tekstova koji sam napisao na blogu jeste “3 tipa veza: Ovisnost, Neovisnost i Međuovisnost”. U tekstu sam pisao o tipovima vezama, kako bolesti jednih osoba nađu bolesti drugih osoba i onda to nazovu ljubav.

O popularnosti teksta govori i činjenica da kada sam isti tekst preveo i poslao na stranicu Goalcast, postao je jedan od najshearanijih tekstova na platformi te upao u 1% najbolje napisanih tekstova na webu (uzorak od 1 000 000 tekstova).

prešlo 2000, tko zna dokle će još

prešlo 2000, tko zna dokle će još

 

Drugi tekst koji vrijedi spomenuti ovdje jeste “Život kao igra sa 5 levela”. Ako bi me pitao što je svrha života, kako doći do nje i kako na koncu sve to primijeniti, onda bi ti odgovorio kroz ovaj tekst.

Upozorenje prije nego što kreneš čitati isti tekst. Pošto isti opisuje sve navedene elemente, sastoji se od 7000 riječi. Što u prijevodu znači da ti je potrebno oko 35 minuta da isti pročitaš. Ako ti je to puno, zamisli tek koliko je meni bilo potrebno vremena da ga napišem.

Ali vjeruj mi da se na kraju isplati.

E to je taj

E to je taj

 

I zadnji tekst koji ću spomenuti ovdje jeste jedan dosta smiješan tekst koji opisuje pravila života na Balkanu. Ali ne svaka pravila, samo ona koja su nepisana ali itekako utječu na našu svakodnevnicu.

7 nepisanih balkanskih pravila za život je donio dosta smijeha ali i s druge strane žalosti jer opisuje ono što našu svakodnevnicu čini dobrom ali i tužnom.

Evo pa da se nasmiješ fino

Evo pa da se nasmiješ fino

 

Godina prošla, mnoge su na redu

 

Rekao bi čovjek da je godina dana puno vremena. Za neke stvari i jeste, ali za promjenu društvu kroz promjenu svijesti pojedinca itekako nije.

Svaki utorak je važan, svaki tekst je važan jer je to jedna korak bliže ka ostvarenju društva u kojemu želim(o) živjeti.

A to mogu samo zahvaljujući tebi.

 

Novi utorak nova godina.

 

Preporuka za iduće čitanje

PRIJAVI SE!
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić
2 Comments
  • Vix

    Bravo Brunceeeeek, samo tako nastaviiiii 🍍

    November 14, 2017

Leave a Comment

Your email address will not be published.